Britansko "Olak�anje Duga" I �ta To Znači Za Svjetske Siromahe
Trevor Johnstone
5. januara 2000.
Britanski kancelar Exchequer-a [državne blagajne�prim. prev.] Gordon Brown je izjavio prije božićnih praznika da će poni�titi dugove 41 najzaduženije zemlje svijeta. Na prvi pogled, ovo je izgledalo kao obećanje da se iz ovih zemalja iscijedi 300 miliona funti manje nego �to se očekivalo��to bi nesumnjivo trebalo da se pohvali kao dobrotvorni čin.
Međutim, funkcioneri blagajne su potvrdili da će se ova inicijativa sprovesti u razdoblju od 20 do 23 godine, i da će joj se prikačiti strogi uslovi da bi se osiguralo da primaoci uvedu ekonomske mjere koje su odredili IMF i Svjetska Banka. Zemlje kao �to su Nigerija, Haiti i Peru neće biti pogođene (jer ne spadaju među 41 najzaduženijih zemalja) i moraće da otplaćuju svoje dugove sa kamatom kao i do sada.
Brown je rekao: "IMF i Svjetska Banka su zacrtali strategiju smanjenja siroma�tva, koju sve izabrane zemlje moraju potpisati. Ova strategija ima vremenski raspored i datume, kojima se mora pridržavati. Ove zemlje su obećale da će za na�e olak�anje njihovog duga uložiti svoj novac u zdravstvo, obrazovanje i smanjivanje siroma�tva. Mi ne želimo da se novac potro�i na oružje ili korupciju."
�ta Brown misli kada govori o "smanjivanju siroma�tva" je veoma korektno opisano u knjizi The Globalization of Poverty 'Globalizacija Siroma�tva', koju je napisao Michael Chossudovsky: "Od kasnih 1980-ih 'smanjivanje siroma�tva' je postalo 'uslov' za sporazume oko zajmova Svjetske Banke... Ono se zasniva na rezanju budžeta državnog sektora i ponovnog usmjerenja izdataka na selektivnoj osnovi 'za dobrobit siroma�nih'" (str. 66-67). Ovo znači demontiranje programa sada�njeg socijalnog osiguranja, i njihova zamjena za oskudnom "socijalnom mrežom bezbjednosti", obično koristeći novac od aktivnosti ne-državnih organizacija (NGOs) koje financijski uzdržavaju dobrotvorna dru�tva i internacionalni "programi za pomoć". IMF i Svjetska Banka su odveć dali znak da Obala Slonovače i Gajana neće zadovoljiti potrebne preduslove za olak�anje njihovog duga za "Veoma Zadužene Siroma�ne Zemlje" (HIPC), osim ako se njihove vladine polise ne promijene prema ovom gore navedenom smjeru.
Novac koji će se nadoknaditi pod inicijativom Brown-a se duguje Odjeljenju za Garanciju Izvoznih Kredita (ECGD), koji pomaže britanskim firmama da dobiju inostrane ugovore. Ono garantuje da nadoknadi novac svakoj britanskoj banki koja pozajmljuje fondove vladi ili firmama za ugovore sa britanskim firmama, u slučaju neispunjenja obaveza. Ovo se isprva naplaćuje iz britanskih poreznih prihoda, ali iznos koji se duguje ECGD-ju, zadužene zemlje moraju da isplate sa kamatom. Brown je rekao da će blagajna snabdjeti novac za otplatu svih gubitaka ECGD-ija. Cjelokupan dug ECGD-iju je 1,9 milijardi funti, a vlada je već obećala da neće da uzme u obzir 1,6 milijardi. Ostalih 300 miliona se sada mora isplatiti.
Rate isplata duga će se povećati da bi se ostvarili planovi za isplate, za koje su se zadužene nacije dogovorile sa ECGD-ijom. Iduće godine tro�ak će iznositi oko 10 miliona funti, �to će rezerve britanske blagajne namiriti. Ovi godi�nji tro�kovi su kao kap u moru u poređenju sa veličinom britanske privrede�i oni će da se podjele između te 41 zemlje. Veći dio dugova je u svakom slučaju već poni�ten kao lo�i zajam [zajam koji se ne može vratiti�prim. prev.], zato �to su ove zemlje dokazale da ne mogu da namire ni otplatu kamata, a kamoli da isplate glavnicu duga.
Cjelokupan dug nerazvijenih zemalja je procijenjen na oko 300 milijardi funti. Brown je prvo izrazio želju da poni�ti sve bilateralne dugove nerazvijenih zemalja u oktobru, poslije sličnog poteza predsjednika Clinton-a. Ali je jedino sada, poslije pregovora sa Svjetskom Bankom, Internacionalnim Monetarnim Fondom i ostalim velikim kreditorskim zemljama, kancelar postao specifičniji. Čitav iznos duga koji će se poni�titi je 300 miliona (640 miliona funti, cifra koju je citirala vlada uključuje izgubljenu kamatu). Ovo predstavlja oko 0,1 posto od čitavog duga nerazvijenih zemalja. 41 zemlje HIPC-ija duguju Britaniji samo 2 milijarde funti od njihovog cjelokupnog duga od 132 milijarde funti.
Jedan od važnijih faktora Brown-ovih kalkulacija je, do koje mjere će ovaj potez izvr�iti pritisak na britanske suparnike�Japan, Njemačku, Francusku i ostale�da poni�te svoje mnogo veće dugove. On je objasnio da očekuje od ostalih zemalja, koje su bile neodlučne oko poni�tenja svojih lo�ih zajmova, da krenu istim putem. "Na�e obećanje [za poni�tenje dugova�prim. prev.] je stvarno, jer želimo da ostale zemlje slijede na� primjer," on je rekao.
Britanska dobrotvorna dru�tva su se već složila sa ovim. Justin Forsyth, direktor Oxfam polise, je rekao da će ova izjava povećati pritisak na ostale industrijalizovane zemlje. "Sada je izazov da ubijedimo one koji sumnjaju u [poni�tenje�prim. prev.] dugova, kao �to su Njemačka, Francuska i Japan, da to isto i urade."
"Koalicija Jubilej 2000" (koja je vr�ila kampanju za ba� ovakvo olak�anje duga) je bila čak i specifičnija u svojoj izjavi o Brown-ovim mjerama:
"Znači, stvarni značaj Brown-ovog obećanja je da izvr�i pritisak na ostale G7 zemlje kreditore da isto tako otpi�u 100 posto svojih bilateralnih dugova. Kad bi svi G7 kreditori to uradili za HIPC zemlje dužnice, oko 40 posto cjelokupnog duga bi se poni�tilo. Po�to se Britanija sada udružila sa SAD-om i Kanadom, znači da su Njemačka, Italija, Francuska i Japan preostale da slijede ovim putem. Ovim preostalim državama se najvi�e i duguje, �to znači da je veoma važno da se ovaj domino efekat, kojeg je Brown pokrenuo, i nastavi."
41 HIPC zemlje duguju Francuskoj i Japanu daleko najveće iznose novca (Francuskoj, 11,7 milijardi američkih dolara; Japanu, 10,5 milijardi), dok Britanija dijeli peto mjesto sa Italijom (2,7 milijardi svaki). Najglavniji razlog �to će ovo uticati na samo 40 posto duga HIPC zemalja, ako bi ostale G7 zemlje to isto uradile, je to da veliki dio duga nije između vlada, nego se duguje privatnim korporacijama. Nijedna od ovih predloženih mjera neće uticati na ovaj dio duga.
Uprkos naduvanoj retorici na G7 samitu pro�le jeseni, gdje je izjavljeno da će se poni�titi 60 milijardi funti koje duguju 41 HIPC zemlje, malo se toga u stvarnosti i promijenilo. Čak su i podržaoci Brown-a iz "Jubileja 2000" primorani da skrenu pažnju na lo�u istoriju realizacije obećanih olak�ica za dužnike: "Kancelarova obećana pomoć zavisi od toga da li će zemlje dužnice ispuniti obaveze HIPC inicijative. Ova inicijativa je bila započeta 1996, ali od tada su samo 4 zemlje, od 41 zemalja koje su izabrane, vidjele smanjenje njihove rate otplate duga. Neki kreditori i sporovi oko novčanih izdataka i dalje nastavljaju da ometaju HIPC inicijativu."
Huw Evans, britanski glavni direktor u IMF-u i Svjetskoj Banci između 1994. i 1997, je rekao da su se prvi paketi olak�ica duga dizajnirali "zbog opasnosti za mnoge velike svjetske banke, i bankarskog sistema. Izloženost kreditorima za mnoge banke, posebno u SAD-u, ali takođe u manjem slučaju i u Britaniji i ostaloj Evropi, je iznosio dva do tri puta vi�e od cjelokupnog bankovnog kapitala. Strategija dugova i zajmova 1980-ih je dala bankama vremena da obnove svoj kapital."
Prve zemlje koje će biti pod uticajem Brown-ovih novih mjera, od januara 2000, su Uganda, Bolivija, Mozambik i Mauritanija. Drugih pet do sedam zemalja, uključujući Tanzaniju, će biti uključeni odmah poslije, a ostalih 25 HIPC članica do kraja iduće godine. Vladini predstavnici nekih zaduženih nacija su izjavili da će ove mjere imati značajne posljedice na njihove budžete i programe za dru�tvene izdatke, izražavajući način na koji ove vlade profitiraju od nametanja IMF planova na svoje narode.