Zapadne Sile Odbijaju NATO Intervenciju Protiv Albanske Pobune U Makedoniji
Chris Marsden
22. marta 2001.
Sjedinjene Države, Evropska Unija i Rusija nemaju odgovora na opasnost od još jednog balkanskog rata kojeg uzrokuju borbe izmeðu etnièkih albanskih separatista i makedonske vlade.
Ove sedmice, sve glavne svjetske sile su objavile zbunjene i ponekad protivrijeène izjave o dogaðajima u Makedoniji. Ali uglavnom su bile karakterizovane nevoljnošæu da se vojno umiješaju u gerilski rat sa Nacionalnom Oslobodilaèkom Vojskom, ogranak Oslobodilaèke Vojske Kosova (OVK).
Republikanska administracija u SAD-u je stavila do znanja da nastavlja da se protivi ekspanziji svojih snaga u susjednom Kosovu. Washington je isto tako protiv slanja amerièkih ili NATO trupa u Makedoniju. Upitan da li æe SAD razmotriti vojnu pomoæ, predsjednik Bush je odgovorio, ”Radiæemo sa NATOm da razvijemo strategiju koja æe pomoæi Makedoniji da se zaštiti.” Govornik Državnog ministarstva Richard Boucher je rekao novinarima, “Mi djelujemo unutar UN mandata i namjeravamo to raditi koliko god to možemo i da tražimo druge naèine da podržimo makedonsku vladu unutar ovog mandata… Mi ne tražimo naèina da pomjerimo NATO trupe preko granice u Makedoniju.”
Ovaj govornik je ukazao na rezervne snage od oko 300 britanskih i norveških vojnika koji su veæ bili poslani da pojaèaju patrolu kosovsko-makedonske granice.
Amerièko protivljenje vojnoj eskalaciji u Makedoniji je zajednièko sa evropskim silama, iako postoje jasne indikacije u razlikama stavova.
U ponedjeljak, Generalni Sekretar NATO-a Lord Robertson je izjavio da evropski savez mora pojaèati svoju mirovnu silu na Kosovu da bi zatvorili granicu sa Makedonijom. To je rekao poslije razgovora sa Ministrom Vanjskih Poslova Makedonije Serganom Kerimom u Brusselsu, gdje je obeæao da æe K-For poslati pojaèanja u južnu granicu Kosova. “Tražiæemo od pojedinih èlanica da poveæaju broj trupa koje imaju na Kosovu da bi ovom zadatku dali više fleksibilnosti,” rekao je Robertson prije specijalnog sastanka ministara vanjskih poslova EU-a.
Na kraju, i NATO i EU zvaniènici su uvjerili Makedoniju da æe je potpuno podržati ekonomski i diplomatski. Meðutim, bilo je malo znakova volje da se pošalje išta više od vojnih savjetnika i pomoænog osoblja, i do danas, ni jedna vlada NATO-a nije odgovorila na zahtjeve za pojaèanja na Kosovu. Prema izvještaju britanskih novina Guardian, Robertson je tražio prije 10 dana da se dva dodatna bataljona od 1.400 trupa pošalju na Kosovo, poslije apela Poruènika Generala Carlosa Cabigiosua, komandanta K-For a. Ništa nije bilo poslato, dok je britansko Ministarstvo Odbrane izjavilo da nije bilo planova da se doda na 3.300 britanskih trupa koje su veæ na Kosovu.
Preovladavajuæi stav meðu evropskim silama je da Makedonija mora preuzeti odgovornost za ugušenje nastale albanske pobune na svojoj teritoriji. Visoki Predstavnik EU-a za Vanjske Poslove Javier Solana je rekao vladi u Skoplju da ne pregovara sa “teroristima”. Kao odgovor, Makedonija je u utorak pokrenula do sada svoje najžešæe vojno bombardovanje usmjereno na brda koja okružuju grad Tetovo. Time se namjeravalo utvrditi 24-èasovni ultimatum, pozivajuæi albanske gerile da se povuku iz Makedonije ili da se predaju.
Drugi aspekt strategije Zapada je da se osloni na jugoslovenske trupe da održavaju red na spornom podruèju kosovsko-makedonske granice. Prošlog petka, General Cabigiosu je rekao da treba slati manje trupa jer nije više potrebna vojna spremnost da se bori protiv jugoslovenske armije. Umjesto toga, on je tražio specijalne snage koje mogu kontrolisati civilne bune i nadgledati kosovske granice. “Nemoguæe je raspravljati buduænost Kosova bez normalnih odnosa sa Beogradom,” on je insistirao.
Glasovi protivljenja na sastanku vanjskih ministara EU-a, koji pozivaju na agresivniju vojnu reakciju, su bili suoèeni javnim prijekorom. Ministar Vanjskih Poslova Austrije Benita-Maria Ferrero-Waldner je rekao(la) da EU treba zatražiti od Ujedinjenih Nacija da razmotre da ekspanzija njenih misija održavanja reda na Balkanu treba da ukljuèi i Makedoniju. Grèka je u tome podržala Austriju, ali su se sve ostale zemlje èlanice EU usprotivile.
Ranije je specijalni izaslanik UN-a za Balkan, bivši švedski Premijer Carl Bildt, izjavio da se vodi pravi rat u Makedoniji. U odgovoru na to, Ministar Odbrane Njemaèke Rudolf Scharping je rekao novinarima, “G. Bildt bi se trebao preciznije informisati i biti ponešto smireniji i više realistièan u svojim komentarima nego što je bio u posljednjih nekoliko dana.” Ministar Vanjskih Poslova Joschka Fischer je rekao na EU sastanku da on takoðer smatra preranim da se govori o ekspanziji evropske vojne misije na Kosovu i Makedoniji, i potsticao je da se situacija raspravi “smireno i odgovorno.”
Trenutni napori Zapada da kontroliše pojaèani sukob u Makedoniji putem sporednih organizacija su ispunjeni teškoæama.
Vlada Premijera Ljupèa Gregorijevskog je koalicija izmeðu njegove VMRO partije i Arben Xhaferijeve Demokratske partije Albanaca (DPA). Obe strane su se našle pod pritiskom od ekstremnih snaga sa obe strane spora.
Glavne makedonske slovenske opozicione partije, pod vodstvom bivšeg staljinistièkog Socijal Demokratskog Saveza, su kritikovale vladu zbog njenih ustupaka etnièkim Albancima i neuspjehu da uguši gerilce putem vojne sile. Ekstremniji albanski nacionalisti napadaju Xhaferijevu DPA za njenu “kolaboraciju” sa veæinskom slovenskom makedonskom vladom. DPA, koja je prigovorila da nije bila konsultovana oko eskalacije akcija makedonske armije protiv gerilaca, je izjavila da æe raskinuti sa vladom ako se uvede vanredno stanje.
Èak šta više, putem svoje ranije podrške za OVK, zapadne sile su stvorile politièko èudovište Frankensteina koje želi da izazove rat za koji se nada da æe rezultirati u nezavisnom Kosovu i teritorijalnim dobitima u sadašnjoj Makedoniji.
U subotu je 600 njemaèkih trupa bilo primorano da napusti Tetovo jer su bili suviše slabo naoružani da bi se odbranili od NLA. Pošto je Njemaèka obeæala da æe ih zamijeniti sa tenkovskom jedinicom Leopard, NLA je rekla da bi takav potez Bundeswehra predstavljao “objavu rata od strane Federalne Republike Njemaèke”.
NLA je objavila javni apel svim zdravim i borbeno-sposobnim Albancima da se pridruže ratu protiv makedonske vlade, i za albanske policajce da se “prijave najbližim jedinicama NLA.” Kao odgovor na 24-satni ultimatum makedonske vlade da polože oružje, jedan komandir NLA je rekao, “Mi neæemo napustiti svoje položaje, mi æemo napredovati i otvoriti nove frontove. Mi smo organizovana armija i držimo pozicije ne samo oko Tetova nego u svim albanskim podruèjima Makedonije.”
Èlanak u britanskom Sunday Timesu ukazuje da su dvojicu komandira na Kosovu koji vode ofanzivu NLA trenirali bivši oficiri britanskog SAS-a i Padobranske Regimente u tajnim vojnim kampovima koji su djelovali iznad Bajram Currija u sjevernoj Albaniji tokom 1998. i 1999. Prema pisanju Timesa, jedan od ove dvojice organizuje dopremu oružja i ljudstva u Makedoniju i “veteran komandant OVK-a Adem Bajrami” pomaže u koordinaciji napada na Tetovo.
Jedan britanski vojnik koji služi u K-Foru je citiran rekavši “Posljednja ironija ove situacije je da æe NATO biti suoèen ne samo sa svojim naoružanjem nego i svojim taktikama. I NATO jednostavno ne može da se nosi sa gerilskim ratom—Albanci æe ih pobijediti.”
Jedna bitna stvar je da je bivši komandant SAD snaga u kosovskoj kampanji, General Wesley Clarke, objavio uvodnik u Washington Postu koji je ne samo potsticao K-For i NATO da “zabrani dopremu oružja i boraca” preko makedonske granice, nego i zapadne sile da “shvate da je suština problema u nastavku odlaganja pomjeranja [Kosova] prema demokratskoj samo-vladavini i rješenju njegovog konaènog statusa.”
General Clarke je nastavio, “Nevolje širom regiona vjerovatno neæe opasti sve dok se Kosovari potpuno ne angažuju u gradnji svojih sopstvenih institucija. Stabiliziranje Kosova znaèi tjeranje do kraja naših obeæanja i održavanje izbora za zakonodavno tijelo sa stvarnom vlašæu; napredovanje prema prelazu na samo-vlast; i pridržavati se jasnog vremenskog roka za pregovore o konaènom statusu.”
OVK je putem svoje bliske saradnje sa NATO snagama tokom posljednjih godina dovoljno svjestna da su znaèajni slojevi vladajuæe elite SAD-a za to da se proširi i uèvrsti podjela Balkana u niz etnièko èistih država. To æe samo još više zapaliti njihovu odluènost da navale sa svojom kampanjom destabilizacije Makedonije, u nadi da æe oni biti meðu glavnim dobitnicima bilo kojeg nametnutog rješenja.