WSWS : Srpskohrvatski

Politička I Istorijska Pitanja Ruskog Napada Na Čečeniju

Uredni�tvo
17. januara 2000.

Već vi�e od tri mjeseca, ruska vojska vodi rat protiv kavkaske republike Čečenije. Ocjenjuje se da je do sada poginulo čak i do 10.000 ljudi. Jedna trećina stanovni�tva Čečenije je ostalo bez krova nad glavom, dok ih četvrtina miliona živi kao izbjeglice. Procjenjuje se da je 30 do 50 hiljada ljudi zatečeno u opkoljenom gavnom gradu, Groznom, i da trpe rusko granatiranje i sporadične upade ruskih trupa.

World Socialist Web Site poziva sve radnike, studente i intelektualce da zahtjevaju obustavu rata i povlačenje ruskih trupa. Sebične izjave Kremlja da to radi u interesu ruskog naroda se moraju odbaciti. Napad na Čečeniju je pljačka�ki rat koji se vodi u interesu vodeće elite u Rusiji.

Biv�i predsjednik Jeljcin i njegov novoimenovani nasljednik, Vladimir Putin, obja�njavaju da je napad na Čečeniju uperen samo protiv terorističkih bandita. Ali njihov poku�aj da predstave rat samo kao policijsku akciju je pobijen samom metodom po kojoj se on vodi�bombardovanjem civilnog stanovni�tva u čečenskim gradovima i selima.

Neposredan izgovor za rat je bila tvrdnja da su čečenski separatisti bili odgovorni za bombe koje su eksplodirale u Moskvi i ostalim gradovima septembra pro�le godine, kada je poginulo vi�e od 200 ljudi. Sve do danas se ni jedan ubjedljiv dokaz nije priložio koji bi uvjerljivo dokazao optužbe da su Čečenci bili upleteni u ova postavljanja bombi. Prema dosada�njim zabilježenim slučajevima nasilnog kriminala i političkih ubistava od strane mafija�kih elemenata, koji se takmiče za vlast u krugovima ruske vlade, ne može se odbaciti pretpostavka da su ustvari oni bili odgovorni za ova kriminalna djela.

U svakom slučaju, postavljanje bombi i rat u Čečeniji služe korisnoj političkoj svrsi ruskih vladara. Izvje�taji o rastućoj dru�tvenoj krizi u zemlji su potpuno isključeni iz medija, dok se u isto vrijeme pojačavaju ugu�ivačke snage policije. Rat je pružio glavno sredstvo za Jeljcinov uži krug da osigura Putinovo nadsljedstvo na predsjedničkoj stolici, predstavljajući ga kao jakog čovjeka potrebnog da zavede reda u ruski nered.

Ključni razlog za rat koji Putinova vlada predstavlja javnosti, je da se to radi za interese ruskoga naroda zbog odbrane teritorijalne cjelovitosti ruske federacije, protiv marioneta neprijateljskih sila. Da Kremlj sebe predstavlja kao spasitelja masa i �tićenika ruskih nacionalnih interesa, je, međutim, smije�no. Politika kapitalističkog trži�ta koju je Jeljcin, a sada i Putin, vodio skoro deset godina, je odgovorna za najveću dru�tvenu i ekonomsku katastrofu koju je pretrpio ijedan narod izvan rata. �aka polu-kriminalnih elemenata na vrhu novog uređenja su se obogatili i tako osudili ogromnu većinu ruskih radnika na masovnu nezaposlenost, siroma�tvo i uni�tenje važnog socijalnog osiguranja.

Pored toga, sve od kada se pojavila iz staljinističke birokratije prije desetak godina, kremaljska vladajuća klika se oslanjala na pomoć zapadnih vlada, banki i korporacija za svoj opstanak. Ona u su�tini funkcioni�e kao juniorski partner SAD-a i Evrope u likvidaciji biv�e državne imovine i tako internacionalnom kapitalu pruža pristup ruskim prirodnim sirovinama i trži�tu.

Rat protiv Čečenije se vodi u odbranu interesa nove klase ruskih kompradora. Poslije NATO-vog bombardovanja dugogodi�njeg ruskog saveznika Srbije, ova vladajuća elita je postala sve zabrinutija zbog zapadnog izazova njenoj prevlasti nad Kavkazom�područjem koje služi kao strate�ki most između bezmjerno bogatih kaspijskih rezervi nafte, i Evrope. Iako su zvanične izjave vlade imenovale islamske režime na Bliskom Istoku kao skrivene jamce čečenskih separatista, neki vodeći političari su dvosmisleno ukazali na direktno uplitanje SAD-a.

Na nedavnom sastanku vojnih starje�ina, Ministar Odbrane Igor Sergejev je izjavio, "Nacionalni interesi SAD-a zahtijevaju da vojni sukobi u sjevernom Kavkazu, koji se potpiruju izvana, stalno gore.... Politika Zapada je da izazivaju Rusiju sa namjerom da oslabe njenu internacionalnu poziciju i da je izbace iz strate�ki važnih područja."

Takve izjave su dijelom namijenjene da podrže popularnu podr�ku u samoj Rusiji za čečenski pohod, na bazi �irokog anti-američkog osjećaja poslije kosovskog rata. Ali prijetnja koju donosi rast američkog militarizma se ne može poraziti na bazi velikog ruskog �ovinizma, koji su Putin i njegovi saveznici u armiji počeli da hu�kaju. Svaka podr�ka ratu od strane radničke klase će samo učvrstiti ruku njihovih ugnjetavača i same vlade, preko koje internacionalne banke i industrijski konglomerati poku�avaju da dominiraju Rusijom.

Namjera Kremlja u Čečeniji je da uspostavi status Rusije kao Velike Sile, da učvrste svoju pregovaračku poziciju prema imperijalističkim vladama i zapadnim bankama, i tako da održe svoje pravo udijela u eksploatisanju ruskog i kavkaskog naroda.

Uloga imperijalizma u Čečeniji

Bila bi to ozbiljna gre�ka kada bi gledali na zapadne sile, NATO i Ujedinjene Nacije kao protivtežu ruskom nasilju u Čečeniji. Imperijalističke vlade, a posebno SAD, snose glavnu odgovornost za sada�nju tragediju.

Ni jedan medijski komentar o ratu ne spominje očevidnu pojedinost da ovaj rat vodi isti režim kojeg podržavaju SAD i Evropa, koji su proglasili da ovo predstavlja prvo cvjetanje demokratskog reda koji je izrastao iz rasula SSSR-a i uspostavljanja kapitalističkih trži�nih odnosa. Oni su okarakterisali biv�e staljinističke aparatčike, kao Jeljcina, kao nosioce najvećih čovječanskih i demokratskih ideala, ba� u vrijeme kada je njegova vlada predsjedavala rasprodajom i rasturanjem državnih preduzeća, osiroma�ujući milione dok su sebe obogaćivali.

Osude ruskog rata od strane SAD-a i Evrope su krajnje licemjerne. Njihova vojna ofanziva protiv Iraka i uspostavljanje sankcija su odgovorni za smrt stotina hiljada nevinih ljudi, žena i djece. Za vrijeme rata sa Srbijom, NATO je bombardovao civilni narod u Beogradu i gradovima i selima �irom zemlje, uspostavljajući svoje pravo da gazi po nezavisnosti manjih zemalja. SAD već dugo održavaju svoje pravo da počinjavaju agresiju, kao �to je pro�logodi�nje ru�enje najveće sudanske tvornice lijekova, sa izgovorom "borbe protiv terorizma".

Napad NATO-a na Srbiju je bio samo jedna od posljednih u seriji mjera koje su SAD poduzele da bi ugrozili dugoročne geo-političke interese Rusije. U posljednjih nekoliko godina, NATO se pro�irio obuhvatajući biv�e ruske saveznike iz ere Var�avskog Pakta, dok je mnogima ponuđeno članstvo u Evropskoj Uniji. SAD također idu naprijed sa obnovljenim planovima da stvore nacionalni �tit protiv napada nuklearnih raketa, opovrgavajući ugovor iz 1972. o Anti-Balističkim Raketama. Ovo sa sobom donosi opasnost za Rusiju da SAD mogu napasti njenu teritoriju bez relativne opasnosti za sebe. Dok u isto vrijeme, SAD nastavljaju da vode politiku smanjivanja ruske kontrole nad naftovodima iz kaspijskog područja preko Kavkaza. Pod ovim uslovima je neizbježno da će se �ovinističke snage u Rusiji pojačati.

Međutim, ne postoji znak da su SAD ili Evropa spremne da žrtvuju svoje ekonomske i političke veze sa Rusijom zbog njenih akcija u Čečeniji. Njih ne zabrinjava sudbina naroda Čečenije, nego opasnost od potpunog prekida odnosa sa režimom koji dobro služi njihovim interesima. Zvanični pozivi zapadnih vlada kao po �ablonu kombinuju pozive Rusiji za umjerenost, dok priznaju Moskvi njeno pravo da iskorijeni "aktivnosti terorista" na svojoj teritoriji. Ovo treba da posluži kao pouka svim ovima koji su bili omamljeni propagandom Washington-a o ljudskim pravima, u podržavanju imperijalizma SAD-a u njihovim ratnim pohodima u Iraku, Bosni i Kosovu.

World Socijalist Web Site izlaže jednu nezavisnu perspektivu za rusku, čečensku i internacionalnu radničku klasu�zasnovanoj na temeljima političkih iskustava 20. stoljeća.

Rat u Čečeniji je ukorijenjen u dugoročnim izdajama socijalnih i demokratskih težnji Oktobarske Revolucije 1917. od strane biv�eg staljinističkog režima. Staljinizam mora položiti račune za nastavak nacionalnih i demokratskih nevolja čečenskog naroda, zbog gnusnog kr�enja principa internacionalizma i jednakosti koji su vodili Bolj�evičku Partiju pod rukovodstvom Lenjina i Trockoga.

Radnička klasa je bila u stanju da osvoji političku vlast 1917. samo zato �to su pridobili podr�ku većine seljaka i izrabljenih nacionalnih manjina u čitavom Ruskom Carstvu. Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika (SSSR) je bio uspostavljen 1922, i obuhvatao je 140 miliona ljudi, uračunavajući 65 miliona privučenih iz stotina raznih nacionalnih manjina.

Sa namjerom da osiguraju rukovodstvo radničke klase nad ovim ugnjetavanim narodom, Bolj�evici su proglasili jednakost i nezavisnost svih sovjetskih naroda, pravo na otcjepljenje i uspostavljanje nezavisnih država, ukidanje nacionalnih religijskih privilegija, i slobodno razvijanje nacionalnih manjina i etničkih grupa. Na ovaj način, oni su suzbili svaku sumnju nastavljanja velikog ruskog �ovinizma, dok su se borili protiv političkih uticaja imperijalističkih sila i Bijele garde nacionalne buržoazije. Jasno stavljajući do znanja da je ujedinjavanje sovjetskih naroda bilo dobrovoljno, je pomoglo da se spriječi raspad starog Carstva u obilje malih, nazadnih i uglavnom nemoćnih nacionalnih jedinki, koje bi ostale politički potčinjene velikim zapadnim silama.

Ova politika je dala ogromne pobude pokretu ugnjetanih masa �irom svijeta. Oktobarska Revolucija je pružila prijeko potrebni odgovor na pitanje: putem kojeg načina i sa kojim programom se kolonizovalne mase mogu osloboditi od imperijalizma i osigurati svoj put ka ekonomskom i dru�tvenom napretku? Iskustvo je dokazalo da su stvarne osnove za savladavanje nacionalnog ugnjetavanja osvajanje vlasti od strane radničke klase, i polaganje temelja razvoja socijalističke ekonomije. Najveći zločin staljinizma je to �to je diskreditovao i potkopao samopouzdanje svjetskih radnika i seljaka u takvo socijalističko rje�enje.

Bolj�evici su shvatili da se zadatak socijalističke konstrukcije može postići samo na svjetskom nivou. Sve dok je SSSR ostao izolovan, bilo je moguće poduzeti samo prve korake da se prevlada nasljedstvo ruske ekonomske zaostalosti. Materijalni i ekonomski temelji potrebni za konstrukciju jednog istinski ravnopravnog i naprednog dru�tva se mogu postići samo putem pro�irenja revolucije u naprednije zemlje Evrope i konačnog uspostavljanja svjetskog socijalističkog sistema.

Međutim, pod uslovima pod kojima je ugu�ena revolucionarna borba u Evropi, �iri slojevi u partiji i državnoj birokratiji su odbili ovu perspektivu kao "neostvarljivu". Oni su počeli da postavljaju odbranu svojih privilegija iznad istorijskih interesa radničke klase, pronalazeći svoga vođu u Staljinu, i njihovo teoretsko opravdanje u reakcionarnoj utopiji izgradnje "socijalizma u jednoj državi".

Leon Trocki je osnovao Lijevu Opoziciju pri Bolj�evičkoj partiji sa namjerom da se suprostavi staljinističkoj nacionalističkoj perspektivi i ponovnoj pojavi onoga �to je Trocki stručno definisao kao "�ovinizam Velikih Sila". Rastuća birokratija na čelu sa Staljinom se sve vi�e suprotstavljala svojim marksističkim protivnicima putem terora, ugnjetavanja i ubistava, dok su se njihovi zločini protiv sovjetskih radnika i nacionalnih manjina pojačavali.

Jedan od najvećih zločina izvr�enog od strane staljinističke birokratije je bila masovna deportacija od 400.000 Čečenjaca i Ingu�a u Centralnu Aziju 1944. za vrijeme drugog svjetskog rata, �to je prouzrokovalo smrt od vi�e od trećine ovih deportiranih.

Ćorsokak separatizma

Protivljenje ratu ne podrazumijeva podr�ku ni za jednu perspektivu ili metodu separatističkih grupa i nacionalističkih lidera u Čečeniji. Tvrdnja da je jedina alternativa ugnjetavanju Kremlja jedna nezavisna država Čečenija, je potpuno pogre�na. Takva perspektiva ne može biti sastavni dio temelja za napredni ekonomski razvitak Kavkaza, ili izaći u susret dru�tvenim i demokratskim potrebama onda�njih narodnih masa.

Ovdje se ne radi o vraćanju čečenskog ili ruskog naroda uslovima starog staljinističkog režima. Svi narodi SSSR-a su decenijama patili u ugu�ivanju svojih dru�tvenih i demokratskih prava pod birokratskom policijskom državom, koju su uspostavili Staljin i njegovi nasljednici.

Uprkos tome, uspostavljanje SSSR-a pod Bolj�evičkom Partijom Lenjina je predstavljalo jedan ogromni korak naprijed u zajedničkom političkom, ekonomskom i kulturnom razvitku naroda Evroazije. Sa ovog stanovi�ta, dana�nje iskrsavanje raznih separatističkih pokreta u Kavkazu i drugdje ne predstavlja opoziciju dru�tvenoj kontra-revoluciji koja je dostigla vrhunac u likvidaciji SSSR-a, nego je ono dio toga.

Islamske separatističke snage u Čečeniji su bile u stanju da iskoriste istorijska i sada�nja nezadovoljstva protiv Rusije, ali njihove metode, pogled i perspektiva se u su�tini ne razlikuju od Jeljcinovih i Putinovih. Poslije likvidacije SSSR-a, nacionalni sporovi koji su rascijepali Kavkaz su uzrokovali gubitak od desetine hiljada života. Ovi sukobi su bili potpomognuti i vođeni u velikoj mjeri od biv�ih birokrata iz Komunističke partije, kao �to je prvi vođa čečenskog pokreta za nezavisnost poslije perestrojke, Jokhar Dudaev.

Ovo nisu legitimni pokreti za nacionalno oslobođenje. Oni nemaju veze sa borbom protiv imperijalizma, niti u ikakvom smislu utjelovljuju demokratske nade ugnjetanih masa. Naprotiv, oni izražavaju dru�tvene interese raznih klika ambicioznih domaćih kapitalista, koji poku�avaju da uspostave svoje vlastite veze sa svjetskim kapitalizmom putem komadanja etnički čistih područja, i da podijele radničku klasu po etničko-lokalnim linijama.

Nacionalna nezavisnost, �to se tiče ovog dru�tvenog sloja, se gleda kao sredstvo za prisvajanje profita od raspodijele i prerade nafte, spojeno sa trgovinom drogama, preprodajom oružja i prostitucijom. Oružana borba protiv Rusije je način na koji oni poku�avaju iskoristiti svoju blizinu bogatim rezervama nafte da bi sebi stvorili unosne poslovne i međudržavne odnose koji su povezani sa interesima Washington-a, London-a i Berlin-a.

Ovo je bilo nagla�eno člankom Wall Street Journal-a od 27. decembra koji je napisao Khoz-Ahmed Noukhaev, predsjednik Zajedničkog Trži�ta Kavkaza (ZTK). Noukhaev je tipični predstavnik vladajućih krugova čečenskih separatista. On je počeo svoju karijeru kao lider ozlogla�ene čečenske mafije u Moskvi, opisujući svoju kriminalnu aktivnost, kao �to je organizovano iznuđivanje i ucjenjivanje, kao "nastavak borbe za nezavisnost".

U svom kolumnu u Wall Street Journal-u, Noukhaev se hvali sa sposobnosti separatista da vode "gerilski rat neprekidno" i upozorava da "i Evropa i SAD imaju vitalne strate�ke i ekonomske interese u uspostavljanju mira u Kavkazu �to je moguće prije�prije nego �to se rat u Čečeniji pro�iri u Gruziju, Azerbajdžan i kaspijska naftna polja."

Takvi direktni pozivi i ugađanja zapadnim interesima nisu ni u kom slučaju samo čečenska pojava. Njihov se odjek može naći u sličnim nacionalističkim pokretima �irom svijeta. U prvoj polovini ovog stoljeća, buržoaska rukovodstva nacionalnih oslobodilačkih borbi u potlačenim zemljama su poku�avala da odbace imperijalističku dominaciju i prisvoje kontrolu nad svojim sopstvenim trži�tem. Međutim, danas je globalna integracija kapitalističke proizvodnje dovela do razvoja nove vrste nacionalno-separatističkog pokreta zasnovanog na etničkom identitetu ili komunalizmu. Umjesto da iskorijene imperijalističku kontrolu i da se bore za razvoj nacionalnog trži�ta, ovi pokreti poku�avaju da rascijepe postojeće države i da uspostave direktne odnose sa imperijalističkim silama i tranznacionalnim korporacijama.

U svakom slučaju, ova težnja da se privuče inostrana investicija je uslovljena rezanjem plata, sistematskom povećanju nivoa eksploatacije i rasturanju vitalnih grana socijalne za�tite, kao �to su zdravstvena za�tita i penzije, koje se smatraju nedopustivim teretom za korporativne profite. Stvari neće biti drukčije ni u Čečeniji. Vladajuća elita bi se mogla dobro ugojiti na zaradama od nafte i njihovim kriminalnim aktivnostima, ali će uglavnom seosko stanovni�tvo ostati osuđeno na bijedu i beskućni�tvo.

Jedina napredna osnova za suprotstavljanje čečenskom ratu�i sve većim napadima na dru�tvena i demokratska prava radničke klase �irom Rusije�je borba da se ujedine stotine miliona ljudi koji su žrtve kapitalističke obnove, protiv njihovih korumpiranih vladara u Kremlju, kao i protiv imperijalističkih sila.

Na pragu 20. stoljeća, milioni radnika su bili nadahnuti perspektivom socijalizma i borbe za internacionalno ujedinjenje radničke klase. Za�to bi onda oni radnici, koji kritički razmi�ljaju, prihvatili jednu demoralizovanu, ciničnu i glupu tvrdnju da ovakva perspektiva nema veze sa 21. stoljećem?

Već su na početku pro�log stoljeća ograničenja buržoaskih nacionalnih pokreta bila očevidna onim najnaprednijim misliocima tog doba�kao Lenjinu, Rozi Luksemburgu i Trockome. Za�to bi onda radnička klasa danas prihvatila preporod te pojave u neuporedivo izopačenijem obliku�kao �to je zagovaranje etničkog identiteta kao osnove za gradnju nacije�i to u doba kada globalizacija ekonomskog života daleko prevazilazi sve iz tog vremena?

Da bi se suprotstavilo Velikom Ruskom �ovinizmu Putinovog režima, narodi biv�eg Sovjetskog Saveza moraju da obnove svoju privrženost prema socijalističkoj i internacionalnoj perspektivi na kojoj se SSSR isprva i zasnovao. Dobrovoljno ujedinjenje ruskog i kavkaskog naroda u ranim 1920. je bilo moguće samo putem ekonomske reorganizacije sovjetskog dru�tva da zadovolji osnovne potrebe radnog naroda. Uprkos kasnijeg staljinističkog izopačenja i degeneracije, ovo preostaje jedini put ka dru�tvenom napretku i demokratiji. U borbi za ovaj cilj, radni narod u Rusiji i Čečeniji se mora okrenuti ka svojoj sabraći radnicima u Evropi i Americi kao njihovim prirodnim saveznicima u borbi protiv imperijalizma, imperijalističke agresije, i kapitalističke eksploatacije.

Centralni politički zadatak kojim se suočavaju radnici u Rusiji i �irom svijeta, je izgradnja marksističkog vodstva da se nastavi borba za svjetski socijalizam. World Socialist Web Site je internet sajt Četvrte Internacionale, koju je osnovao Leon Trocki u borbi za odbranu socijalističkog internacionalizma protiv izdaja Staljinizma. Ovo je forum oko kojeg će se sjediniti i srasti politički najsvjesniji radnici i intelektualci, da izgrade svjetsku partiju socijalističke revolucije.