McCain u Vijetnamu: Ružno Lice Američkog Imperijalizma
Patrick Martin
3. maja 2000.
20-peto godi�njica pobjede Nacionalnog Oslobodilačkog Fronta u Vijetnamu se obelježila paradama i zvaničnim proslavama u Ho Či Min gradu i u ostalim krajevima zemlje, i op�irnim komentarima u SAD mediji, gdje istorijski poraz američkog imperijalizma od vijetnamskog naroda jo� uvijek odjekuje u američkim vladajućim krugovima.
30. aprila 1975. vijetnamske vojne snage su u�le u Sajgon, glavni grad marionetskog režima Južnog Vijetnama, zavr�avajući ujedinjenje zemlje poslije vi�e od 30 godina borbe protiv japanske, francuske i američke intervencije. To je bio zavr�etak jedne velike narodne revolucionarne borbe 20. stoljeća, u kojoj je poginulo vi�e od tri miliona Vijetnamaca, i nekoliko miliona ranjeno, povrijeđeno, spaljeno, otrovano hemijskim defolijanatima, ili su postali prognanici bez domova.
Posljednji američki diplomati i vojno osoblje su napustili grad helikopterima, sa hiljadama domaćih izdajica korumpiranog vojnog diktatora Ngujen Van Tjua. Tokom povlačenja je zavladala takva panika, da su mornari na nosačima aviona u Južnom Kineskom Moru morali gurati helikoptere u more poslije iskrcavanja bjegunaca, da bi napravili mjesta za ostale letjelice-transportere koje su navalile iz Sajgona.
Uprkos upotrebi vi�e od pola miliona vojnika, ogromnoj nadmoćnosti u naoružanju, potpunoj kontroli na moru i zraku, i ogromnoj ekonomskoj superiornosti, američke vojne snage nisu mogle nadvladati protivnike čija je borbenost izgleda bila neiscrpna. Iskustvo Vijetnama je uzdrmalo američku vladajuću elitu i američki dru�tvo, od čega se jo� nije oporavilo, i to je bilo iskustvo koje je dubogo pokolebalo vojnu ustanovu Pentagon-a.
Ova istrajna gorčina se pro�le sedmice pokazala u licu Senatora John-a McCain-a, Republikanca iz Arizona-e koji je kao predsjednički kanditat svoje partije bio poražen od strane George-a W. Bush-a. Biv�i pilot u mornarici koji je sijao bombe po vijetnamskom narodu, a potom odslužio pet i po godina u zatvoru kao ratni zarobljenik u Hanoju, je posjetio zemlju povodom njene 20-peto godi�njice, a za ovu posjetu je platio NBC program Today Danas.
McCain je odigrao ključnu ulogu u mobilisanju podr�ke Kongresa za Clinton-ovu administraciju da uspostavi trgovačke odnose sa Vijetnamom 1994-95, i od tada je posjetio Vijetnam desetak puta. Njegova posljednja posjeta je odavala jedan veoma drugačiji dojam. Ona je uslijedila poslije njegove rasističke izjave za vrijeme prvog kruga glasanja u South Carolina-i, u kojem je on neprestano upotrijebljavao pogrdnu riječ "gooks" [tu riječ su upotrijebljavali američki vojnica tokom rata, i bukvalno znači stranac, Azijata�prim. prev.] dok je oslovljavao vijetnamske vojnike koji su ga držali u zatvoru.
U Hanoju, glavnom gradu, i Ho Či Min gradu, biv�em Sajgonu, MaCain je izazivački provocirao Vijetnamce, zavr�iv�i sa tvrdnjom da je "pogre�na strana" pobijedila u ratu. "Mislim da su oni izgubili milione svojih najboljih ljudi koji su napustili [zemlju�prim. prev.] brodovima i čamcima, na hiljade ih je bilo pobijeno dok ih je stotine hiljada bilo otjerano u kampove za preobrazovanje," MaCaine je izjavio novinarima dok je obilazio Ho Či Min grad.
On je također o�tro kritikovao politiku sada�njeg režima, držeći da "neki u vijetnamskoj vladi ne žele" pozitivne odnose sa SAD-om. "Postoje ovdje razlike u stavovima vlade prema inostranim investicijama, prema trgovinskim sporazumima. Ovdje na zastavama vidim srp i čekić," rekao je. "Malo sam zabrinut i u vezi polisa i stavova, i zbog povećanja korupcije u ovoj zemlji."
McCain-ova posjeta i komentari su iz početka imali određene političke namjere. Američki predstavnici nisu skrivali svoju nestrpljivost sa brzinom otvaranja Vijetnama kapitalističkom trži�tu, otvaranje koje su podstakli staljinisti u Hanoju 1986. pod parolom "doi moi," a koje se ozbiljno usporilo poslije azijske finansijske krize 1997, koja se najprije pojavila u obližnjem Tajlandu. Principi trgovinskog sporazuma između Vijetnama i SAD su bili dogovoreni pro�le godine, ali je vijetnamska vlada odustala od potpisivanja ili uspostavljanja ugovora, promjena koju je MaCain osudio u nekoliko navrata tokom svoje posjete.
Ali njegove primjedbe imaju jednu duboku važnost. One su svojstvene drskosti američkog imperijalizma, koji se nikada nije pomirio sa porazom u rukama jedne, možemo reći, seljačke zemlje. Dok MaCain besjedi Vijetnamcima, da se prvo podsjetimo na američke vojne snage koje su vr�ile masovna ubistva, bombardovali civile, zagadili pola zemlje, vr�ili silovanja i mučenja, palili sela, ubijali djecu, bacali zarobljenike iz helikoptera i rezali u�i i živima i mrtvima, držeći ih kao trofeje i razmjenjivali za limenke piva. Naravno da takve zločine nisu počinili svi vojnici, ali je vojna intervencija u cjelini bila okrutnog, anti-demokratskog, imperijalističkog karaktera, koji se neizbježno izrazio u takvom sadističkom pona�anju.
Ono �to se može okarakterisati samo kao zločini protiv čovječanstva i ratni zločini, je bilo planirano na najvi�em nivou Pentagon-a i administracije Johnson-a i Nixon-a, gdje su ljudi u skupim odijelima i uniformama donosili odluke za odobrenje Operacija Phoenix (pogubljenje 20 hiljada seljačkih lidera kao sumnjivih kadrova NLF-a), bombardovanje Hanoja na božić, invazija Kambodije 1970, op�irna upotreba Orange Agent-a i napalm bombi, i kao �to je bilo dokumentirano 1998, upotreba nervnog gasa.
Predstavnik Ministarstva vanjskih poslova Fan Tuj Taj je napravio prikladan odgovor McClain-u, objaviv�i u pripremljenoj izjavi: "To ide protiv normalnih mjerila morala da ovi ljudi koji su bacali bombe i granate i sijali smrt među na�im narodom i opusto�ili na�u zemlju sada sebi daju pravo da kritikuju svoje žrtve i spasitelje."
McCain nikada nije postavio pitanje za�to su ovi koje on naziva "na�im momcima," južno vijetnamske marionetske snage, tako jadno propale 1975. Ngujen Van Tiju je kontrolisao četvrtu najveću armiju na svijetu�poslije SAD, Kine i Sovjetskog Saveza�i odgovarajuće zračne snage. Ali njegov režim je bio možda najkorumpiraniji u istoriji, gdje su oficiri južno vijetnamske ARVN prebacivali novac u svoje prekomorske bankarske račune istom brzinom kojom su SAD mogle trpati i lopatati dolare u zemlju.
Komunistička Partija Vijetnama danas čvrsto kontroli�e Vijetnam, ali u nekim sferama ljudskih prava i socijalnih uslova, ova zemlja sa jednopartijskim sistemom bi se mogla ne tako nepovoljno usporediti i sa takozvanom "zemljom slobode [epitet za SAD�prim. prev.]." Amnestija povodom 25-godi�njice je smanjila broj zatvorenika u Vijetnamu sa 70.000 na 60.000, manje od jedan na hiljadu stanovnika. Nasuprot tome, SAD imaju vi�e od dva miliona zatvorenika, skoro jedan u svakoj stotini. Mnogo hiljada njih su veterani vijetnamskog rata, dizorijentisani i psiholo�ki invalidi zbog iskustva iz jugoistočne Azije.
Vijetnam je očajno siroma�an, ali bez obzira na to održava obrazovne uslove koji nadma�uju mnogo bogatije zemlje. Skoro 90 posto odraslog stanovni�tva je pismeno, broj koji je daleko vi�i nego u većini razvijenijih zemalja u Aziji i mnogih američkih država. Putem neumornog oporavljanja i obnavljanja zemlji�ta o�tećenog sistematskim bombardovanjem, proizvodnja riže se povratila na nivo gdje je Vijetnam od statusa neto uvoznika, sa čestim nesta�icama hrane, do�ao na drugo mjesto u svijetu po izvozu riže.
Valja izvesti istorijski bilans Vijetnamske revolucije, sa potpunim obračunom zločina koje su počinili staljinisti, i internacionalno i u samom Vijetnamu, protiv oslobodilačke borbe. Ali Vijetnamu, koji nikad nije primio ni reparaciju niti najmanji izraz izvinjenja zbog pusto�enja i izgubljenih života koje im je nanijela američka agresija, nisu potrebne lekcije o moralnosti od strane američkih političara.