Concorde: Njegova Istorija I Tragedija
David Walsh
28. jula 2000.
Ru�enje Air France Concord-a u utorak van Pariza je obuzelo pažnju ljudi �irom svijeta. Ko god da je gledao emitovane slike ove tragedije nije mogao a da se ne osjeća užasnutim i rastuženim, zbog, kao prvo, pomisli na stra�nu sudbinu putnika, ali također i posljedica takvog događaja na žive�pogođene ljude, radnike i lokalne stanovnike koji su stajali blizu zadimljene olupine u Gonesse-u. Bio je to jedan proči�ćavajući i otriježnjavajući prizor.
Način na koji se Concorde gurnuo i utrpao na televizijske ekrane i naslovne stranice novina�pod takvim groznim okolnostima�nas nagoni da razmotrimo uslove pod kojima je ovaj avion do�ao na svijet, i koliko se svijet promijenio od tada. Makar dio �oka i užasa koji je popratio ovo ru�enje 25. jula je povezan sa počecima ovog mlaznog aviona i njegovom mjestu u istoriji.
Pojava supersoničnog vazdu�nog putovanja kao ozbiljne mogućnosti datira u kasnim 1950. i ranim 1960., i izgleda da se podudara sa razvojem američkog i sovjetskog kosmičkog programa. Britanski dizajner Sir Archibald Cox je, prema izjavi Washington Post-a, "napisao svoje pripremne specifikacije za Concorde na parčetu papira 1959," dvije godine poslije lansiranja Sputnjika iz SSSR-a, i godinu dana poslije osnivanja Nacionalne Aeronautičke i Kosmičke Administracije (NASA) od strane vlade SAD-a.
SAD, Francuska i Britanija su na početku bile zainteresovane u razvoj supersoničnog letenja, ali su tro�kovi tog projekta prinudili britanski Aerospace i francuski Aerospatiale da udruže snage 1961. Boeing, gigantski proizvođač aviona, je u isto vrijeme, uz vladinu pomoć, započeo istraživanje na američkom supersoničnom transportu (SST). Čini se da se američki projekat nikada nije snažno tjerao. Medija pripisuje njegovu eventualnu propast opozicijama za za�titu okoline i drugim. Dok su to mogli biti faktori, te�ko je vjerovati da se oni nisu mogli prebroditi da su vlada i korporativni sektor vidjeli SST kao profitabilnu i komercijalno unosnu.
Britanska i francuska vlada, sa svojom većom sposobnosti ili voljnosti da pruže državnu podr�ku avionskoj industriji, su se zauzele za Concorde [Harmoniju]. Ove dvije sile su imali značajne interese u dokazivanju da, dok SAD i Sovjetski Savez mogu lansirati ljude u svemir, one makar mogu da prevoze ljudska bića oko planete brže od ikoga. Concorde je prvi put testirao svoj let marta 1969, samo četiri mjeseca prije nego �to je prvi čovjek, Amerikanac, hodao po Mjesecu. (SSSR je prekinuo svoj supersonični leteći program poslije njegovog TU-144 koji se sru�io na Paris Air Show-u na aerodromu Le Bourget 1973.)
Dok su trka u kosmičkoj tehnologiji i napori da se usavr�i supersonični komercijalni mlaznjak očigledno bili povezani sa Hladnim Ratom i evropsko-američkom i drugim političkim rivalitetima, ova dostignuća su predstavljala ne�to vi�e od toga. U to vrijeme se �iroko vjerovalo da bi ova zadivljujuća dostignuća, koja su uzdigla ljudska bića na visine i brzine do tada nezamislivim, u svojim počecima nekako pobolj�ala ljudske uslove, i da bi ona neminovno dovela do napretka, makako nejasno zami�ljenim. Ovaj period je proizveo i izazvao sve vrste futurističkih vizija�uključujući svemirske putnike koji se prebacuju na, i vraćaju sa mjeseca, isto kao �to to ljudi sada rade iz grada u grad. Ovaj optimizam se sada čini neobičnim i staromodnim.
Svijet se već bitno promijenio do vremena prvog komercijalnog leta Concorde-a, januara 1976. Američki supersonični projekat je propao (Kongres je marta 1971. prekinuo s njegovom federalnom potporom), kao i sa programom za mjesec, Projektom Apollo-om (poslije misije Apollo-a 17 decembra 1972.)�žrtve krize budžeta pogor�ane Vijetnamskim Ratom. Četvorostruki porast cijena nafte 1973-74. je isto tako imao posljedice na budućnost aviona koji je sagorijevao ogromne količine goriva.
Volja i raspoloženje u SAD-u su se promijenila. Ranije nade su u velikoj mjeri ustupile mjesto op�tem razočarenju i čak i cinizmu, kojega je održavala vlast Nixon-a i njena posljedica u skandalu i ostavci.
Iako su British Airways i Air France nastavili sa svojim komercijalnim letovima Concorde-a za gotovo četvrtinu vijeka, ovaj avion posjeduje jedan poseban oreol beznadežnosti. Dvanaest preostalih Concorde-a su jedini supersonični komercijalni mlaznjaci u upotrebi. Nijedan Concorde se nije proizveo od 1980, i nekoliko aviona se drži u rezervi i kanibalizuje kao izvor rezervnih dijelova za avione koji lete.
Prije godinu dana, Boeing i NASA su prekinuli sa razvojem novog tipa "hipersoničnog transporta." Boeing je namjeravao da izgradi jedan veći avion, koji prevozi do 300 ljudi, da bi napravio letove jo� profitabilnijim. Ali izgradnja većeg aviona se sudarala sa naporima da se on napravi lak�im i ekonomičnijim za gorivo. Prema izjavama stručnjaka, razvoj novog dizajna bi ko�tao oko 10 milijardi dolara, a to je iznos koji zahtjeva globalno finansiranje, �to je vrlo malo vjerovatno pod sada�njim okolnostima. Danas se nigdje na svijetu ne gradi i usavr�ava supersonični avion.
Francuzi i britanci su nastavili sa letovima Concorde-a ne samo zato �to su ovi letovi donosili zaradu. To se prihvatilo kao simbol britanskog, a možda čak i jo� vi�e, francuskog nacionalnog ponosa. Kao �to je jedan prikaz iz �tampe zapazio: "U Francuskoj, nesreća leta F-4590 je bila vi�e od ru�enja aviona. Bio je to kraj jednog simbola. Concorde se začeo u Francuskoj. Njegov prvi test-let iz Toulouse-a 2. marta 1969. je do�ao u zadnjim danima vlade Generala de Gaulle-a, i činilo se da predstavlja ponovan početak ove zemlje u jednu modernu, tehnolo�ku budućnost. Test-pilot Andre Turcat je postao nacionalni heroj." Francuski predsjednik Valery Giscard d'Estaing je u�ao u istoriju tokom 1970. jer je letio Concorde-om, sa priličnim paradama, u Gvineju, jednu od njenih biv�ih afričkih kolonija.
Međutim, napori da se Concorde ili "supersonična ideja" održi u životu danas izgledaju uzaludni. Ova tehnologija je, da se upotrijebi izraz, uvenula poput suve loze, i ovaj mlazni avion se nikada istinski nije pokazao ničim drugim do simbola luksuza. Kao �to se i desilo, milijarde dolara državnih izdataka�koje britanska i francuska vlada nikada neće nadoknaditi�su se utro�ile da bi omogućile putovanje relativno malom broju ljudi. Uprkos izuzetnih osobina Concorde-a, i markantnog ljudskog dostignuća koje on predstavlja, ovaj avion je pokazao da ima vrlo malo značajnog efekta na ljudske živote. Bolje rečeno, na svoj sopstveni način, Concorde je postao jo� jedan potsjetnik socijalnog jaza koji dijeli bogatu elitu od svih ostalih.
Moglo bi se reći da iako je Concorde ostao u službi tokom posljednje dvije decenije, on je davno izgubio svoj smisao. Tehnologija�koja zahtjeva internacionalnu saradnju u svom istraživanju i razvoju da bi se održala i napredovala�i socijalni etos se nikada nisu združili. Sa vremenom su se oni sve vi�e razilazili, dok se državna intervencija u privredu sve vi�e smanjivala i neposredni kaprisi trži�ta postajali novi idol za obožavanje. Concorde je opstao, ali samo kao uspomena. Ko god da je bio isključen iz začaranog kruga onih koji su često letjeli ovim avionom�direktora, filmskih zvijezda i sličnih�dalo bi im se oprostiti �to uop�te nisu ni znali da je avion jo� u pogonu.
I sada ova tragedija�jedan stra�an, suvi�e vidljiv događaj. Užasne slike aviona uni�tenog u plamen! Jo� tužniji i dirljiviji zbog činjenice da je većina žrtava i�la na "putovanje svog života." Neki su bili bogati, ali su tu isto, na primjer, putovala dva penzionisana po�tarska radnika, jedan bračni par, koji su godinama �tedili. Putujući čarter letom�način popunjavanja aviona kojim su Air France i British Airways sve vi�e pribjegavali�ovi nesretni Concorde-ovi putnici su izgleda platili manje od pola regularne cijene karti.
Televizijske slike nas privlače da ih gledamo. Cinici će na to reći: jo� jedan dokaz da smo mi svi vojeri! Suvi�no je i napominjati de će medija prizivati najgore instinkte, ali se efekat tragedije ne može isključivo pripisati prostijim i nižim pobudama. Ljudi su istinski rastuženi zbog života koji su zavr�ili prerano i pogođenih porodica.
Reporter Associated Press-a je intervjuisao jednog svjedoka: "Jean-Claude Ramathon je potrčao ka malom hotelu usred žitnog polja da pomogne očajnim gostima koji su bili opkoljeni u razbuktanoj olupini Air France Concorde-a. Dok je pričao tu priču satima kasnije, ruke su mu drhtale . 'Dotrčali smo gore i do�li na dva metra od hotela, ali smo se morali zaustaviti zbog dima,' rekao je Ramathon u utorak. 39 mu je godina, radnik u plavom kombinezonu, ali je malo rekao o sebi prije nego �to je požurio dalje."
Stanovnici Gonesse-a su isto govorili i o pilotu, za koga su ubijeđeni da je skrenuo avion od centra gradića, možda spa�avajući stotine života. "Pilot je znao �ta se de�avalo. On je bio pilot koji je spasio živote naroda Gonesse-a," izjavila je upravnica Shell-ove benzinske stanice, Madame Turpin.
Tragedije donose ono najbolje u ljudima. Za jedan trenutak, ljudska bića postupaju kao ljudska bića, a ne ekonomske jedinke. Tu je osjećaj solidarnosti prema zlokobnim putnicima; mnogi od nas također lete. Tu je op�ta žalost, osjećaj koji se rijetko ispoljava na�iroko. To je trenutak kada saosjećanje nalazi svog odu�ak.
Život se vraća u normalu za nas ostale, i ove slike postaju blijede. Avioni nam lete iznad glava a da i ne pomislimo na to. Kako ovo saosjećanje, koje je za trenutak sebi na�lo odu�ka, može postati jo� uobičajeniji dio svakodnevnog života? Treba da se potsjetimo da ne manje stra�ne smrti od ovih 113 ljudi je sudbina hiljada ljudi svakog dana, koji umiru i stradaju, ne samo u nesrećama koje rezultiraju iz užasnih socijalnih uslova�u Indiji, Pakistanu, Indoneziji�nego od okolnosti poput gladi, bolesti, rata i erupcije klanja koje se daju spriječiti.
Postoji potreba da se osnovno saosjećanje i briga za druge pro�iri, i uzdigne naučnom pronicljivosti u fundamentalne uzroke tolike ljudske nevolje. To bi predstavljalo istinski veliki porast svijesti. Da li je to suvi�no za nadanje?