Anti-Amerikanizam: "Anti-Imperijalizam" Za Glupake
David North i David Walsh
22. septembra 2001.
Dio komentatora srednje klase je sa cinizmom i bezosjećajno�ću reagovao na užasni napad na New York City i Washington.
�ta se desilo 11. septembra? Grupa individualaca naizgled inspirisanih islamskim fundamentalizmom, jednom od najreakcionarnijih ideologija na svijetu, su sa dva aviona naletjeli i udarili na World Trade Center i sa trećim na Pentagon, dok se četvrti oteti avion sru�io u zapadnoj Pensilvaniji. Kao resultat ovog pokolja poginulo je vi�e od 6.000 ljudskih bića, od kojih su velika većina bili civili, �to predstavlja najveći gubitak života u jednom danu na tlu Amerike od Građanskog Rata.
To je bio odvratan politički zločin čija je predvidljiva posljedica bila da ojača kapitalističku državu, raspiri desničarski �ovinizam i ra�čisti put vojnoj intervenciji SAD-a u Centralnoj Aziji.
Socijalistička budućnost čovječanstva zavisi od razbuđivanja najhumanijih i najplemenitijih nagona radnih ljudi �irom svijeta. Događaji od 11. septembra�stra�na smrt hiljada nedužnih ljudi, među njima kancelarijski radnici, vatrogasci, vratari, i poslovni ljudi�duboko vrijeđa te nagone.
U na�oj prvoj izjavi povodom ove tragedije [Politički Korijeni Terorističkog Napada Na New York I Washington], World Socialist Web Site je započeo sa ispitivanjem političkih korijena ovih događaja. Na�e gađenje prema terorističkim napadima uop�te ne označava umanjivanje na�e opozicije prema vladi SAD-a, ili bilo kakvu namjeru da oslobodimo američke zvaničnike od njihove odgovornosti za izgradnju islamskih fundamentalističkih snaga. Uprkos tome, međutim, reakcija izvjesnih sitnoburžoaskih stvaralaca javnog mnjenja prema ovim događajima, koja zaslužuje krajnji prijekor, obilježava jaz koji dijeli socijalističku opoziciju imperijalizmu od prostog anti-amerikanizma.
Jedan primjer toga je članak objavljen 18. septembra u Guardianu, britanskom dnevnom listu, kojega je napisala Charlotte Raven, biv�a članica Militantne Tendencije, urednice sada mrtvog Modern Reviewa i koja je trenutno medijska polu-zvijezda i profesionalni cinik. Naslov članka, "Siledžija sa razbijenim nosom je jo� uvijek siledžija," aludira na SAD. Kao prvo, tragedija od 11. septembra nije bila "razbijeni nos," nego katastrofa. Hiljade ljudi je izgorjelo odmah poslije udara aviona na zgrade, a jo� na hiljade ih je poginulo kada su ih zatrpale tone ru�evina. Ko god da nije bio emocionalno pogođen terorom i patnjom koju je proživjelo na desetine hiljada ljudi kao resultat ovih napada, nema pravo da se naziva socijalistom.
Raven pi�e: "Sasvim je moguće osuđivati ovu terorističku akciju i ne voljeti SAD u istoj mjeri kao i prije ru�enja WTC-a. Mnogi su se probudili u srijedu sa tom kombinacijom osjećaja� Amerika je ista zemlja koja je bila i prije 11. septembra. Ako je tada niste voljeli, nema razloga da se pretvarate da je sada volite." Ravenovo navođenje "SAD-a," tačka, nije bilo slučajno. To se ponavlja tokom cijelog članka. Ni jednom nije koristila izraz "vlada SAD-a" ili "vladajuća elita SAD-a", ili drugi ekvivalent. Kori�tenje nacionalnosti kao epiteta je uvijek reakcionarno. Suočeni sa najgroznijom vladom u istoriji, Hitlerovim nacističkim režimom, socijalisti se nikada nisu spustili na taj nivo da sa prezirom govore o "Njemačkoj" ili "Nijemcima."
Predstavljanje "SAD-a" kao nekog razbojničkog imperijalističkog monolita, kao �to Raven i drugi rade, može samo da zbuni i dezorijenti�e. To ne samo da služi kao prepreka istinskom internacionalizmu, već isto tako ne uzima u obzir protivriječni karakter američke istorije i dru�tva. �ta znači "ne voljeti SAD"? Koja vrsta dru�tvenog sloja tako govori? SAD su jedan složen entitet, sa složenom istorijom, koja sadrži neke osobito niske i neplemenite, kao i visoko plemenite elemente. SAD su pro�le kroz dvije revolucije�Američku Revoluciju i Građanski Rat�i masovne bitke tokom Depresije i borbu za Civilna Prava. Protivriječnost između demokratskih ideala i revolucionarnih načela na kojima se zasnovala nacija i njene dru�tvene i političke stvarnosti je uvijek bila početna tačka borbe za socijalizam u SAD-u.
SAD su bile, ako se uzme u obzir veza između teorije i politike, proizvod doba velikog Prosvjetljenja. One su ustanovile politička načela utjelovljena u Deklaraciji o Nezavisnosti i Ustavu, a ne religiji ili etnicitetu, kao osnovu nacionalnog identiteta. Ovo porijeklo nacije u borbi za apstraktne ideale�demokratija, republikanizam�je imalo odjeka �irom svijeta. Američka Revolucija je odigrala značajnu ulogu u potsticanju događaja koji su deceniju poslije toga preobrazili Francusku.
Čak i 200 godina kasnije, SAD se jo� uvijek bore sa političkim i istorijskim posljedicama svojih sopstvenih osnivačkih načela. Američko stanovni�tvo, raznorodno i vrlo raznovrsno, je opsjednuto ideolo�kim problemima, mada mu je prilaz njihovom rje�enju izluđujuće pragmatičan. Kao �to je rasprostranjeno reagovanje na Bushovu otmicu izbora 2000. pokazalo, u narodu je ostala duboka privrženost osnovnim demokratskim načelima. Međutim, niski nivo klasne svijesti i neuspjeh mase Amerikanaca da uop�tavaju iz svojih iskustava omogućuje vladajućoj eliti da koristi upravo te demokratske pojmove da bi privremeno zaslijepila slojeve stanovni�tva prema pravoj prirodi svojih planova. Za Busha i njegovo dru�tvo, "odbrana slobode i demokratije" je samo kodirani izraz za pravo američke vladajuće elite da radi kako joj se prohtije �irom svijeta. Za običnog američkog građanina, te riječi znače ne�to sasvim drugo. Narod će postati svjestan zlokobne prirode novog "rata protiv terorizma" od vlade SAD-a, koja ima veličanstveni cilj da reorganizuje čitavu regiju svijeta prema američkim geopolitičkim interesima, ali samo ako socijalistički internacionalisti budu vr�ili potrebne pripreme.
U mnogo vidova su svi ogromni problemi u borbi za socijalizam najsloženije ispoljeni u Americi. Da li je uop�te i moguće da nije tako? Ako se skretnice za put u vi�i oblik dru�tvene organizacije ne mogu pronaći u SAD-u, u kojem se onda uglu svijeta one mogu pronaći? Čak �ta vi�e, ko god ne vidi osnove za socijalizam u Americi je očevidno odustao od cjelokupne perspektive svjetskog socijalizma. Marksista se oduvijek razlikovao od svake vrste radikala zbog svoje duboke vjere u revolucionarni potencijal američke radničke klase. U tom smislu, vladajuća elita SAD-a posjeduje mnogo o�triju pronicljivost po pitanju prave prirode američkog dru�tva nego ovi ograničeni radikali. Američka buržoazija danonoćno napada i grdi socijalizam i komunizam, na način koji je daleko nesrazmjeran opasnosti koja joj danas prijeti od socijalističkog pokreta u SAD-u, jer razumije ili makar instinktivno osjeća da u najrazvijenijem kapitalističkom dru�tvu, kada se uzme u obzir stanje u Americi, socijalizam nudi tako razumnu i primamljivu alternativu.
Amerika je, istovremeno, i najrazvijenije i najzaostalije dru�tvo. Njena kultura i privlači i odbija, ali uvjek očarava. Zvanično dru�tvo i mnogi obični Amerikanci poriču samo postojanje odvojenih dru�tvenih klasa, ali uprkos tome najdublje dru�tvene razlike razdiru zemlju. �to se vi�e nastavlja ovaj ratni pohod�kao �to su privredni razvoji ove sedmice odveć pokazali�ove dru�tvene protivriječnosti će se pogor�ati.
SAD su proizvele Franklina, Washingtona, Jeffersona i Lincolna, a također i izvanredne socijalističke lidere i lidere radničke klase. Njene ogromne protivriječnosti su možda najbolje oličene u ličnosti Jeffersona, robovlasnika koji je napisao jednu od najvažnijih i najiskrenijih himni ljudskoj slobodi.
Raven nastavlja, pribjegavajući terminologiji postmodernističkog lupetanja: "Kada Amerika govori od srca, tada se povlači u jezik koji niko osim njenih pravorođenih državljana ne može ni da počne da razumije. Korijen ovog problema je golema potreba za kontrolu značenja. Amerika ne može dozvoliti svijetu da govori za sebe. Pro�li utorak ju je iznenadio i dio traume od tog događaja je �ok prouzrokovan time �to je bila prisiljena da slu�a ono �to nije imala vremena da prevede. Potonja ljutita rika je bila, pored ostalog, zvuk borbe SAD-a da pridobije pravo na kontrolu svog narativa."
Ako Raven govori o George W. Bushu i drugim slugama američkih imperijalističkih interesa, onda ova prva rečenica uop�te nema smisla. Takvi ljudi ne govore od srca povodom ovog ili bilo kojeg događaja; njihova rabota je da lažu i varaju. Ali izvinite �to moramo da ukažemo na to da, u stvari, kada je "Amerika," u obliku njenih najvećih političkih i kulturnih predstavnika, govorila "od svog srca," milioni �irom svijeta su je slu�ali i razumjeli, počev�i od 4. jula, 1776. Najnapredniji britanski radnici su sigurno obratili pažnju na objavljivanje Proklamacije Oslobođenja 1. januara 1863. Uz to možemo spomenuti i apelovanje internacionalnoj radničkoj klasi u ime Saccoa i Vanzettija, i mnoge druge primjere. I takvi primjeri, usuđujuemo se predvidjeti, će se dogoditi i ubuduće.
Možemo dodati i to da su najsjajniji proizvodi američke kulture privlačili i pokretali mase �irom svjeta, od Poea i Whitmana, Melvillea i Hawthornea, u 19. stoljeću, do Dreizera, Fitzgeralda, Richard Wrighta i drugih u 20-om. Niti smijemo potpuno zaboraviti uticaj američke muzike, popularne i druge. Možemo zamisliti da su je mnogi čuli kako im govori od srca. A da i ne govorimo o doprinosima sa internacionalnim implikacijama u filmu, vajarstvu, plesu i arhitekturi. Raven se izgleda oslanja na činjenicu da su njeni čitaoci toliko istro�eni svojim subjektivnim otrovom i samovažno�ću da propu�taju očigledne istorijske i kulturne stvarnosti.
Oduvijek je osnovan zadatak socijalista u SAD-u bio da probude pozitivne i plemenite nagone koji su duboko ugrađeni u američko stanovni�tvo. Postoje, na kraju krajeva, dvije Amerike, Amerika Busha, Clintona i ostalih nitkova, i druga Amerika, njenih radnika. Revolucionarni internacionalisti su neprekidno insistirali na tome. James P. Cannon, lider američkih trockista, posvetio je jedan govor ovoj temi jula 1948. Od "dvije Amerike" koje je on zapazio: "Jedna Amerika je od imperijalista�male klike kapitalista, posjednika, i militarista koji prijete i zastra�uju svijet. To je Amerika koju narodi svjeta mrze i od koje se boje. Druga Amerika je Amerika radnika i farmera i 'malih ljudi.' Oni sačinjavaju ogromnu većinu naroda. Oni rade za tu zemlju. Oni po�tuju njene stare demokratske tradicije�njen stari rekord prijateljstva za narode drugih zemalja, u njihovoj borbi protiv kraljeva i despota�velikodu�ni azil koji se nekada darivao potlačenima."
Borba protiv politike i planova američke vlade, zahtijeva, kao prvo, razotkrivanje njene tvrdnje da je ona istinski glas i predstavnik naroda. Socijalisti su obavezani da objasne da vladajuća elita SAD-a vodi anti-demokratsku i grabežljivu politiku, sa neizbježnim tragičnim posljedicama, i u tom pohodu lažno dozivaju ime američkog naroda.
Sve je ovo naravno zatvorena knjiga za samozadovoljne snobove i malograđane srednje klase, koji su zadovoljeni kori�tenjem riječi i izraza kojih se lako prisjete. Ravenina podvrsta anti-Amerikanizma je originalna koliko i pronicljiva. Može se nabaviti jeftino i u velikim količinama u Britaniji, Francuskoj, Njemačkoj, pa i u samim SAD. Dostupna je, takoreći, "sa česme". Njihovo stanovi�te može izgledati opoziciono, ali ne obavezuje svoje pristalice ni prema jednom političkom smjeru koji bi mogao uzrokovati nepovoljnosti. To je oblik pseudo-socijalizma, lažnog "anti-imperijalizma" cinika i glupaka.