Clinton-ov Pokajnički Čin
David Walsh
12. avgusta 2000.
Nastup Bill Clinton-a ispred skupine od 4.500 evanđelijskih sve�tenika u predgrađu Chicago-a je bilo užasno predstavljanje lične i političke kapitulacije ekstremnim desničarima. U toku odgovora pitanjima koja mu je postavio Bill Hybels, stariji pastor op�tinske crkve Willow Creek-a i njegov "duhovni savjetnik" već nekoliko godina, skru�eni Clinton je izrazio kajanje zbog Monica Lewinsky skandala, nazivajući svoje postupke "stra�nom gre�kom."
Predsjednikove izjave su dio strategije koju upotrebljava i podpredsjednik Al Gore, predsjednički kanditat Demokrata, koji je izabrao senatora Joseph-a Lieberman-a kao svog saradnika. Gore namjerava da odgovori republikanskim poku�ajima da prikažu Clinton-ovu administraciju kao imoralnu i bezbožnu pomjerajući se jo� vi�e prema desnici. Prema izjavama �tampe, pomoćnici Gore-a su se nadali da će Clinton sačuvati svoj pokajnički čin za govor na konvenciji Demokratske Partije u Los Angeles-u. Naizgled nevoljan da izvede ovaj čin pokajanja i samoponiženja, Clinton je iskoristio priliku da se pojavi ispred nekoliko hiljada protestanskih fanatika da učini uslugu Gore-vom kampu.
Njegovo odabiranje toga mjesta nije bilo slučajno. Nema nekih bitnih razlika po najvažnijim političkim pitanjima između Gore-a i njegovog republikanskog protivnika, Guvernera Texas-a George W. Bush-a. Umjesto toga, kampanja se spustila na nivo takmičenja oko pitanja koja je partija pobožnija. Religijska licemjernost, od koje se politika SAD-a nikad nije potpuno oslobodila, u ovoj izbornoj kampanji odveć igra veću ulogu nego u bilo kojoj kampanji moderne ere. Tu postoji ne�to posebno hipokritično i odvratno kod ovih bogatih kandidata, sluga najimućnijeg i najkorumpiranijeg socijalnog sloja, koji pripovijedaju narodu, čak i onima koji su na rubu ekonomske propasti, o vječnim moralnim vrijednostima.
Kao �to je izjavila jedna reportaža iz �tampe, Clinton je govorio "u ispovjedničkom tonu" o časovima pastoralnog savjetovanja koje je započeo prije dvije godine, kada se njegova afera sa Lewinsky uzdigla na nivo nacionalnog političkog skandala. On je rekao, "Sada sam u drugoj godini procesa poku�aja da potpuno obnovim svoj život od užasnih gre�aka koje sam napravio� Trebao sam da se suočim sa puno stvari o temeljnoj važnosti po�tenja i karaktera."
Poslije svog javnog udaranja u prsa pro�log četvrtka, Clinton je oti�ao dalje od bilo čega �to je ikada izjavio. Kada ga je Hybels upitao da li se ikada prije istinski izvinuo, Clinton je zaobilazno spomenuo zlobnu kampanju koju su republikanci i medija vodili protiv njega, izražavajući žaljenje �to se uop�te i branio: "Kao �to se sjećate, u to vrijeme su se događale mnoge stvari koje su bile nepovezane, mislim, sa činjenicom da sam ne�to pogre�no učinio i �to sam trebao priznati i za to se izvinuti i potom započeti proces iskupljenja. I bilo je tu nekoliko dana kada sam uglavnom mislio vi�e o tome �ta moji protivnici namjeravaju da rade nego �to bi ja trebao da poku�am da uradim."
Kasnije, kada je bio upitan za svoj odgovor na napade na sebe, Clinton je rekao: "Pretpostavljam da je bilo trenutaka kada sam bio ljut zbog toga. Ali onda sam uvidio da je to bila druga vrsta samoodbrane; da ako sam stvarno razmislio o tome, to je bio samo jo� jedan izgovor da ne radim ono �to bi trebao, a to je da sredim svoj život, svoj brak, da sredim svoje roditeljstvo, da sredim svoj rad sa administracijom Bijele Kuće, i da radim da služim američki narod."
Kada ostavimo ovo psiho-brbljanje na stranu, tu postoji ne�to jako zlokobno u Clintono-vom nastupu. Tokom godine dana impeachment optuživačkog skandala, ogromne mase američkog naroda su se uporno odupirale navali sramnog ogovaranja, kojoj je namjera bila da zatruje političku sredinu i da iskovitla narodnu podr�ku za de fakto politički puč. Otpornost naroda da udovolji moralnoj krusadi Nezavisnog Savjetnika Kenneth Starr-a, organizovane od strane ekstremnih desničarskih elemenata, je uznemirila i ogorčila mediju i republikansko vodstvo, te zaprepastila i zbunila Demokrate, a i samoga Clinton-a.
Posljedica Clinton-ove ispovijesti�uoči konvencije Demokrata�je rehabilitacija Starr-ovog ugleda i legitimizacija ovog postupka lova na vje�tice i naredni optuživački progon. �iri sloj naroda, kojem nedostaje stvarno razumijevanje ovih socijalnih snaga, ima kratko pamćenje. Niko u političkim i medijskim ustanovama, a pogotovo Demokrati, ne potsjećiva narod o Starr-ovim metodama�nezakonito procurivanje informacija velike porote mediji, ulijevanje straha svjedocima, proganjanje pojedinaca kao Suzane McDugall i Julie Hiatt Steele, zahtjev suda za knjižarske rekorde, ometanje zvaničnih procesa�jednom riječju, metodi Velikog Inkvizitora. Niko ne ukazuje na milione dolara koje je Starr upotrijebio za ispitivanja koja nisu otkrila ni�ta bitno, da je on izgubio gotovo sve slučaje koje je podnio sudu, da bi prva osoba koja bi mogla biti optužena u vezi Lewinsky skandala lako mogla biti njegov biv�i predstavnik, Charles Bakaly, zbog laganja sudiji u vezi davanja informacija velike porote.
Kako će mase naroda utvrditi ovu optuženičku krizu u svoje kolektivno pamćenje? Jednog trenutka pro�log četvrtka, Clinton je spomenuo "dvije trećine američkog naroda koji su bili uz njega." On bi htio da vjerujemo da tu nije bilo političkog sadržaja u opiranju Starr-u, da je to bilo samo pitanje odanosti naroda lično njemu. Ovdje Clinton pokazuje kombinaciju slijepila, prezira za inteligenciju naroda, i političke ugodnosti.
Najzdraviji nagoni naroda su im dozvolili da vide kroz moralnu dimnu zavjesu koju su podigli Nezavisni Savjetnik i medija. Op�te osjećanje je bilo da je Starr, sa osobama poput Newt Gingrich-a iza njega, planirao ne�to lo�e�da je poku�avao da preokrene rezultate izbora koji se njemu i njegovim istomi�ljenicima nisu svidjeli.
Sve �to Clinton, Gore, Liberman i Demokrati sada rade je namjenjeno za spriječavanje ovih demokratskih nagona i zamjene lažne slike sa stvarnom. Narod se potstiče da zapamti jedino to da je Clinton zgrije�io, lagao, i da se iz toga izvukao. Do stepena do kojeg mase naroda prisvoje ovu verziju događaja, oni će biti razoružani u odupiranju neprestanim napadima na njihova demokratska prava.
Nepopustljivost Demokrata instinktivnoj popularnoj opoziciji Starr-u ukazuje na fundamentalne socijalne procese. Sa stanovi�ta op�teg razumijevanja, izgleda neobja�njivo da Gore-va kampanja, sa Clinton-ovom pomoći, odbija da iskoristi popularno nezadovoljstvo i time ograniči svoju popularnost i �anse za pobjedu. Ali tu je upletena socijalna i klasna logika. Glavna namjera Demokrata je da umiri ili čak nadmudri ultra desničare i utoli medije velikog biznisa, t.j., "javno mnjenje" kojem se ugađa�privilegovana elita. Mi�ljenja i osjećaji �ireg naroda nisu ni�ta osim galame u pozadini, ili povremena stočna hrana za pollster-e [specijalisti za izborne ankete�prim. prev.].
U "proči�ćavanju svoje du�e" �to on nesumnjivo misli da radi, Clinton izgleda kao ponižen, pokajnik. Međutim, objektivno, njegovo vapanje ga čini Starr-ovim saučesnikom, a i desničarskim intrigama i spletkama, i sukrivcem u njihovim napadima na demokratska prava američkog naroda. To �to je spasilo Clinton-a od smjenjivanja su masovni osjećaji radnog naroda, koji se pokazao kao jedina socijalna snaga sa ozbiljnim obavezivanjem da brani demokratske principe. Do mjere do koje se ovo ne razvije u svjesno, političko razumijevanje od istorijskih i socijalnih pitanja upletenih u optužničkoj epizodi, ovaj demokratski nagon bi se mogao promijeniti ili potkopati.
U čudnoj epizodi kao onoj od pro�log četvrtka, osovina zvaničnog političkog života Amerike se neprestano pomiče dalje prema desnici. Clinton-ov nastup potcjenjuje kritične lekcije ove krize optuživanja: tu nema ustanovljenih elemenata, desničara ili "liberala," kojima bi se mogla povjeriti odbrana demokratskih prava. Za ovo je potrebna nezavisna politička organizacija i mobilizacija radničke klase.