Italija: Berlusconi Imenuje "Post-Fasistu" Finija Za Zamjenika Premijera
Stefan Steinberg
19. maja 2001.
Konačni rezultati italijanskih izbora pokazuju da Kuća sloboda, koalicija desničarskih partija pod vodstvom Silvija Berlusconija, ima uvjerljivu većinu u oba doma italijanskog parlamenta. Casa delle Liberta je osvojila 386 od 630 sjedi�ta u italijanskom donjem domu (domu izaslanika) i 177 od 315 sjedi�ta u Senatu.
Glasanje je o�tro polarizovalo zemlju i u geografskom i dru�tvenom smislu. Berlusconijeva alijansa je privukla daleko vi�e glasova u nerazvijenijem jugu Italije i u dru�tvenim slojevima poput trgovaca i marketing ljudi, biznismena, domaćica i nezaposlenih. Opoziciona alijansa Maslinovo drvo je uspjela zadržati glasačku podr�ku u velikim industrijskim predjelima centralne Italije i pridobiti podr�ku akademika, prosvjetnih radnika i visoko-kvalifikovanih radnika.
Na sjeveru zemlje, Berlusconijeva sopstvena organizacija Forza Italija je uspjela profitirati od pada u popularnosti Umberto Bossijeve Sjeverne Lige, kojoj nije po�lo za rukom da osvoji dovoljno glasova da dostigne 4 odsto potrebnih za nacionalno zastupni�tvo u parlamentu, prema italijanskom zakonu. Izvje�taji �tampe �pekuliraju da bi Berlusconi mogao iskoristiti svoju pojačanu moć u alijansi da isključi Bossijevu partiju iz značajnije uloge u vladi. Bossijevo povlačenje iz predhodne koalicije pod vodstvom Berlusconija 1994. je dovelo do propadanja te vlade.
Grupa koja je tradicionalno povezana sa alijansom Maslinovo drvo je te�ko izgubila u glasanju od pro�le sedmice. Lijevi Demokrati (biv�a Komunistička Partija Italije) su zabilježili svoj najniži broj glasova (16 odsto) od svog osnivanja, i njihov lider, Walter Vetroni, je smjesta objavio svoju ostavku. Jo� jedna žrtva je bila Partija Komunističke Obnove, koja se odcijepila od Komunističke Partije Italije, i čija je podr�ka opala od 8,6 odsto 1996. do jedva 5 odsto. Italijanska Partija Zelenih (sada�nji lider alijanse Maslinovo drvo Francesco Rutelli je biv�i vodeći član ove partije) nije uspjela osvojiti niti jedno sjedi�te parlamenta i, prema izvje�tajima �tampe, razmatra odluku da se raskine.
Iako se konačni kabinet jo� nije imenovao, politički eksperti se slažu da su dvije pozicije osigurane. Gianfranco Fini, �ef Nacionalne Alijanse, koja istorijski potiče iz Mussolinijeve Fa�ističke Partije, bi trebao da zauzme položaj zamjenika premijera, i Giulio Tremonti, porezni pravnik i profesor ekonomije, se treba imenovati ministrom finansija Italije. Tremonti je zauzimao položaj ministra finansija u Berlusconijevoj kratkotrajnoj vladi 1994. i bio je poznat zbog sprovođenja takozvanog Tremontijevog poreznog zakona koji je povoljan za Berlusconijevu biznis i medijsku imperiju.
Tremonti planira kao jednu od svojih prvih mijera da sprovede izborno obećanje Kuće sloboda da umanji porez na zaradu od najbogatijih od 37 do 33 odsto. Berlusconi je ja� objavio planove da ukine poreze na nasljedstvo i poklone.
Berlusconi, koji kontroli�e većinu italijanskih medija i koji je najbogatiji čovjek zemlje, je tokom izborne kampanje obećao da će rije�iti sve sukobe interesa između moći svoje vlade i svojih biznis interesa u roku od 100 dana. Čuju se �pekulacije da će Berlusconi prenijeti veliki dio svojih građevinskih i medijskih imperija na svoju djecu.
Berlusconi je također obećao sprovesti zakon da ograniči pravo državnim advokatima da istražuju kjnigovodstvo [privatnih�prim. prev.] kompanija.
Fini kao zamjenik premijera
Gianfranco Fini je bliski saradnik Berlusconija od njihove koalicije 1994. Fini se smatra vrlo značajnim u naporima Nacionalne Alijanse (NA) da se udalji od fa�ističkih korijena prethodnika ove organizacije, MSI, koju je Fini predvodio od 1991.
Poslije nepogodnih reagovanja njegovim izjavama u ranim 1990-im�poput te da je "Mussolini bio najveći državnik dvadesetog vijeka", i da "Fa�izam ima tradiciju po�tenja, pravednosti i dobre vladavine"�Fini je naučio da zauzda svoj jezik i zatim se proglasio "post-fa�istom" i demokratom.
Mnogi u Italiji citiraju umjeren ton lidera NA-a, uključujući vodeće ličnosti unutar opozicionog saveza Maslinovo drvo, da bi dokazali uspje�nu integraciju neo-fa�ističke partije u demokratski omot. U stvari, mnogi stariji kadrovi MSI-a su jo� aktivni u NA, i poslije izborne pobjede Kuće sloboda, članovi NA su se mogli vidjeti u uličnim proslavama kako izvikuju nacionalističke parole i salutiraju na tradicionalni fa�istički način.
Jedan pogled na područje Latiuma nam daje indikaciju politike Nacionalne Alijanse u stvarnosti. Francesco Storace je predsjednik područja i vodeći član NA. Proslavio se zbog osnivanja "istorijskog komiteta" da ispita sve knjige koje se koriste u �kolama ovog područja da bi ispravio ono �to on smatra predubijeđenim i "komunističkim" prikazivanjem istorije, t.j., prikaz koji nagla�ava kriminalnu prirodu fa�izma i nacizma.
Kao svoj udio, Fini je stavio do znanja da će mu jedna od prvih mijera kada preuzme vlast biti da smijeni izvr�nog direktora italijanskog državnog radio i televizijskog kanala RAI. Od Nacionalne Alijanse se isto očekuje da popuni položaj ministra imigracije, koji je odgovoran za sprovođenje Berlusconijevog obećanja za rigoroznije kriterije za strance koji poku�avaju da žive i rade u Italiji. Daljnja indikacija autoritativne prorode nove vlade je objava planova Ministra Pravde da postavi policajca na svaku stambenu četvrt.