Dan Pogubljenja U Americi
Barry Grey
13. juna 2001.
U ponedjeljak je bio Dan Pogubljenja u Americi. Stanovni�tvo se probudilo uz nasmijana lica televizijskih voditelja koji su izvijestili iz Oklahome Citija i Terre Haute (Indiana) da je započelo posljednje odbrojavanje do izvr�enja smrtne kazne Timothy McVeighu. Dobro Jutro Ameriko!
Riječima se ni približno ne može opisati spektakl koji se odvio tokom sljedećih 90 minuta. Medije su uspjele da preobraze ne�to �to je samo po sebi grozan događaj�likvidacija ljudskog života organizovana od strane države�u dan nacionalne bestidnosti i poniženja.
Ni jedan detalj ubistva se nije izostavio. Tehnike usavr�ene za prenose visoko-profilnih sportskih događaja su se upotrijebile da bi se privukli gledaoci i da bi im se nametnuo osjećaj kao da su živi svjedoci, ako ne i saučesnici. Ova nadrealna atmosfera se samo pojačala činjenicom da kamerama nije bio dozvoljen pristup kilometrima od smrtne komore u Terre Hauteu, niti mjestu gdje se izvr�enje kazne prenosilo rodbini žrtava u Oklahoma Cityju na televizijskoj mreži [kojoj su samo oni imali pristup�prim. prev.]�ograničenje koje je očigledno smetalo i nerviralo one koji su prenosili ovaj događaj za televiziju.
Bilo je intervjua sa dželatima koji su opisali proces koji se odvijao iza zatvorskih zidova. "Kako je ubiti čovjeka?" pitali su reporteri, tragajući za "ljudskom stranom" medijskog izvje�taja. �ta bi McVeigh osjećao dok mu otrov ulazi u tijelo? O čemu bi on u vjerovatnoći razmi�ljao? Kako bi reagovali svjedoci pogubljenja? Kako bi oni prepoznali tačan trenutak smrti kada nastupi? Kako bi iza�li na kraj sa stresom uzrokovanim ovim događajem? Da li su duhovni savjetnici bili prisutni? Da li će svjedoci uživati ostatak dana? I, naravno, da li će oni uspjeti da nađu svoj "lični du�evni mir?"
Gledaocima su bili servirani detalji o ubitačnim drogama od strane stručnjaka u takvim stvarima. Susan Candiotti iz CNNa je postigla ne�to poput novinarskog glavnog zgoditka kada je zapazila da je hemijski koktel koji se upotrijebio za ubistvo McVeigha bio usavr�en 1977. u Medicinskom Centru Univerziteta Oklahome, koji se nalazi u Oklahoma Citiju.
Ovaj jezivi spektakl je bio isprekidan televizijskim reklamama od sponzora�AT&T, Wal-Mart, Outback Stakehouse, Toyota. Ne dugo pred pogubljenje, CBS je prikazao reklamu od Ortho Tri-Cyclena, pilule protiv trudnoće.
Potom su reporteri koji su bili prisutni na mjestu pogubljenja i drugi svjedoci iza�li na podijum da opi�u svaki gest i pokret McVeigha: njegovi izražaji lica, reakcije na drogu, itd.
Intervjui sa građanima Oklahome Citija koji su izgubili familiju ili prijatelje u eksploziji 1995, koja je razru�ila državnu zgradu i usmrtila 168 ljudi, su bili iskori�teni u dobro organizovanom poku�aju da se opravda ova dehumanizirajuća smrtna kazna. CBS je u ti�ini prikazao dugotrajni spisak sa imenima žrtava McVeigha.
Osnovna tema ovog televizijskog programa je bila da je McVeigh dobio zasluženu i pravednu kaznu. Ovo čudovi�te se mora pogubiti. Ni�ta rečeno tog dana, ni od medija ni države, nije ukazalo na to da je ovaj teroristički zločin povezan sa dru�tvenim uslovima ili političkom stvarno�ću sada�nje Amerike.
Predsjednik George W. Bush, na konferenciji za �tampu poslije ovog događaja, je ponovio tu istu temu. Izjavio je da se pogubljenje McVeigha izvr�ilo, ne za državu, nego za žrtve bombardovanja. Njima se, Bush je naglasio, "ostvarila pravda, a ne osveta."
Potom su uslijedili izrazi o milosti i miru od strane čovjeka koji je, kao guverner Texasa, predsjedovao nad 152 pogubljenja, uključujući nad ljudima za koje se utvrdilo da su mentalno bolesni ili zaostali. I dalje nastavljajući s ozbiljnim izrazom lica kao da uop�te nije rekao ne�to krajnje protivrječno, Bush je nastavio sa izjavom, "Prava optuženih su bila za�tićena, i njima smo se u potpunosti i do kraja pridržavali." On je pre�ao preko činjenice da je Federalni Biro za Istraživanje (FBI) ilegalno uskratio braniocima McVeigha oko 4.400 stranica dokumentacije, i da su dva federalna suda u ponedjeljak otvorila put ka njegovom pogubljenju time �to su odbili da zaustave izvr�enje ove kazne, li�avajući braniocima priliku da pristojno prouče fajlove i sastave žalbu protiv smrtne kazne svoga klijenta.
Kada se sa ove TV ekstravagancije okrenemo ka �tampi, da se uočiti jo� vi�e ovih istih stvari. Najnevjerovatniji komentar je bio u New York Timesu. On je objavio uvodnik u ponedjeljak koji je bio skoro histeričan u svom insistiranju da podmetanje bombe u Oklahoma Citiju nije ni u kom slučaju odraz američkog dru�tva. Ovaj članak, pod naslovom "Istorija I Timothy McVeigh," je porekao bilo kakvu vezu između zločina McVeigha i istorijskih zbivanja.
Ovaj zločinac Oklahoma Citija, prema pisanju Timesa, je bio paranoičan, kukavički megalomanijak, i da je u tome sva mudrost. "Već �est godina posmatramo lice McVeigha," pisao je Times. "Njegove oči su nam iz dana u dan otkrivale pogled čovjeka koji je izgubljen u svojim sopstvenim obmanjujućim uvjerenjima."
Uvodnik je nastavio: "Armija nije bila ta koja je formirala gospodina McVeigha. Zalivski rat ga nije otuđio�. On je sam sebe izmislio i bio je formiran u vakuumu razbijene familije, zaveden idealom militantne samo-kontrole, podučen samo u nepogrije�ivoj ali potpuno varljivoj logici prognanika koji su se posvetili zbacivanju vlade u potjeri za pravima koja već posjeduju."
Times je čak i nazvao podmetanje bombe u Oklahoma Citiju "činom osvete čovjeka kome se nikada nije desila nepravda." Novine su pisale o masakru 1993. u Wacou bez trunke kritikovanja uloge države, i samo su u prolazu napomenule "administrativne zapetljancije" FBI-a u suđenju McVeighu, podržavajući tvrdnju vlade da je ovo blokiranje dokumentacije bilo nenamjerno.
"Treba da se upitamo," razmi�ljali su urednici Timesa, "koji je to slučajni događaj mogao preokrenuti McVeigha u jednog od nas �" Mi bismo predložili da je možda multi-milionersko bogatstvo poput onoga u rukama Sulzbergerove familije, koja objevljuje Times, moglo promijeniti sudbinu McVeigha.
Tvrdnja Timesa da bombardovanje u Oklahoma Citiju nije ni u kom slučaju povezano sa socijalnim iskustvima od posljednjih 30 godina, i da McVeighova sopstvena evolucija nema nikakve veze sa dru�tvom u kojem je živio, je besmislena sama po sebi.
Niti je vjerodostojniji poku�aj da se McVeigh opi�e kao oličenje zla. Svijet bi se dao mnogo lak�e objasniti kada bi se grozna djela jednostavno pripisala groznim ljudima. McVeigh je kriv za stra�an zločin, za koji je sigurno zaslužio doživotnu robiju. Ali on nije bio čudovi�te.
Tačnije rečeno, on je bio složen pojedinac čiji je karakter, na kraju krajeva, formiralo dru�tvo u kojem je živio. On sigurno nije bio kukavica, ni u fizičkom ni u ličnom smislu. To �to čini njegov zločin jo� vi�e uznemiravajućim je činjenica da ga je izvr�io neko ko je, u dosta pogleda, tipičan milionima Amerikanaca�osoba koja je, pod drugačijim okolnostima, mogla ispasti sasvim drugačija.
Tvrdnja da McVeighov period u armiji i njegovo iskustvo u Zalivskom ratu nije uticalo na njegov naknadni razvoj je isto tako besmislena. McVeigh je, prema svom sopstvenom sjećanju, krenuo na Bliski Istok kao vatreni regrut, ali ono �to je tamo iskusio ga je traumatiziralo i jo� o�trije okrenulo protiv njegove sopstvene vlade. Bio je na licu mjesta kada se vr�io pokolj nad gotovo neza�tićenim Iračanima, čin koji su američka vlada i medije prikrile od američke javnosti.
Ovako je on kasnije opisao kajanje i grižu savjesti koju je osjećao kada je ubio dva iračka vojnika: "Osjećao sam se lo�e jer, kao prvo, nisam ih ubio u samoodbrani�. Svi mi imamo iste snove, iste želje, istu brigu za na�u djecu i familije. I oni su bili ljudi, poput mene, u dubini du�e."
�to se tiče spaljivanja Branch Davidian kompleksa u Wacou (Texas), to je bilo, jasno i prosto, čin masovnog ubistva kojeg je izvr�ila država protiv svojih sopstvenih građana. Osamdeset �est ljudi je bilo poubijano, ubrajajući veći broj djece, 25, od broja djece nastradale u bombardovanju u Oklahoma Citiju. Jedna mjera licemjerja medija je činjenica da nikada nisu intervjuisali povrijeđene ili one koji su izgubili voljene u tom požaru i katastrofi.
Ako je McVeigh postao fanatik za oružje, to se desilo pod određenim ideolo�kim okolnostima. Zar nisu medije pod vlasni�tvom korporacija bombardovale američku omladinu sa militarizmom i �ovinizmom, koji su se masovno marketirali u imidžu Ramboa? Političke ustanove i medije su decenijama vodile kampanju umnog zatupljivanja putem televizije, radija, muzike i filmova da bi promovisale krajnje desničarske ideale i potstakle svaki oblik zaostalosti.
Čak �ta vi�e, Republikansku Partiju, kao �to jeTimesu dobro poznato, pretežno kontroli�u ekstremni desničarski elementi čija se politička perspektiva jedva razlikuje od otvoreno rasističkih i fa�ističkih organizacija. Koliko su različita gledi�ta Vrhovnog sudije John Ashcrofta�agenta hri�ćanske desnice�od fanatika oružja, survivalista [ekstremni hri�ćanski fundamentalisti�prim. prev.], i bijelih supremacista [ekstremni rasisti�prim. prev.]? Glavni ustanovljeni glasnik republikanske desnice, Wall Street Journal, podupire gledi�ta ne tako različita od McVeighovih, mada u pone�to vje�tijem jeziku.
Postoje dokazane veze između vodećih republikanaca, kao �to su Bob Barr iz Georgie i Senator Trent Lott iz Mississippija, i Savjeta Conzervativnih Građana, bijelih supremacista i anti-jevrejskih grupacija poteklih iz doba bijelih građanskih savjeta i Jim Crowa [ozlogla�eni rasistički lider�prim. prev.]. Jedna cijela sekcija republikanskih kongresmena izglasanih 1994. su tražili i molili za podr�ku od paravojnih trupa [privatne ekstremno rasističke trupe�prim. prev.] i lobista za oružje pod vodstvom rasista i fa�ista. U vrijeme eksplozije u Oklahoma Citiju, jedan od njih, Steve Stockman iz Texasa, je primio faksimil od voditelja jednog fa�ističkog radio programa u Michiganu koji ga je obavijestio o ovoj eksploziji. Stockman nije prenio ovu informaciju državnim vlastima, nego Nacionalnoj Zajednici Vlasnika Oružja National Riffle Association [jo� jedna ekstremna desničarska organizacija�prim. prev.]. Vrijeme slanja ovog faksimila je u stvari bilo jadan sat prije eksplozije.
Kao posljednje, besmisleno je poricati vezu između anti-vladinih osjećaja McVeigha i njegovog odrastanja u dijelu države New York koji je bio privredno opusto�en usljed zatvaranja velikih automobilskih i metalur�kih pogona. Iako se njegov gnjev usmjerio u reakcionarnom pravcu, ipak je imao stvarnu osnovu.
Najosnovnija osobina američkog života je zapanjujući porast economske nejednakosti, �to je proces koji se ubrzao tokom biznis buma 1990-ih. Polise finansijske elite i dvije političke partije koje rade za njihovu korist su dramatično nagrizle životni standard �irokih masa naroda, dok su omogućile najprivilegovanijim slojevima da zgrnu nečuvene količine bogatstva.
Ove socijalne okolnosti su produbile rastući osjećaj poraza i gnjeva u velikom dijelu stanovni�tva. Clintonova demokratska administracija, koja je nagla�eno dobila izbore 1992. sa obećanjima da će preokrenuti reakcionarne polise Reaganovih i Bushovih godina, je samo iskomplikovala i pojačala socijalnu krizu time �to je opozvala svoja sopstvena izborna obećanja i nadgledavala daljnji porast ekonomske nejednakosti.
Postoje razlozi za�to bi ogorčena omladina poput McVeigha mogla pasti pod uticaj omiljenih metoda ekstremne desnice. Imajući u vidu nesposobnost i nevoljnost bilo koje sekcije političke vlasti da rije�i brige i nevolje radnih ljudi, a također i izdajstvo radničke klase od strane njenih navodnih masovnih organizacija, sindikata, razočarana omladina traga za odgovorima na drugim mjestima. Sve dok ne vide realnu alternativu profit sistemu, oni mogu postati lak plijen desničarskim demagozima.
Nema potrebe ponavljati da je McVeigh počinio užasan zločin. Kao socijalisti, mi u Socijalističkoj Partiji Jednakosti, vi�e od bilo koga, možemo sa samopouzdanjem osuditi ono �to je on uradio i sve za �to se zalagao. Ali nije dovoljno izvikivati moralne osude. To nije zamjena za razumijevanje socijalnih i političkih uslova koji su na kraju krajeva uzrokovali podmetanje bombe u Oklahoma Citiju.
Ono �to smo napisali u vrijeme ove eksplozije se u potpunosti dokazalo u narednim događajima:
"Ovaj gnusan zločin koji je odnio živote od skoro 200 ljudi, žena i djece u Oklahoma Citiju je razotkrio političku krizu u Americi koja se pripremala dugo vremena. Ona je iznijela na vidjelo rastuću nestabilnost američke buržoaske demokratije i pokazala mjeru u kojoj su njene tradicionalne institucije potkopane dubokim socijalnim antagonizmima."
Zatvaranje federalnog parlamenta, koje su organizovali republikanci samo nekoliko mjeseci prije bombardovanja, impeachment udar protiv Clintona, ukradeni predsjednički izbori 2000, i ovaj degradirajući spektakl u ponedjeljak�sve ovo svjedoči o dalekovidnosti ove analize.
Iznad svega ostaloga, uvodnik New York Timesa ispoljava izvanredni strah od toga da bi američki narod mogao povjerovati da sada�nji socijalni sistem snosi neku odgovornost za ono �to se desilo u Oklahoma Citiju. Najupadljivije�i ono �to zaslužuje najveću osudu�je insistiranje da se iz velike tragedije poput podmetanja bombe u Oklahoma Citiju ne mogu izvući nikakve pouke. Takvo gledi�te izražava stav političke elite u dubokoj krizi i koja se ne usuđuje po�teno sagledati socijalnu stvarnost jer se boji onoga �to bi mogla otkriti.