Bez Blage Veze
The Patriot, u režiji Roland Emmerich-a, scenario od Robert Rodat-a
David Walsh
12. jula 2000.
Kako objasniti relativnu oskudicu inteligentnih i umjetnički zadovoljavajućih američkih filmova o Revolucionarnom Ratu ili Građanskom Ratu? Da se primijetiti da su, u vi�e od jednog navrata u pro�losti, ljudi koji su izvr�avali revolucije ostali bez dovoljno energije da bi to umjetnički izrazili. Isto tako moramo uzeti u obzir i intelektualne te�koće koje ovakve borbe stvaraju američkim umjetnicima, koji obično nisu osjećajni istorijskim i ideolo�kim problemima. Niti se treba izostaviti op�ta prostota i povr�nost izvr�nih organa Hollywood-skih studija.
U svakom slučaju, Patriot, u režiji Roland Emmerich-a iz scenarija Robert Rodat-a, ne predstavlja doprinos ograničenom broju uspje�nih filmova koji se bave američkim revolucijama. To je jedno besmisleno djelo, koje se može ozbiljno shvatiti samo u periodu poput na�ega, u kojem se ideje i ideali jako nisko cijene.
1776, Benjamin Martin (Mel Gibson) je vlasnik plantaže u Južnoj Carolina-i�njegova polja obrađuju slobodni Crnci�koji se protivi vođenju rata za nezavisnost od Britanije. Jednom je bio u ratu i učinio mu se (kao i sam sebi) surovim i divljim. Kao udovac, također je imao sedmoro djece da othrani. Jedino poslije ubistva njegovog tinejdžerskog sina od strane sadističkog britanskog oficira, Martin se priključuje revolucionarnoj borbi. Od tada on pomaže u organizovanju borbenih snaga koje zbunjuju i zaple�taju Britance pod vodstvom Lorda Cornwallis-a, �to je dalo washington-skoj Kontinentalnoj Armiji i francuskoj vojsci, koji su pri�li u pomoć novo-nezavisnim kolonijama, prijeko potrebno vrijeme.
Nije iznenađujuće da je scenarista Robert Rodat također napisao scenario za Steven Spielberg-ov Saving Private Ryan Spa�avanje Vojnika Ryan-a. Jedna od pretpostavki toga filma, koja je zasnovana na istorijskom istraživanju ograničenog tipa, je bila da su vojnici u drugom svjetskom ratu bili potstaknuti uglavnom brigom za sebe i onih neposredno oko njih. Ova zamisao se sada prenosi nazad u pro�lost. Martin se bori samo onda kada borba postane "lična," samo da za�titi ili osveti svoju porodicu.
Rodat kaže za ovaj novi film: "To do čega smo do�li tematski je da ne možete spasiti svoj život ako niste voljni da se žrtvujete da spasite porodice svih ljudi�u ovom slučaju, da se borite u Američkoj Revoluciji na strani patriota."
Naizgled, ovo je besmislen argument. Ne postoji potrebna ili logična veza između spa�avanja sopstvene kože ili odbrane svoje porodice i borbe za revolucionarne ideale. Naprotiv, ogromna većina onih čije je prva briga njihova kratkoročna bezbjednost i članova njihovih porodica, pristaju na status quo ili poku�avaju da u potpunosti ostanu van sukoba. Revolucije stavljaju ljude u rizik i građanske sukobe�i Američki Revolucionarni Rat je bio takav makar djelimično�često razbijaju familije, postavljaju brata protiv brata ili roditelja protiv djeteta.
Rodat-ova zamisao za priču, u kojoj stoji da britanski oficir ubije 15-godi�njeg Thomas-a Martin-a, čini upisivanje starijeg Martin-a u patriotsku borbu potpuno proizvoljnim i slučajnim. Da je neki mahnit oficir paravojnih trupa Južne Caroline-e upucao njegovog sina�i da je ona očigledno odgovorna za brojne zločine�umjesto pukovnika Tavington-a koji je poput Naciste, Martin bi vjerovatno pri�ao i borio bi se na stranu Crvenih Mundira.
U svakom slučaju, stanovi�te da se treba boriti samo, ili uglavnom za rodbinu, ima nečeg zlokobnog u sebi. ("Roditelj sam; nemam luksuz principa," izjavljuje Martin.) Samo one najuskogrudnije i najsebičnije, čak i reakcionarne borbe se vode na toj osnovi. Američka Revolucija, koja god da su joj ograničenja, je bila jedna napredna i uzdrmavajuća epizode svjetske istorije.
Već nekoliko godina, javnost je izložena organizovanoj kampanji koju poduzimaju izvjesni istoričari, uključujući takozvanu "lijevicu," protiv shvatanja da se ljudska bića bore, žrtvuju i ponekad daju svoje živote za velike ideale. Razne istorijske pote�koće, kao i sociolo�ke promjene, su tome doprinijele. Nema sumnje da je perspektiva bacanja sebe u borbu na život i smrt nezamisliva savremenom američkom malograđaninu, kome je pojam nevolje u tome da mu se Internet servis isključi za jedan sat.
Studija istorije, međutim, nagovije�tava da se narod�čak i Amerikanci!�žrtvovao za naizgled tako apstraktne ideje kao �to su jednakost, pravda i sloboda. Zaista takva obaveza koja omogućava vojnike da trpe mučenja i mizerije bitaka Valley George-a ili Gettysburg-a mora da se ideolo�ki priprema i kali. Studije konflikta u kojima su brojno nadma�ene i veoma slabo naoružane revolucionarne vojske porazile fizički superiornije snage uvek ukazuju da je svijest o cilju odlučujući faktor, i, �ta vi�e, da su vodeće ličnosti u revolucionarnom kampu one sa naj�irim stanovi�tem.
Generacija koja je vodila Američku Revoluciju je bila natopljena tradicijama Doba Prosvijećenosti. O Samueul-u Adams-u, na primjer, jedan istoričar pi�e, "Totalno tijelo revolucionarne misli je vi�e objelodanjeno u njegovim radovima nego u radovima bilo kojeg pisca. On je bio duboko načitan u političkoj klasici, i sva velika imena... su naveliko rasprostranjena kroz njegove stranice da podupru njegov argument."
A za Thomas-a Jefferson-a, isti istoričar primjećuje da je "čitavog života bio student, i njegova odanost knjigama, koja je često trajala petnaest sati na dan, priziva sjećanju herojski žar puritanskih naučnika." Jefferson je zacrtao Deklaraciju Nezavisnosti u kojoj se "jak uticaj francuskog humanitarizma pokazuje u odlomku o ropstvu kojeg je Kongres izbacio" i čak važnije od toga, u zamjeni "života, slobode i potjere za srećom" kao čovjekovih prirodnih prava umjesto tradicionalne engleske liberalne doktrine života, slobode i imovine ili vlasni�tva.
Važnost ideja i ideologije je očigledna u uticaju koji je Tom Paine-ovo dijelo Common Sense Razboritost (objavljeno u ranim 1776.) imalo na kolonijalne stanovnike: "Paine-ov napad na princip kralja... je bio prvi jasan, dalekosežan apel za republikanizam upućen američkom uhu. Kako je bio uspije�an, kako je nemilosrdno uklonio bogoslov koji okružuje kralja, razotkrivajući glupost kulta kralja, je nagovije�teno izuzetnom promijenom u američkom stavu prema monarhiji koja se desila u samo nekoliko mjeseci. Poslije pojave Common Sense-a, srednje i niže klase Amrikanaca su odbacile svoje kolonijalne lojalnosti kao pro�logodi�nju odjeću, i otad su smatrali pretenzije kraljeva kao ni�ta bolje od glupe igre" (V.L. Parrington, Main Currents in American Thought Glavne Struje Američke Misli).
Nije potrebno idealizovati Američku Revoluciju. Nova republika koja je iznikla je sadržavala ogromne protivriječnosti, kao na primjer nastavak egzistencije ropstva pod režimom koji se zakleo za ideju prirodne jednakosti svih ljudi. Neke od ovih protivriječnosti su eksplodirale 80 godina kasnije. Bez obzira, poricanje monarhije i prevrat britanske vladavine u američkim kolonijama su imali svjetsku istorijsku važnost. 1786., tri godine prije nego �to je buknula socijalna revolucija u njegovoj zemlji, francuski filozof Condorcet je napisao: "Nije dovoljno da se prava ljudi pi�u u knjigama filozofa i upisuju u srcima čestitih ljudi; slabi i ignorantni moraju da ih čitaju u primjerima velikih nacija. Amerika nam je dala primjer."
Niko nije obavezan da uzme u obzir naj�iru moguću važnost Revolucije kada stvara rad fikcije. Ali je te�ko zamisliti kako se samostalan rad može proizvesti na bazi potpunog ignorisanja značaja ovog događaja u pitanju. U kojem smislu je Patriot film o ili u vezi Američke Revolucije? Ovaj film je tako istorijski specifičan i konkretan, da bi se ova priča mogla dogoditi "u pozadini" Korejanskog Rata ili banditskog ratovanja U Chicago-u 1920. ili Napoleonove invazije Rusije. Ustvari, vjerovatno se već i ispričala.
Pored neuspijeha da osvijetli Američku Revoluciju, njenu epohu, istorijski proces ili ljudsku psihologiju i pona�anje uop�te na bilo koji uočljiv način, Patriot se sastoji od niza manipulativnih kli�ea�uglavnom obuhvatajući interakciju roditelja koji stalno plaču i njihove djece�koji će, ili razdražiti ili obradovati gledaoca, zavisno od toga kako on ili ona reaguje prema manipulativnim kli�eima.
Fantastičan tretman (ne-tretman) ropstva zaslužuje posebnu napomenu. Ljubazan odnos između jedinog crnog člana Martin-ovog odreda gerile i ostalih članova je skoro potpuno nevjerovatan. Nije jasno, na osnovi gledanja ovog filma, za�to je Građanski Rat uop�te bio nužan. South Carolina�ba� to mjesto!�je izgleda bilo raj za svakoga.
Ovaj film se prosto zabrlja kada odluta od obja�njenja pojava u najlinearnijem i najprostijem načinu. Na primjer, tu je pitanje nasilja glavnog junaka, njegova "crna strana". Stvaraoci filma, na tipičan način, hoće i jare i pare. Oni hoće da budu na rekordu da se ne slažu sa nasiljem i krvoločnosti, ali u isto vrijeme hoće da komercijalno dobiju koliko god mogu od nasilja i haosa. Stoga oni stvore karakter koji entuzijastično diže u vazduh svoje neprijatelje pu�čanom paljbom i rasipa njihov mozak na zemlji sa sjekirom, i onda brine o posljedicama toga na svoju du�u, često na ramenu svoje snahe, koja mu se osmehuje anđeoski i razumije ga.
Kao i uvijek, izvanredna količina glumskog i tehničkog talenta se zabadava potro�i u ovako slabom filmu.
Opsesija porodicom u filmu izražava dizorijentaciju, i nekako me uznemirava. Bezbroj scena u kojima Gibson-ov Martin ili pruža roditeljsku ljubav, drži predavanja, ili uvjerava ili žali jedno ili drugo svoje dijete, su konačno malo te�ke da se podnesu. Ne može biti zdravo ni za koga, pomislili bi, kada dijete postane jedini cilj i značenje nečijeg života. Mnogo bi bolje bilo kada bi roditelj dijelio cilj i značenje svog života sa djetetom, �to bi moralo biti ne�to spolja�nje za porodicu. Osjeća se, isto kao sve drugo, da su "vrednosti porodice" ubačene u Patriot kao zamjena za grupu ideja kojih stvaraoci filma nemaju.
Priroda i umjetnost mrze vakuum. Koliko su Rodat i Emmerich svjesni toga te�ko je reći, ali postoji malo sumnje da njihov film, sa za�titiom teme porodice, sa njegovim "Nemoj-da-gazi�-na-mene" ekstremno individualističkim stanovi�tem, njegovim po�tovanjem snage pu�ke i prava da se nosi oružje, njegovim strogim odbacivanjem ideja i reflekcije, bi imao priličan apel podržaocima pokreta paravojnog tipa u SAD.
Film se zove Patriot, međutim tu nije ni�ta "patriotsko" u Martin-ovom pona�anju i akcijama. Kao �to sam predložio gore, njegova privrženost strani kolonijalaca je manje ili vi�e slučajna. Aktivan američki patriota ovoga doba bi imao neku koncepciju monarhije, tiranije i demokratije; on ili ona bi se identifikovali sa nekim nizom principa i shvatanja oličenim u novoj republici. Martin jedino brine za svoju djecu. U zaključnim scenama bitke kada on diže slavnu američku zastavu toga doba, sa njenih trinaest zvijezda u krugu, i počinje da tjera britanske vojnike koji se povlače, osjećamo se primoranim da upitamo, "Za�to američka zastava? Za�to ne zastava sa licima njegove dijece na njoj?"
Način na koji se stvaraoci filma osjećaju obaveznim da naprave svoj apel�porodica a ne zemlja�je sam po sebi razotkrivajući. To je priznanje činjenice da su patriotski sentimenti ozbiljno opali u op�tem stanovni�tvu u zadnje dvije decenije. 4. jul je nekada ne�to značio, sada je postao prosto jedna dobrodo�la utjeha, jedan neradni ljetni dan za slabo plaćene mase koje prepuno rade.
U pro�losti, kada su beneficije ili zami�ljene beneficije Revolucije i naknadan istorijski razvoj SAD-a bili očigledniji milionima, prizivanje tradicija 1776. je imalo priličnu snagu. Ali u naciji tako podijeljenoj po ekonomskim linijama, političari su sve manje voljni da ikoga potsjete o elementarnim demokratskim principima, kao �to je jednakost, i ustvari su oni sami protiv tih principa.
Na kraju krajeva, lojalnost porodici, "krvi", iako ima emotivan i kvazi-mističan apel, je siroma�na i nedovoljna baza za motivaciju ljudi. Ona nagovje�tava dru�tvo kojem ponestaju argumenti.