Poslije Pogubljenja Gary Graham-a: Svijet Posmatra Ameriku I Amerika Posmatra Samu Sebe
David Walsh
24. juna 2000.
Pogubljenje Gary Graham-a 22. juna, koje je odobrio guverner Texsas-a i budući republikanski predsjednički kandidat George W. Bush, je prodorno rasvijetlilo američko dru�tvo i pomoglo da se razotkriju njegove protivriječnosti. Iako je ovo daleko od prvog državnog pogubljenja izvr�enog u SAD-u, ovaj događaj je imao nečeg posebno potresnog i užasnog u sebi. To se svojstvo jasno dalo osjetiti �irom svijeta.
Graham je bio pogubljen u četvrtak uveče, ali je cjelokupno dru�tvo bilo na suđenju. Njegove zavr�ne izjave su bile kao istrajne kletve protiv sada�njeg dru�tvenog poretka. Kao da se osjeti da će ovaj očajan glas iz smrtne komore godinama proganjati one koji su organizovali i izvr�ili ovu smrtnu kaznu.
Po svim standardima civilizovanog dru�tva, smrt Graham-a je bila jedno varvarsko djelo. Sve u vezi ovog slučaja�Graham-ova socijalna pozadina i njegova starost (17) u vrijeme njegovog hap�enja, nedostatak materijalnih dokaza koji ga vezuju za to zlodjelo, njegova identifikacija od strane samo jednog svjedoka, njegov kriminalno nesposobni pravni savjetnik i lakrdija od suđenja, njegove gotovo dvije decenije na "redu za smrt" [ovo je bukvalan prevod američkog kolokvijalizma "death row"; to je grupa ćelija u kojima se drže zatvorenici koji čekaju na svoju smrtnu kaznu�prim. prev.]�zaudaraju na nepravdu i okrutnost organizovanu od strane države.
Veliki broj ljudi u Americi i �irom svijeta su sa užasom reagovali na ovo pogubljenje. Preovladava jedan rasprostranjeni osjećaj de se ovdje desilo ne�to stra�no. Ovo zapažanje je zdravo i ljudsko, ali ono može dovesti do promjena samo ako se suočimo sa te�kim političkim pitanjima: Za�to američko dru�tvo izvr�ava ovakve zločine? Kako se može objasniti ovaj varvarizam, i kako se može boriti protiv njega?
Trenutno u SAD-u ima dva miliona zatvorenika i vi�e od 3.500 ljudi na smrtnom redu. Država Texas je pogubila 23 osobe samo tokom 2000; Bush je predsjedavao nad pogubljenjima 134 pojedinca u svojih pet godina na vlasti. Nijedna druga zemlja u ekonomski razvijenim regionima svijeta se ne može porediti sa takvim ciframa; u većini slučajeva, one uop�te nemaju podatke o broju pogubljenih�smrtna kazna je zabranjena u Zapadnoj Evropi.
Dru�tvo koje pribjegava hap�enju, zatvaranju i pogubljenju svojih građana u takvim razmjerima, samim time priznaje da je nesposobno da rije�i njegove socijalne probleme. Za�to onda, na kraju krajeva, velika većina njih zavr�i na smrtnom redu? Jer su siroma�ni i polupismeni, ili žrtve neke vrste zlostavljanja, ili du�evno bolesni, ili sve to zajedno. Jer, ukratko rečeno, dru�tvo im je pružilo vrlo slabe ili nikakve uslove za život. Američka vladajuća elita i njene dvije političke partije nemaju rje�enja za bijedu i siroma�tvo u kojima su milioni ljudi primorani da žive.
Postojanje ovakvih okolnosti nam otvara vrata ka shvatanju onoga �to na povr�ini izgleda kao veliki paradoks�da se ova svirepa parada kažnjavanja i pogubljenja podudara sa onim �to se zvanično opisuje kao najdugotrajnija ekonomska ekspanzija u istoriji SAD-a. Analiza otkriva da je trži�te dionica, privredni uspon i porast profita donio korist relativno malom dijelu stanovni�tva, uglavnom 10 posto najbogatijih.
Stvaranje "fleksibilne" privrede sa niskim platama, u kojoj su radnici neprestano žrtve nesigurnosti, nije popravilo uslove velikoj većini naroda. Naprotiv, apsolutna bijeda je stegla obruč oko najugroženijih, a uz to se jo� desetine miliona drugih muči da sastavi kraj s krajem.
Direktori i upravnici velikih korporacija u SAD-u zarade vi�e od 400 puta od prosječnog radnika. Narod nikada ne može dobrovoljno ili demokratski prihvatiti ovakav nivo socijalne nejednakosti, čak i u nedostatku svjesne političke opozicije. Ovo se mora održavati policijskim načinom. Jedna od neminovnih posljedica socijalnog jaza između bogatih i svih drugih je dodjeljivanje strogih kazni onima koji su dotle nesretni da su se na�li na pogre�noj strani zakona.
Zvanično nasilje nije ba� neka nova ili slučajna osobina američkog života. Na kraju krajeva, ovo je zemlja policijskog pendreka, [ubistava�prim. prev.] "trećeg stepena," razbijača �trajkova, vigilante-ija, političkih hajki i sudskih namje�taljki. Treba se samo prisjetiti nekoliko imena da se prizove ovo nasljedstvo okrutnosti i represije: Molly Maguires, Joe Hill, Sacco i Vanzetti, Rosenberg-ovi. Razni istorijski i ideolo�ki faktori se mogu navesti da bi se objasnila osobena svirepost američke vladajuće elite�njeni počeci u istrijebljenju starosjedilaca, njen kratkovidan i pragmatičan mentalitet, nedostatak socijal-demokratskih "ublaživača," i tako dalje.
Međutim, na kraju krajeva, sada�nje nasilje sistema se može objasniti samo putem sada�njeg stanja američkog dru�tva. SAD su najmoćnija kapitalistička ekonomija na svijetu. Ali uprkos tome, iza glazure blagostanja i ispod sve odrpanih demokratskih oblika, one u sebi gaje najže�će i najvatrenije klasne sukobe. To je objektivna stvarnost. To �to je radni narod uglavnom nesvjestan ovog sukoba, ili makar njegovih posljedica, ne čini ni�ta da to i umanji.
Ishod slučaja Gary Graham-a, dok se odvijao u četvrtak uveče, je grubo razotkrio ovaj socijalni sukob. Čak i vi�e od toga, Graham-ovi zadnji sati su postali značajna epizoda unutar borbe suprotstavljenih klasa. Graham nije mirno dočekao svoju smrt. On se opirao, odbijajući čak i da pojede svoj "posljednji obrok" na stolu kojeg su postavili njegovi smrtnici. Dočekao je svoju smrt progla�avajući svoju nevinost i osuđujući svoje ubice.
Ko je Gary Graham? On je 1981. bio lopov i razbojnik, odgovoran za niz oružanih pljački i jedno silovanje. Njegove siroma�ne i oskudne okolnosti su ga pripremile za to, kao �to su slične okolnosti pripremile i hiljade drugih. Ali su ga godine u zatvoru promijenile, radikalizovale.
Grajam je napustio ovaj svijet sa izvjesnom plemenitosti. Ljudi poput njega su žrtve socijalnog mlina za meso. Nijedna zajednica na svijetu ne tro�i i odbacuje ljudski potencijal poput Amerike. Graham je počinio nasilne zločine, ali kako se to može mjeriti sa 19 godina mučenja, u i�čekivanju pogubljenja, koje zvanično dru�tvo nanosi sa predumi�ljajem? �ta se može reći u odbrani sistema koji mobilizuje "Cell Extraction Team" "Ekipu Za Nasilno Izvlačenje Zatvorenika" da izvuče čovjeka iz njegove ćelije, koji ga veže za sto i ubrizgava pažljivo pripremljene otrove u njegov krvotok? Ubistvo Grahama otkriva grozotu onoga �to se zbiva u SAD-u svake sedmice, u jednoj ili drugoj državi. Čitavo dru�tvo, sa svojim pretvaranjima o demokratiji, plaća visoku cijenu za ovu vrstu zločina.
Reagovanje političkih i medijskih ustanova je bilo nervozno i defanzivno, od novinara s blijedim licima koji su bili svjedoci ovog pogubljenja, do prepla�enog Bush-a. Oni ne znaju kako da protumače ovaj događaj i rasprostranjenu odvratnost.
Ovo su ljudi koji vjeruju svojim vlastitim isječcima iz �tampe. Hipnotisani svojim portfeljima dionica, oni zaista vjeruju da je opozicija njihovim polisama, uključujući radikalnu opoziciju, stvar pro�losti.
Bili su iznenađeni događajima iz četvrtka, koji nikako nisu tekli po planu. Događaj koji je imao u cilju da jo� vi�e brutalizuje narod, se preobrazio u svoju suprotnost: početnu fazu procesa u kojem masa naroda postaje sve osjećajnija, i počinje da se budi iz svoje političke, i čak i moralne apatije.
Pogubljenje Graham-a i odjeci toga će imati radikalizirajući efekat i posljedice po američki narod. Već nam prisustvo stotina demonstranata izvan Huntsville-skog objekta�kao i mitinzi u Austin-u, Texas-u, San Francisco-u i Northampton-u, Massachusetts-u�govori o porastu socijalnog protesta. To će jo� porasti.
Ovo državno ubistvo će pomoći da se razjasni stvarno stanje prilika u Americi. Posebno će mladi ljudi postati sve užasnutiji dru�tvom koje slavi i glorifikuje milijardere i ubija siroma�ne i ugrožene putem nekoliko podjednako okrutnih metoda. Kampanja za odbranu Mumia Abu-Jamal-a, jo� jedne žrtve koju država namjerava pogubiti, će pridobiti novu snagu od popularnog odziva Graham-ovom slučaju.
Montažna traka pogubljenja će produbiti netrepeljivost koja se osjeća prema obe političke partije, koje su ujedinjene u svojoj podr�ci smrtnoj kazni. Na primjer, potpredsjednik Al Gore i Republikanski desničarski guverner iz California-e, Gray Davis, su iskoristili Graham-ovu smrt kao priliku da ponovo izlože svoju vjeru u smrtnu kaznu.
Periodi socijalne radikalizacije su se u SAD-u često najavljivali porastom opozicije naprema namje�taljkama i smrtnoj kazni. To je istorijski povezano sa porastom radničke ratobornosti u ranom dijelu 20. stoljeća. U kasnim 1950., slučaj Caryl Chessman-a, kojeg su napokon pogubili 1960. poslije 12 godina na redu za smrt, je postao fokusna tačka socijalnog protesta i najavio radikalizam za sljedeću deceniju. Suprotno tome, porast podr�ke za smrtnu kaznu u srednjim i kasnim 1970. je nagovijestio zaokret ka desnici od strane dijela srednje i radničke klase.
Za veliki dio svjetskog stanovni�tva, smrt Graham-a će samo pojačati vjerovanje da SAD predstavljaju prijetnju demokratskim pravima, a možda i ljudskom životu uop�te. Op�ta reakcija u evropskoj �tampi je bio �ok i zaprepa�tenje. SAD se smatraju siledžijama, ili jo� gore. Vjerodostojnost američke demokratije, sa svojim tvrdnjama da ona predstavlja model za svaku zemlju svijeta, je sve vi�e predmet sprdnje i rugla. SAD se sve vi�e i vi�e smatraju državom parijom.
Pojavljuju se znakovi rastuće uznemirenosti u političkim ustanovama u vezi posljedica politike smrtne kazne. Ima onih koji su zabrinuti da će zvanična krvožednost otuđiti i odvratiti narod i potkopati vjeru u cjelokupni sistem. Tjesnoća glasanja Vrhovnog Suda protiv Graham-ove apelacije, 5 naprema 4 glasa, se treba vidjeti u ovom smislu.
Ali na kraju, odlučujuće pitanje je kako će veliki broj radnika, studenata i intelektualaca protumačiti Graham-ovo pogubljenje. Biće onih koji će to smatrati užasnim, ali neko skretanje od norme. Ostali će negodovati, u nadi da se tako ne�to nikada vi�e neće dogoditi�mada znaju da to nije moguće. Neki će poku�ati da to ignori�u i gledaju svoja posla. Ali ovo pogubljenje nije slučajnost. Ono je duboko ukorijenjeno u socijalnim odnosima i političkim strukturama američkog kapitalizma.
Smrtna kazna se neće nadvladati putem žalbi i apelovanja ustanovljenim institucijama ili Demokratskoj ili Republikanskoj partiji, niti se ona može nadvladati ako se to oslovi kao zasebno pitanje, koje nema veze s drugim pitanjima. Protiv toga se mora boriti na novim osnovama, kao dio razvoja nezavisnog političkog pokreta u radničkoj klasi, zasnovanim na istinski demokratskom, i samim time socijalističkom programu.