WSWS : Srpskohrvatski

Clinton-ovo Godi�nje Polaganje Računa Narodu Amerike: Primjer Prevare I Samoobmane

Barry Grey
31. januara 2000.

Pro�log četvrtka, u svom godi�njem izlaganju o stanju u zemlji, predsjednik Clinton je opisao Sjedinjene Države kao naciju koja uživa u jo� neviđenom blagostanju, koja s punim samopouzdanjem čeka novo stoljeće. Ali bilo kojem kritičkom posmatraču, njegov govor je otkrio sasvim različitu sliku prilika. Koliko god da je poku�ao da dočara ružičastu sliku američkog života, predsjednikove sopstvene riječi su odale postojanje duboke dru�tvene krize.

Clinton je dao ton svom čitavom govoru sa ovim uvodnim opaskama: "Nikada prije na�a nacije nije uživala, odjednom, toliko blagostanja i dru�tvenog napretka sa tako malo unutarnjih kriza i tako malo vanjskih prijetnji�. Dragi moji Amerikanci, stanje u na�oj zemlji nikada nije bilo bolje."

Uslijedio je do sada standardni recital ekonomskih trijumfa: 20 miliona novih radnih mjesta, najbrži rast privrede u vi�e od 30 godina, najmanja stopa nezaposlenosti u posljednih 30 godina, prvi budžetni vi�ak dvije godine zaredom u 42 godine, najduže razdoblje ekonomskog rasta u istoriji SAD-a.

Potom je predsjednik obećao i garantovao poslovnoj i biznis Americi da je odbacivanje liberalnog reformizma njegove administracije, nepovrativo. To je izrazio u ublaženom jeziku: "Mi smo obnovili vitalni centar, zamjenjujući zastarjele ideologije�"

Kasnije u svom govoru, Clinton je pružio jo� jedan, nehotičan dokaz da je Demokratska partija odbacila svoju liberalnu pro�lost. On se vidljivo trgnuo kada je, namjeravajući da kaže "livable pogodno za život," pogrije�io i umjesto toga govorio kako će da napravi dru�tvo jo� "liberal liberalnije." To da izraz "liberalan," koji je označavao dominantni stav institucija Washington-a tokom većeg dijela 20. stoljeća, danas predstavlja politički epitet, dosta svjedoči o pomjeranju američke politike prema desnici tokom zadnje dvije decenije.

Clinton je dalje nastavio sa izjavom da Amerika treba da "sanja velike snove" i "sebi postavlja velike ciljeve." Kao �to se pokazalo, najveći san i najveći cilj�i izjava koja je izazvala najglasnije aplauze od okupljene po�tovane publike�je bilo jedno obećanje: "Mi ćemo isplatiti na� nacionalni dug po prvi put od 1835."

Kada je do�ao red da najavi određene prijedloge, Clinton je poku�ao da uvjeri veliki biznis da se njegov govor o "velikim snovima" i "velikim ciljevima" ne treba bukvalno shvatiti. Takve velike riječi pripadaju sferi apstrakcije. Kada je do�ao red na samu politiku i programe, on je predložio jednu utje�nu i umirujuću izreku: "korak po korak." U svakom slučaju, kao �to su on i njegova publika bili jako svjesni, tu praktički nema �anse da će Kongres odobriti čak i one najskromnije socijalne mjere.

Čak i ako se uzmu u obzir njegova početna hvalisanja o blagostanju i dru�tvenom napretku, čim je Clinton počeo da govori o pitanjima obrazovanja, zdravstvene za�tite, penzionera, kriminala, itd., pojavila se sasvim drugačija slika prilika. Trebalo je samo da se odbaci ova retorika i, takoreći, odgonetne njegov govor da bi se stvorio utisak o okrutnoj stvarnosti koja stoji u pozadini Clinton-ovog idealizovanog opisa dru�tvenih prilika u SAD-u.

Na primjer, po pitanju obrazovanja, Clinton je govorio o potrebi za pred�kolskim i poslije�kolskim programima, i dobro obučenim nastavnicima. To je bio nagovje�taj kritičnog manjka kvalifikovanih i akreditovanih nastavnika u državnim �kolama, i nedostatak sredstava i uslova za desetine miliona djece koja žive sa porodicama, gdje su oba roditelja primorana da rade, često vi�e poslova.

Clinton je naveo da su "trećina �kola ozbiljno dotrajale ili o�tećene," sa "tako starim zidovima i kablovima, da su prestari i za internet." On je uputio poziv da se učenici koji žive u "karavanima" po�alju u �kole. �to se tiče visokog obrazovanja, on je priznao da "milioni porodica jo� uvijek muku muče da priu�te nastavu na koledžima."

Kada se uzme u obzir duboka kriza na koju su njegove sopstvene riječi skrenule pažnju, Clinton-ove inicijative za obrazovanje�za koje je izjavio da su mu najbitniji dru�tveni prioriteti�predstavljaju, u najboljem slučaju, simbolične mjere. Njihov ukupni tro�ak bi iznosio 4 milijarde dolara, �to je samo 0,2 posto federalnog budžeta. Čak �ta vi�e, Clinton je kombinovao prijedloge za unajmljivanje nastavnika i popravku �kola sa reakcionarnim pozivom da se zatvore �kole "koje ne zadovoljavaju standarde" i skoro udvostruči broj kvazi-privatnih iznajmljenih �kola.

Po pitanju zdravstvene za�tite, Clinton je priznao da se broj neosiguranih Amerikanaca povećao od kako je on do�ao na položaj prije sedam godina, prelazeći vrtoglavu cifru od 40 miliona. On je predložio inicijative koje bi mogle da pokriju najvi�e 10 miliona neosiguranih ljudi, bojažljive mjere koje je hrabro poku�ao da preuveliča: "Pomislite samo�zajedno sa na�om dječjom inicijativom, ova akcija bi nam omogućila da pokrijemo gotovo četvrtinu svih neosiguranih ljudi u Americi."

Kao i sa svakom drugom pojedinosti dru�tvenih prilika u Americi, Clinton je brzo i glatko pre�ao preko pitanja starijih Amerikanaca, penzionera. Uprkos tome, njegove riječi su pružile letimičan uvid u jednu okrutnu i tegobnu stvarnosti. "Vi�e od tri u pet na�ih penzionera sada nemaju pouzdan dostup lijekovima�. Većina od miliona drugih Amerikanaca kojima trebaju prepisani lijekovi plaćaju najvi�e cijene za njih�. Rekordan broj Amerikanaca vodi brigu o starim i bolesnim voljenima kod kuće. To je jedan predivan, osjećajan, ali i težak i u dosta slučajeva preskup izbor."

Da bi rije�io ovu krizu, on je predložio skromno rezanje poreza za pojedince i porezne olak�ice za biznise. Na primjer, njegov penzioni �tedni račun za pojedince sa malim primanjima se sveo na državno odobrenje od samo 100 dolara za prvih 100 dolara koji je svaki �tedi�a uložio.

Njegovi prijedlozi za olak�anje finansijskog tereta radničkim porodicama su bili u istom smislu. "Mnogi zaposleni roditelji potro�e do četvrtine�četvrtine�svojih primanja na dječja obdani�ta," on je izjavio. Međutim, tu nije bilo pomena da će država obezbjediti svim roditeljima pravo na zbrinjavanje djece koje mogu priu�titi. Umjesto toga, on je predložio simboličan i skroman paket poreznih olak�ica za porodice, i rezanje poreza poslodavcima.

"Desetine miliona Amerikanaca živi od jedne do druge plate, od danas do sutra," on je izjavio. "Koliko god da marljivo rade, jo� uvijek nemaju priliku da ne�to i u�tede." Clinton-ov najambiciozniji prijedlog za borbu protiv pada životnog standarda miliona radnih ljudi, je da se Kongres zamoli i ubijedi da povisi minimalnu platu od njenog sada�njeg polu-prosjačkog nivoa od 5,15 dolara [po satu�prim. prev.].

Po pitanju dječjeg siroma�tva, Clinton je rekao, "Gotovo jedno od troje američke djece odraste bez oca. Ovakva djeca imaju pet puta vi�e vjerovatnoće da će živjeti u siroma�tvu, nego djeca sa oba roditelja kod kuće." Clinton-ovo rje�enje: da se jo� že�će udari po neodgovornim i nesavjesnim očevima.

On je naveo oblasti naj�ire bijede�uži centri gradova, siroma�ni ruralni predjeli, Mississippi U�će i rezervati Indijanaca�oblasti koje, kada se saberu, predstavljaju značajan dio zemlje. Tipično, njegov plan za borbu protiv siroma�tva bi trebao pro�iriti porezne olak�ice i druge finansijske usluge da bi se biznisi naveli na eksploataciju "novih trži�ta."

"Ima jo� jedan dio na�e američke zajednice koji je večeras u nevoljama," on je izjavio. "Na�i familijarni farmeri� su�e, poplave i istorijski niske cijene su jako pogor�ala stanje za farmere." Ali tu nije bilo pomena da bi država trebala obnoviti sistem podr�ke za cijene poljoprivrednih proizvoda i finansijske pomoći farmerima koje je njegova administracija ukinula.

Clinton je spomenuo oružano divljanje i zločine mržnje koji su postali gotovo sedmična pojava u SAD-u. On je predstavio oca 15-godi�njaka ubijenog u užasnoj pucnjavi u Columbine srednjoj �koli, jedno od petneast ili vi�e pucnjava u �kolama tokom posljednjih nekoliko godina. Pomenuo je rasistički motivisano ubistvo jednog Crnca u Texas-u, ubistvo mladog homoseksualnog studenta u Wyoming-u, i pucanje na Crnce, azijske Amerikance i jevrejsku djecu u Chicago-u, Los Angeles-u i drugim gradovima.

"Poslu�ajte ovo�poslu�ajte ovo," one je rekao. "Stopa nenamjernih smrtnih slučajeva od vatrenog oružja kod djece ispod 15 godina u SAD-u je devet puta vi�a nego kod svih drugih industrijalizovanih zemalja zajedno."

Clinton-ovo rje�enje za dru�tvene more koje su osnova masovnih pucnjava, je vi�e policije i vi�e mjera za kontrolu oružja. Uop�te mu nije do�lo na pamet�kao ni brojnim medijskim komentatorima i novinskim reporterima koji su proučavali njegov govor�da tako visok stepen obijesnog nasilja ismijava idiličnu sliku blagostanja i dru�tvenog napretka sa kojom je predsjednik započeo svoj govor. Ako je život u Americi tako božanstven, za�to je onda oružano divljanje u �kolama, crkvama i radnim mjestima postalo gotovo rutinski dio američkog dru�tva?

Clinton-ov govor je bio prepun takvih pritivriječnosti. Evo jo� jedne: ako se SAD suočavaju, kao �to je Clinton izložio, sa manje vanjskih prijetnji nego ikada ranije, za�to je onda u tekućem budžetu predložio najveće povećanje vojnih izdataka od doba Reagan-a, i za�to je onda u svom godi�njem govoru predložio da se jo� na desetine milijardi dolara vi�e potro�i na razvoj anti-raketnog odbrambenog sistema?

Ni Clinton, ni njegovi republikanski protivnici, ni njegovi pomagači, nisu mogli da primjete masu protivriječnosti i apsurda u ovom godi�njem polaganju računa narodu Amerike, jer su svi oni, bez obzira koliko im je žestoko lično i političko suparni�tvo, dio iste dru�tvene i političke elite. Niko od njih nema želju da proviri ispod uljep�ane slike velikog ekonomskog uspona i prouči eksplozivne klasne protivriječnosti koje leže tik ispod povr�ine. U spektaklu Clinton-ovog govora je bilo, pored elementa masovne prevare, i jedna velika mjera samoobmane.

Ničeg novog nema u tome da američka politika potpuno isključuje iskrene rasprave važnih političkih i dru�tvenih pitanja dana. Ali pogotovo u toku zadnje dvije decenije, počinjući sa Reagan-ovom administracijom, medijska manipulacija, teatralna i prazna retorika su počele da dominiraju onim �to se naziva političkim životom.

Pojavom Clinton-a, stepen izvje�tačenosti i pretvaranja je porastao srazmjerno sa pomjeranjem prema desnici, od strane obe partije velikog biznisa. Godi�nje polaganje računa narodu Amerike je postalo barometar rastuće truleži i nepo�tenja zvanične politike.

Clinton-ov nastup pro�le sedmice je pružio slikovit prikaz procesa kojim se političke funkcije transformi�u u rituale. Svaki aspekt ovog događaja je bio usiljen i lažan. Bilo je tu obaveznih gestova prema onima koji se smatraju važnim interesnim grupama�kao grupe za za�titu okoline, feministi, manjinske grupe, vojska�izraženo opreznim smje�tanjem raznih pojedinaca u gledali�tu. Mnogo vremena i razmi�ljanja se posvetilo odluci ko će sjediti pored Prve Dame, koga će predsjednik pohvaliti, spomenuti i pozvati na govornicu. Bilo je tu čak i marljivo izvježbanog "Volim te," tiho pro�aptanog, srećom obasjanoj Hillary.

Ako je tu bilo govorničke umjetnosti i vje�tine, onda se to sastojalo u uspje�nom ubjeđivanju Wall Street-a da se ni�ta neće uraditi da se promijeni ekonomska klima koja je doprinijela najvećem zlatnom rastu vrijednosti berze u istoriji, dok se stvara utisak, za utjehu narodnih masa, da predsjednik rje�ava pitanja obrazovanja, probleme penzionera i druga dru�tvena pitanja.

Odvratno iskrivljivanje stvarnosti, pribjegavanje praznim riječima u žargonu i jeftinoj glumi, su simptomi političkog sistema koji je postao izoliran i potpuno odvojen od masa ljudi. Jaz koji razdvaja politički sistem od običnog naroda je, zauzvrat, ukorijenjen u nevjerovatnom porastu dru�tvene nejednakosti u SAD-u.

Kada se sa Clinton-ovog govora skinu sve njegove uglađenosti i manirizmi, on je predstavljao pjesmu zahvalnicu za dvije decenije rekordnog bogaćenja za prvih 10 do 15 posto stanovni�tva, direktno na račun velike većine u zemlji. To je ne�to čemu se biznis direktori, rukovodioci, bankari, medijski moguli, milionerski priljepci, veliki investitori i sve njihove političke sluge, i Demokrati i Republikanci, mogu veseliti.

Nemilosrdan napad i pritisak na životne standarde radničke klase je na�ao svoj potpuni izražaj u vrtoglavom rastu vrijednosti dionica na Wall Street-u. Socijalna politika obe partije, podržana od strane sudova i za koju se medije zalažu, je za 20 godina bila usmjerena na prosti cilj uzdizanja i pojačanja trži�ta dionica, i time gomilanjem sve većeg bogatstva za najprivilegovanije slojeve dru�tva. Nije ba� pretjerano reći da je za ugledne zvaničnike koji su se pro�log četvrtka okupili da čuju Clinton-ovo brbljanje, Clinton-ovo godi�nje polaganje računa narodu Amerike isto �to i polaganje računa o stanju na trži�tu berzi.