Dva protestna skupa koje je održao AFL-CIO [američko ujedinjenje sinidikata�prim. prev.]12. aprila protiv normalizacije trgovačkih odnosa sa Kinom su bili dominirani �ovinizmom i antikomunizmom. Birokratija Teamsters sindikata [istorijski jedan od najačih sindikata u SAD-u, posebno 1930.�prim. prev.] James-a Hoffa-a je pružila platformu sa koje je ultra-desničar Patrik Buchanan bio u mogućnosti da okupljenima bučno govori o svome nacionalizmu i ratobornoj demagogiji. Na glavnom protestu, koje je organizovalo vodstvo AFL-CIO-a, na kojoj je Hoffa također govorio, George Becker iz United Steelworkers of Amerika Savez Američkih Metalskih Radnika je ponavljavo govor Buchanan-a.

Možda ima protestanata u Washington-u koji iskreno poku�avaju da nađu put do radničke klase, ali oni mije�aju postojeće sindikate sa stvarnim radničkim organizacijama. Te�ko da postoji veća gre�ka. AFL-CIO je birokratski aparatus u kojem su se američki radnici na�li u klopki. Njegovo vodstvo je previlegovani dru�tveni sloj čiji su interesi neprijateljski nastrojeni prema običnim članovima sindikata i ostalih radničkih masa koje nisu u sindikatu.

Činjenica da je govornik United Students Against Sweatshops Udruženih Studenata Protiv Izrabljivanja oslovio AFL-CIO-ov nacionalistički, desničarski skup podcrtava stvarnu opasnost da ovaj pokret postane potčinjen neprijateljima dru�tvenih promjena prije nego i stane na svoje noge.

IMF i Svjetska Banka su stvarni ciljevi ljutnje i protesta. U mnogim zemljama, IMF, kao predstavnik najsnažnijih banki i finansijskih ustanova, interveni�e da nametne "strukturne reforme"�privatizaciju, smanjenje vladine potro�nje, uklanjanje svih prepreka inostranom vlasni�tvu�sa namjerom da osigura dominaciju globalnog finansijskog trži�ta.

Rezultati polisa IMF-Svijetske Banke za �iroke mase naroda u Africi, Aziji, Latinskoj Americi, Istočnoj Evropi i biv�em SSSR-u su katastrofalne. Stotine miliona žive u očajnoj bijedi, dok taj broj raste. SIDA, od koje pate 1 u 4 u nekim afričkim zemljama, i ostale bolesti, se ne liječe zbog nedostatka fondova za njegu i liječenje bolesnika. Ove ustanove su također materijalno doprinjele porastu dru�tvene zategnutosti, komunalizmu, i na kraju, krvavom bratoubilačkom ratu.

Apologete za status quo tvrde da je sada�ni globalni ekonomski sistem najbolja garancija za blagostanje. Za koga? Jaz između bogatih i siroma�nih se povećao zadnjih pedeset godina. Bogatstvo svjetskih miljardera, 475 individualaca, je jednako čitavom godi�njem prihodu 50 posto svjetskog stanovni�tva, dok oko tri milijarde naroda preživljavaju na manje od 2 dolara dnevno.

Siroma�ne zemlje Saharske Afrike sada duguju vi�e od 200 milijardi dolara vanjskog duga, tri puta vi�e nego �to zarađuju godi�nje u izvozu. Clinton, britanski premijer Tony Blair i drugi tvrde da podržavaju "olak�anje duga." Takve tvrdnje treba tretirati s najvećim skepiticizmom. Predlog da se izbri�e 28 milijardi dolara koje duguju najsiroma�nije zemlje je uglavnom lažan. Kao prvo, većina ovog duga se i tako nije otplaćivala. I, čak �ta vi�e, čak i sa ovim skromnim olak�anjem, siroma�ne zemlje će opet plaćati vi�e kamata i drugih isplata bankama i globalnim finansijskim institucijama nego �to potro�e na zdravstvo i �kolstvo.

Posmatrajući stanje u svijetu, kako može ijedna iskrena mlada osoba a da se ne uvrijedi i razbjesni u vezi mnogobrojnih stvari? I ne samo u ostalim dijelovima kugle, već i u samim SAD, sa svojom masovnom socijalnom nejednakosti, političkom i moralnom korupcijom, obožavanjem bogatstva i zvaničnoj nemilosrdnosti. To �to uzbuđuje urednikeWall Street Journal-a, uspon trži�ne berze na "skoro nezamislivu stopu," uzrokuje suprotnu reakciju u svakome ko je zabrinut o sudbini američkog dru�tva.

Međutim, kada se shvati da su sada�nji uslovi nepodno�ljivi i da ne�to treba da se poduzme, veliko pitanje i dalje ostaje: na kojoj osnovi i sa kakvom političkom orijentacijom se takav pokret treba izgraditi?

Da li je moguće organizovati stvarnu kampanju protiv IMF-a i Svjetske Banke a da se ne uzme u obzir ikakvo razmatranje dru�tva iz kojeg su oni iznikli i interesa koje oni predstavljaju? Izgleda da bi organizatori demonstracija, i razni "ljevičarski" specijalisti i grupe koje prave polise i kojima oni pripadaju, željeli da tako mislimo.

Cilj demonstracija, prema izjavi Mobilisation for Global Justice Mobilizacije za Globalnu Pravdu je "da se vr�i pritisak na ove ustanove da odmah ukinu polise koje prave �tetu globalnoj okolini, institucionalizuju bijedu koja najsiroma�nijim narodima svijeta donosi nevolju i patnju." 50 Years is Enough Network �ema 50 Godina Je Dovoljno tvrdi da "buduće postojanje, i polise internacionalnih ustanova kao �to je Svjetska Bankarska Grupa i IMF se trebaju odlučiti demokratskim, sveobuhvatnim i otvorenim procesom [u kojem svi učestvuju�prim. prev.]."

Ozbiljan protivnik IMF-a i Svjetske Banke mora, prije svega, da prepozna socijalne i ekonomske osnove ovih ustanova i ustanovi �ta je to sa čime se ona ili on suočava.

IMF i Svjetska Banka su dva glavna zastupnika preko kojih se regulira sada�nji ekonomski sistem i negove djelatnosti jo� od 1944. One su u rukama najsnažnijih političkih i finansijskih interesa, bankara, direktora korporacija, državnika, tj., socijalne grupe koja vi�e od bilo koje druge odlučuje sudbinu miliona ljudi.

Sugerisati da se IMF-a i Svjetska Banka mogu preobraziti u istrumente demokratske i narodne volje znači potsticati najgoru vrstu iluzija. Ovo je u skladu se op�tim stavom reformnog političkog stanovi�ta organizatora. Siroma�tvo i dru�tvena bijeda su detaljno opisani u materijalu koji je pripremljen za demonstracije, ali jednostavno pripisivati sve ove strahote IMF-u i Svjetskoj Banki je davanje ovim institucijama vi�e "zasluga" nego �to zaslužuju. One nisu natprirodni duhovi koji bdiju nad globalnom ekonomijom. One su "posrednička veza" između velikog kapitala i najsiroma�nijih i najranjivijih naroda na svijetu.

Jako malo se spominju uslovi radnog naroda u SAD u bilo kojem materijalu kojeg su objavile vodeće organizacije ovih demonstracija�uni�tavanje pristojno plaćenih poslova, smanjivanje životnog standarda, jaz između bogatih i svih ostalih, povećanu ekonomsku nesigurnost, siroma�tvo, mizeriju i beskućni�tvo u Americi. Za to postoje stvarni razlozi.

Strategija organizatora demonstracija je da vr�e pritisak na Kongres i Bijelu Kuću. Tu postoje bliske veze, u mnogim slučajevima, između organizatora i Demokratske Partije. Poslije laskanja učesnicima pro�lonedjeljnog "Jubileja" za olak�anje duga Clinton je potpuno spreman, ako okolnosti zahtijevaju, da iduće nedelje pohvali protest na isti način. Demokratski Predsjednik je potpuno spreman da "osjeti bol" naroda trećeg svijeta, ali njegova administracija, u partnerstvu sa Republikancima, je vodila polise�rezanja budžeta, ru�enja socijalnog osiguranja, napada na demokratska prava�na direktni račun radničke klase i siromaha i nadgledala porast socijalne nejednakosti besprimjerne u modernom dru�tvu.

Sve dok se vodstvo pokreta protiv IMF-a i Svjetske Banke nalazi u rukama operatora sitne bouržoazije raznih oblika, ono je otvoreno manupulaciji, a i vrlo reakcionarnim namjerama.

Dio vladajuće elite koja pruža podr�ku protestnom pokretu smatra da će oni staviti "humanitarnu" i "ekolo�ki za�titničku" etiketu na aktivnosti američkih korporacija tako da one mogu nastaviti da eksploati�u mase �irom svijeta i da uspje�nije konkuri�u svojim protivnicima u Evropi i Aziji.

Nema povratka danima, uglavnom mitologiziranim, nacionalno izolovane ekonomije. Ali i iskreni protivnici sada�njeg ekonomskog sistema također prave besmislenu indentifikaciju "globalizacije" sa "globalnim kapitalizmom". To čine da pomije�aju internacionalni karakter proizvodnje pod kapitalizmom, �to znači jo� veća eksploatacija radnih ljudi �irom svijeta i pogor�anje životnih uslova, sa stvarno naprednom tendencijom ekonomskog života da se pro�iri po čitavoj kugli, potpomognutoj napretkom tehnologije i transporta.

Razne političke snage, kao Ralph Nader, predsjednički kanditat Zelenih, su se suprotstavili internacionalnim organizacijama kao IMF, STO i Svjetska Banka, sa parolom restauracije moći nacionalnoj državi.

"Nacionalni Suverenitet" je utopijski i reakcionarni cilj. Globalna ekonomija je objektivno napravila nacionalne granice zastarjelima; one predstavljaju kočenje tehničkih, kulturnih i produktivnih dostignuća koje je čovječanstvo izgradilo. Kao takva, globalizacija nudi mogućnost za izgradnju dru�tva koje će zadovoljiti sve materijalne i duhovne potrebe. Postavlja se pitanje: ko će kontrolisati i upravljati ovom ogromnom i složenom svjetskom ekonomijom�imućna elita ili mase naroda �irom svijeta?

Ovi koji hoće da poduzmu borbu protiv globalnog kapitalizma i za stvaranje uređenja sa potpuno drugim prioritetima i vrijednostima treba da se okrenu prema jedinoj snazi u sada�njem dru�tvu koja može da reorganizuje ekonomski i politički život na napredan način�internacionalnoj radničkoj klasi.

Globalno integrisana ekonomija je također doprinjela ogromnom povećanju broja radničke klase i njene objektivne snage. U zemljama koje su se nekada bavile samo poljoprivredom, gdje su seljaci bili velika većina, sada milioni ljudi rade u fabrikama, rudnicima i kancelarijama. Radnici u ovim novim industrijskim zemljama, kao �to su Indonezija i Koreja, neprestano pokazuju svoju volju da se bore, često protiv privatizacije i mjera IMF-a.

Ni jedan od problema koje su protesti u Washington-u ove sedmice iznijeli na vidjelo�pogor�anje životnih i radnih uslova �irokih masa naroda, napadi na demokratska prava, zagađenje okoline�se ne mogu ozbiljno razmotriti, a jo� manje rije�iti, osim ako se ne izgradi politički svjestan, anti-kapitalistički pokret koji je duboko ukorijenjen u radnom narodu svijeta.

20. stoljeće je postavilo problem eliminisanja nepravde, nejednakosti i eksploatacije. Ruska revolucija je bila prvi ustaljen poku�aj da se uspostavi dru�tvo bez nepravde, nejednakosti i eksploatacije. Poku�aj nije uspio, kada je kontra-revolucionarna birokratija�staljinizam�oduzela moć radnicima i na kraju restaurisala kapitalizam. Objektivna potreba da se ukine profitni sistem i socijalni život organizuje prema vi�im principima�internacionalnog socijalizma�jo� preostaje.

Radnička klasa, da bi povela takvu borbu, treba uspostaviti svoju političku nezavisnost. U Americi, to znači potreba da se odvoji od Demokrata i Republikanaca i da izbije svaku iluziju u Buchanan-a i Reformnu Partiju Nader-a i Zelenih. Tu ne može postojati ozbiljan politički pokret protiv globalnog kapitalizma sve dok je on u bilo kojem obliku u džepovima velikog biznisa i njegove politike. Mi urgiramo radnike i omladinu da razmotre program i perspektivu Socialist Equality Party Partije Socijalne Jednakosti, revolucionarnu socijalističku alternativu naprema partijama velikog biznisa.

Među onima koji protestuju, kao i u čitavom stanovni�tvu, nema nedostatka političke energije, ljutnje i odlučnosti da se bori protiv sada�njeg sistema. Ove kvalitetne osobine treba združiti sa istorijskim i političkim znanjem, najvažnijim istrumentima za svaku uspje�nu socijalnu borbu. Mi pozivamo sve prisutne i one koji su zainteresovani za pitanja koja izlažemo da čitaju World Socialist Web Site Svjetski Socijalistički Veb Sajt, da ga pomognu i učestvuju u političkim raspravama koje moraju dovesti do organizovanja �irokog socijalističkog pokreta.