Ruska Policija Počinje Sa Masovnim Hap�enjima Poslije Terorističkih Napada Bombama
Vladimir Volkov i Martin McLaughlin
20. septembra 1999.
Policija je izvr�ila masovna hap�enja u Moskvi i predstavnici ruske vlade su zaprijetili ponovnim vojnim napadom na region Čečnje, koji se �eli otcijepiti, poslije dva teroristička bombardovanja koja su u zadnja četiri dana pobila vi�e od 200 ljudi u glavnom gradu Rusije.
Prva bomba je uni�tila jednu radničku stambenu zgradu u ju�noj Moskvi 9. septembra, dok je druga bomba pogodila sličnu zgradu 13. septembra. Druga eksplozija je bila posebno razarajuća, potpuno ru�eći cigleno i cementno zdanje u 5 ujutro, dok su većina stanara spavali u svojim krevetima, i skoro svi unutra su poginuli. Obe eksplozije su zahtijevale pa�ljive pripreme i veliku i sveobuhvatnu organizaciju, da bi se prikupilo stotine tona vojnih eksploziva i da bi se te eksplozije aktivirale tokom noći kada mogu da izazovu maksimalne �rtve.
Jo� četiri bombe su eksplodirale u ruskim gradovima u posljednje dvije sedmice�31. avgusta blizu jedne moskovske tr�nice, koja je ubila jednu osobu, 4. septembra u dagestanskom gradu Buinaksku, koja je pobila desetine u stambenoj zgradi za ruske vojnike i njihove familije, u Petrogradu, i u gradu Volgodonsk na jugu Rusije. Ali eksplozije moskovskih stambenih zgrada su bile najstra�nije i najgnusnije od svih ovih incidenata, i one su pokrenule �iroki gnjev i paniku u gradu.
Policija u Moskvi je do subote pohapsila otprilike 11.000 ljudi. Stotine njih su bili Čečenjci i mnogi drugi kavkaskog porijekla, iako se jo� nisu predstavili dokazi koji bi bez ikakve sumnje povezali ovaj talas eksplozija sa trenutnim sukobom u sjevernom Kavkazu. Ni jedna pobunjenička grupa u Čečnji ili Dagestanu nije prihvatila odgovornost za ovo bombardovanje, i najmanje jedna od ovih eksplozija, u Petrogradu, je povezana sa banditskim aktivnostima.
Vladini predstavnici su pozvali na vojnu odmazdu protiv Čečnje, iako čečenjski predsjednik Aslan Maskadov i njegov ljuti suparnik, gerilski vodja �amil Basajev, poriču da su bili umije�ani. Glavni tu�ilac Vladimir Ustinov je izjavio, "Mi se ne bi trebali bojati da uđemo u teritoriju Čečnje da bi uni�tili pobunjenike i uspostavili red i mir," on je rekao. "Drastične mjere se moraju poduzeti unutar same Čečnje," glavni tu�ilac je dodao. "Mogu se upotrijebiti oru�ane snage ako postoji opasnost raspadanja dr�ave."
U oba doma ruske Dume zakonodavci su pozivali da se okonča prekid vatre koji je zaustavio rat u Čečnji 1996. i na neposredne zračne napade na ciljeve u Čečnji. Ministar odbrane Igor Sergejev je izjavio da, ako se narede zračni napadi, bombardovanje bi se izvr�ilo "po cijeloj teritoriji Čečnje, bez obzira gdje se banditi nalaze."
Ubistvo stotina nevinih ruskih radnih ljudi, medju kojima je bilo desetine djece koja su spavala u svojim krevetima, je prezriv i podli kriminalni čin koji se ne mo�e opravdati bez obzira na navodne političke motivacije počinilaca. Čak �ta vi�e, mnogo je razloga za sumnju u zvanične tvrdnje da su čečenjski teroristi bili odgovorni za to. Imajući u vidu zamr�ene, zapletene, nesavjesne i neskrupulozne političke unutra�nje borbe unutar vladajuće klase birokrata i gangstera u Moskvi, postoji mnogo stranki koje su mogle da potstaknu ova teroristička bombardovanja, uključujući vladu Jeljcina, njegove sekta�ke protivnike, i same snage bezbjednosti, koje imaju dugo iskustvo u izvr�avanju krvavih provokacija.
Jedna stvar je jasna�vladajući krugovi reaguju agresivno prema bombardovanjima, uspostavljajući �to je moguće čvr�će kontrole, posebno u Moskvi i u svim postrojenjima atomske energije. Predsjednik Boris Jeljcin je naredio "intenzifikovan re�im bezbjednosti" za aerodrome, �eljezničke stanice, tr�nice i druga mjesta gdje se ljudi okupljaju. On je zahtijevao od gradonačelnika Moskve, Jurij Lu�kova, da smjesta sprovede pretra�ivanje svih tavana, podruma i praznih kuća u gradu.
Premijer Vladimir Putin, koji je bio u Novom Zelandu na samitu za Azijsko Pacifičku Ekonomsku Saradnju kada se zbila prva eksplozije stanova u Moskvi, se odmah vratio u Rusiju. Na aerodromu prije svog povratka, on je izjavio da se počinioci tih zločina ne mogu opisati kao ljudska bića: "Oni čak nisu ni zvjeri, nego jo� i gori od toga." Mjere koje će se poduzeti protiv njih će biti odgovarajuće stra�ne, on je rekao. "Zvjeri" je nadimak kojeg je ruska vojska dala stanovnicima Čečnje.
Kampanja protiv Čečnje
U svojim prvim komentarima o bombardovanjima, predsjednik Jeljcin je izjavio da se ne bi trebalo "postupati sa ovim problemom na etničkoj ili religioznoj osnovi. Nedopustivo je da se vr�i či�ćenje na bazi nacionalne pripadnosti."
Uprkos tome, skoro svaki vodeći političar i medijski izvor je objavio da su ovi teroristički napadi odgovor čečenjskih pobunjenika ruskom bombardovanju Dagestana. Komentari gradonačelnika Moskve Lu�kova su bili slične prirode. Onda je na sastanku u Kremlju Jeljcin izjavio da se ratna inicijativa u Dagestanu sada pro�irila do Moskve.
Prema tome, medija i politički krugovi u Rusiji su započeli javnu kampanju protiv Čečenjaca. Novine Izvjestija su 14. septembra pozitivno komentarisale o spontanoj formaciji "civilnih milicija" u raznim susjedstvima Moskve, koji su počeli patrolirati podrume i ulaze u stambene zgrade. Po mi�ljenju ovih novina, "stanovni�tvo je odlučilo da stvori svoj sopstveni oblik bezbjednosti, po�to su shvatili da im dr�ava ne mo�e garantovati sigurnost. Zbunjenost, pometnja i strah su se postepeno pretvorili u mr�nju, i parola 'za svaku kuću u Moskvi, jedno selu u Čečnji' je postala veoma popularna."
U Moskvi se radi na tome da se biznisi koji su porijeklom iz Sjevernog Kavkaza istjeraju iz grada. Snage bezbjednosti organizuju čitav sistem odmazdi protiv čečenjske dijaspore, i brojnih čečenjskih biznismena koji dr�e vodeće polo�aje u trgovini nafte, �ou biznisu, trgovini na malo, i tako dalje. Poslodavci za koje se sumnjalo da su finansirali čečenjske borce su bili prve �rtve ovih represivnih mjera.
Dobro poznati novinar M. Ljeontjef, direktor najveće TV stanice, ORT, je opisao ovu situaciju kao "Treći Patriotski Rat" (poslije prvog i drugog svjetskog rata). On je izjavio da su eksplozije u glavnom gradu posljedica čečenjskog rata, "rezultat Budjonovska i činjenice da su hulje i nitkovi Basajeva bili otpraćeni kući sa svim počastima i onda se s njima napravio mirovni plan. Ovo je rezultat mirovnog sporazuma Časavjurta. To je ono �to se desi kada se kapitulira ovoj bandi kriminalaca."
Ovaj komentar se odnosi na događaje tokom rata u Čečnji, kada su vođa gerila Basajev i nekolicina njegovih pobunjenika zauzeli jednu bolnicu u gradu Budjonovsku na jugu Rusije, uzimajući bolničare i bolesnike kao taoce. Taoci su bili oslobođeni po�to su Basajevu i njegovim pobunjenicima učinjeni znatni ustupci.
Mogućnost za vanredno stanje
Zahtjevi da se zavede vanredno stanje postaju sve jači. Najznačajniji izvor ovih zahtjeva je sam Kremljin. Da bi ubla�ili napetost, predstavnik predsjednika u Dumi, Kotjenkov, je izjavio da nije vjerovatno da će se uvesti vanredno stanje. Da bi se to uradilo, on je rekao, "Potrebni su izvjesni zakonski preduslovi�ustav dozvoljava vanredno stanje na osnovu federalnog ustavnog zakona, ali takav zakon ne postoji." On je nastavio: "Vanredno stanje bi se moglo objaviti u nekoliko određenih mjesta, ali to ne bi imalo uticaja na odvijanje (slijedećih) izbora za Dumu."
Međutim, treba se postaviti pitanje: ko bi izvukao korist iz ovakve duboke destabilizacije zemlje? Prema odredbama ruskog ustava, vanredno stanje znači poni�tavanje svih izbora i ukidanja svih prava i sloboda građana. Alternativa za Jeljcina i njegovu pratnju je pretstojeći poraz u decembarskim parlamentarnim izborima, i potom potpuno izbacivanje sa vlasti u predsjedničkom glasanju zakazanom za sljedeći jun.
Jeljcinova klika u Kremlju je trenutno u očajnim pote�koćama. Po pitanju domaće politike, Jeljcinovi konkurenti, opozicija koja je izvučena iz biv�ih staljinističkih birokrata i finansijskih oligarha koji su formirali Lju�kov-Primakov blok "Otad�bina�Cijela Rusija", su se pojačali i smatraju se favoritima za pobjedu na slijedećim parlamantarnim izborima. Istovremeno je Jeljcinova familija upletena u veliki međunarodni skandal korupcije uključujući evropske i američke banke.
Politička i ekonomska elita u Rusiji smatra da su brojni izvje�taji i skandalozna otkrića finansijske korupcije dio namjerne kampanje da se sru�i ugled Rusije, pogotovo velikih industrijskih preduzeća i banki. Mnogi vide Jeljcina i njegove sljedbenike kao potencijalne �rtve ove kampanje.
Bez obzira na njihove razlike, svim frakcijama unutar vladajuće elite u Rusiji je u interesu da ojačaju ruku dr�ave, i da povećaju moć vojske i policije kada se trebaju rje�avati politički problemi. Pod uslovima nestabilnosti i masovne panike moguće je uspostaviti mjere koje bi bile nazamislive pod "normalnim" uslovima.