WSWS : Srpskohrvatski

Kosovo I Istočni Timor: Odgovor Čitaocu WSWS-a

Nick Beams
1. oktobra 1999.

Dole objavljujemo odgovor, koji je pripremio Nick Beams, član Internacionalnog Uredni�tva World Socialist Web Site-a, pismu koje je jedan čitalac iz Novog Zelanda poslao WSWS-u u vezi UN intervencije u Istočnom Timoru pod vodstom Australije. Za one koji bi �eljeli da pročitaju cijeli tekst pisma, postoji 'link' na kraju ovog odgovora.

Po�tovani NR,

Dok vi hvalite na�u "odličnu reporta�u situacije na Kosovu" i suprostavljate to materijalu koji smo izdali u vezi Istočnog Timora, izgleda da ste pogre�no razumjeli ili propustili najbitniji temeljni dio analize WSWS-a.

U mnogim člancima i izjavama napisanim o Balkanskom ratu, WSWS je poku�avao da istakne i prika�e humanitarno pretvaranje SAD-a i njenih evropskih saveznika, i razotkrije stvarne ekonomske i geo-političke interese koji su pokrenuli njihovu 11-sto sedmičnu kampanju bombardovanja.

Sada je u toku nova vojna intervencija, predvođena sličnom navalom propagande koja progla�ava humanitarnu zabrinutost�samo ovoga puta za sudbinu naroda Istočnog Timora.

Da li treba ozbiljno da vjerujemo da su ove iste imperijalističke sile�među kojima su i Australija i Novi Zeland�koje su podr�avale ubilački indonezijski re�im dok je poubijao 200.000 istočnih timoraca kasnih 70-ih i ranih 80-ih, i koje su prije samo �est mjeseci počeli rat za "naftu, zlato i svijetsku moć" na Balkanu, iznenada pro�le kroz neki čudnovati preobra�aj?

Ili radije, zar nije slučaj da se vojna intervencija u Istočnom Timoru vodi uglavno iz istih ekonomskih i geo-političkih pobuda koje su pokrenule SAD-NATO da napadnu Srbiju?

Vi tvrdite da postoje "bitne razlike" između Kosova i Istočnog Timora, zato �to u poslijednjem slučaju, vojna intervencija ima "odobrenje od UN-a", ne uključuje "napad na civile (ili bilo kojih vojnih) ciljeva," ne kr�i "suverenitet ni jedne nacije" i da su "snage koje idu u Istočni Timor očigledno tamo da odr�e mir, [dok] su one koje su bombardovale Kosovo bile namjerene na rat."

Ostavljajući na stranu, za trenutak, vrijednost ovih tvrdnji, koje mi osporavamo, ovdje je u pitanju op�tiji metodolo�ki problem. Po va�em mi�ljenju, na� stav prema akcijama koje vode imperijalističke sile bi trebao da se odredi empirički, na osnovu razmatranja jednog po jednog slučaja.

Takav pristup je temeljno pogre�an. On razdvaja politiku�manevre UN-a, diplomatske incijative, vojne akcije pa i sam rat�od njihovih ekonomskih temelja. Ali politika imperijalističkih nacija je ukorijenjena u istorijski razvoj svijetskog kapitalizma. Ona je nerazdvojno povezana sa vodećom ulogom financijskog kapitala i neprekidnom borbom na svijetskom tr�i�tu između ogromnih tranznacionalnih korporacija za tr�i�ta, sirovine i profit. Ovi ekonomski interesi ne djeluju jednog dana i prestaju u slijedećem. Radije, oni predstavljaju stalno prisutni temelj, i konačni odlučujući faktor, programa i politike raznih kapitalističkih vlada.

U na�oj analizi Balkanskog rata, mi smo objasnili da je propast Sovjetskog Saveza i slom političkog ustrojenja Hladnog Rata najavilo novo doba globalne borbe za kontrolu sirovina, repro-materijala i strate�kih interesa.

Dok su imperijalističke sile u periodu poslije drugog svjetskog rata vodile ratove i organizovale vojne upade pod parolom globalne borbe protiv "komunizma", nova situacija je zahtijevala novu ideologiju.

U njihovoj agresiji na Srbiju, SAD i NATO su tvrdili i insistirali da ekonomski i nacionalni interesi nisu bili od ikakve va�nosti�da su njihove pobude bile u potpunosti etičkog i moralnog karaktera. S pravom nazvane "etički imperijalizam", ove tvrdnje, daleko od toga da su "nove", su predstavljale ni�ta vi�e od dotjerivanja ideologije iz pro�losti. Oni opozivaju doktrinu "tereta bijelog čovijeka" i borbe protiv "nezakonitog trgovanja robovima" pod kojom se "otimanje za Afriku" nastavilo sve do kraja pro�log stoljeća.

Balkanski rat su organizovale i vodile velike sile�SAD, Engleska, Francuska i Njemačka. Ali njihovu pouku nisu propustile manje sile, kao Portugalija, Australija i Novi Zeland. One su zaključile da je Kosovo nagovijestilo novo doba: ubuduće, potjera za ekonomskim i političkim interesima treba da se podupre vojnom silom.

Nedavni intervju sa australskim premijerom John Howard-om, koji je vodio časopis Bulletin podvlači ovu tačku. Osvrćući se na politiku za Aziju koju je vodila prethodna australska vlada Keating-a, Howard je rekao: "Izgledalo je da smo mi kucali na njihova vrata, moleći ih da nas puste unutra, umjesto da shvatimo da smo mi uvjek bili neko koga bi oni �eljeli unutra zbog na�e osobite moći koja je [sada] dokazana. Uprkos neizbje�nih napetosti koja su u pitanju [u Istočnom Timoru] i nekih osjetljivosti, ovo je dosta učinilo da učvrsti polo�aj Australije u ovom području."

Kad Howard ka�e "osobita snaga", on je imao na umu vojnu moć, potpomognutu od strane SAD-a.

Dozvolite mi da poka�em da, dok Vi smatrate da tu ima "bitnih razlika" između Kosova i Istočnog Timora, Howard vjeruje da tu ima jedna "jako interesantna strate�ka sličnost." Dok je na Balkanu bilo "ogromno američko anga�ovanje," u Istočnom Timoru je Australija odigrala ulogu "zamjenika" dok SAD igraju ulogu "sigurnosne podr�ke ako stvari krenu naopako." Upotreba ovakve fraze nije pogre�na. Ona pokazuje da Howard barem prepoznaje da je kampanja u Istočnom Timoru, obavezno prikrivena parolama "humanitarizam" i "odr�avanje mira," uglavnom povezana sa va�nim ekonomskim i strate�kim interesima.

Kako bi drugačije mogli objasniti činjenicu da poslije samo dvije sedmice od iskrcavanja trupa u Dili-ju [glavni grad Istočnog Timora, prim. prev.], Howard poziva na novu doktrinu u vanjskoj politici, zasnovanoj na odbrani nacionalnih interesa i prioriteta australskih vojnih sposobnosti?

U va�em pismu Vi tačno ukazujete da se "u zraku osjeća malo atmosfere �ovinizma i militarizma, i stepen političkog pretvaranja." Međutim, ovo nisu slučajni faktori. Oni izra�avaju su�tinu vojnih operacija.

Opet, Vi spominjete "ozbiljne gre�ke u rasuđivanju" u pogledu referenduma kojeg je UN organizovao, i njegove posljedice. Kao u svim istorijskim događajima, gre�ke i incidenti bez sumnje igraju ulogu. Ali prolazeći kroz sve njih kao konac, osnovni pravac razvoja je vidljiv: intervencija u Istočnom Timoru sačinjava početak potjere australskih interesa u Azijsko-Pacifičkom području, potpomognute vojnim snagama. Zato je Howard nagovijestio potpuni pregled australskih vojnih snaga. On je izjavio svoju namjeru za pripremu sličnih operacija poput ove u Istočnom Timoru.

U jednom va�nom govoru parlamentu 21. septembra, obja�njavajući potrebu da se "dodijeli vi�e sredstava za borbenu sposobnost australskih vojnih snaga," premijer je izjavio: "Slijedeći dokumenat vlade na odbranu će ispitati sve �to bi moglo biti potrebno vojsci Australije za odr�avanje mira u regionu, za evakuaciju australskih dr�avljana pod te�kim okolnostima i za mogućnost da učestvuju u koalicionim operacijama." Obavezno spominjanje "odbrane Australije od direktnog napada" je bilo dodato kao neka zaka�njela misao. Glavno značenje je dato reakciji prema "drugim vi�e vjerovatnim slučajevima."

Howard nije objasnio �to bi ti slučajevi mogli da budu, ali pisci uredni�tva Sydney Morning Herald-a jesu�upućujući na Novu Gvineju, antagonizme između Kine i Tajvana, i između Indije i Pakistana, čak i mogućnost da se u kraćem vremenu "Australija uplete u borbu oko konkurentnih zahtjeva za sirovine na Antarktiku."

Postoje i druge sličnosti između Istočnog Timora i Kosova. NATO je počeo svoju kampanju bombardovanja 24.marta, znajući dobro da će to pokrenuti seriju osvetničkih ubijanja od strane srpskih militanata, �to će uzrokovati da stotine hiljada izbijeglica pobjegnu sa Kosova. Njihove nevolje bi se onda mogle iskoristiti da se "javno mnjenje" navede i natjera da podr�i taj rat.

U Istočnom Timoru, uprkos vidljivim razlikama, podloga modus operandi-ija je bila ista. Pod pritiskom Portugalije, Australije i drugih, UN je nastavio sa referendumom, sa potpunim znanjem da će indonezijska vojska krenuti sa okrutnim napadima na narod Istočnog Timora.

Pro�log marta, prije nego je plan za referendum bio usvojen, Howard-ova vlada je dovela australsku vojsku na najvi�i stepen spremnosti poslije Vjetnamskog rata sa namjerom da bi brzo mogli odgovoriti na "poziv" UN-a za "mirovne" snage.

Vi tvrdite da ovo odobrenje UN-a predstavlja bitnu razliku između Istočnog Timora i Kosova, kao da su UN neka vrsta nezavisnog tijela koje �titi humanitarna prava. Ustvari, kao �to istorija pokazuje, i slučajevi Kosova i Istočnog Timora potvrđuju, UN funkcioni�u kao vrsta ustanove za odobravanje operacija raznih velikih sila�istinska "kuhinja lopova" kao �to je Lenjin opisao njenog prethodnika, Ligu Nacija.

U kosovskoj situaciji, SAD Britanija i Francuska su shvatile da Savjet Bezbjednosti neće podr�ati potrebnu rezoluciju, i zato su počele rat putem NATO-a. Poslije nekoliko sedmica bombardovanja, one su pozvale UN da izdejstvuju kapitulaciju Srbije i da uspostave kosovski protektorat, i na taj način retrospektivno dobiju odobrenje UN-a.

U slučaju Istočnog Timora, velike sile�posebno SAD�su bile u mogućnosti da izvr�e sna�ni ekonomski pritisak na Indoneziju, prijeteći da će "sru�iti" njenu ekonomiju, sa namjerom da od Habibie-ija [predsjednika Indonezije, prim. prev.] izvuku "pozivnicu" za "mirovne" snage. Činjenica da je vodstvo CNRT-a [pokret nezavisnosti Istočnog Timora, prim. prev.] podr�alo intervenciju ne mjenja njen karakter, isto kao �to zahtjev OVK-a za NATO bombardovanje ne mijenja imperijalistički karakter rata protiv Srbije. I tu postoje izrazite paralele: u politici OVK-a i CNRT-a.

Vi raspravljate u korist podr�ke za intervenciju u Istočnom Timoru zato �to je označena kao "mirovna". Ali nemojte zaboraviti da je kampanja na Kosovu također bila vođena pod parolom morala i humanih prava.

U slučaju Kosova vi ste se slo�ili sa stavom WSWS-a i njegovim razotkrivanjem stvarnih interesa koji stoje iza "humanitarne" kampanje. Da li je promjena u va�em stavu prema na�oj reporta�i o Istočnom Timoru proiza�la iz činjenice da je ova zadnja intervencija ne�to bli�a va�oj zemlji, tj. Novom Zelandu?

U Australiji i Novom Zelandu, nagli preokret prema desnici se dogodio među jučera�njim anti-ratnim protestantima, od kojih se nekoliko njih suprostavljalo ratu protiv Srbije. Organizovali su se mar�evi i demonstracije sa zahtjevom da se "po�alju trupe". U Novom Zelandu, Laburistička Partija u opoziciji, koja je u početku izra�avala neke sumnje u vezi kosovske kampanje, je na čelu zahtijeva da NZ vojno interveni�e u Istočnom Timoru, jer prepoznaje da su u pitanju va�ni nacionalni interesi.

Da li je moguće da Vi niste uspijeli da dovoljno kritično analizirate ovo pitanje, i tako ostali neza�tićeni od političkih pritisaka izazvanim ovim interesima?

Podr�avajući vojnu intervenciju UN-a, Vi pitate: "I kako drugačije da se zaustave nasilni napadi na Istočne Timorce osim putem intervencije vojnih snaga? Dalji pregovori su mogli biti efektivni ali ne izgleda da bi oni pru�ili dovoljno brzu reakciju."

Nema sumnje da bi se mnogi sa vama slo�ili. Uprkos tome �to imate nekih sumnji oko pobuda i uloge njihovih vlastitih vlada, Vi i oni ste zaključili da ne postoji drugi izlaz osim postojećeg pravca akcije.

Ali za�to vidite samo dvije mogućnosti: vojna intervencija ili diplomatska akcija tih istih imperijalističkih sila koje su same odgovorne za ovu katastrofu?

Za�to svaka perspektiva koja je zasnovana na nezavisnom pokretu radničke klase i ugnjetanih masa, koji unaprijeđuju svoje vlastito rije�enje za ogromne probleme koje je imperijalizam stvorio, izgleda nemoguća?

Očigledno mnogo toga zavisi o ovom spornom pitanju. Ako radnička klasa i potčinjene mase ne mogu krenuti svojim vlastitim programom i putem da rije�e krizu u Istočnom Timoru, onda to nigdje ne mogu učiniti. �iroki slojevi naroda u cijelom svijetu su jednostavno �rtve katastrofa koje imperijalizam stvara, osuđeni da se patetično �ale i apeluju "humanitarnim" idealima njihovih predstavnika.

Ova zamisao je ukorijenjena u dubokoj krizi perspektive u internacionalnom radničkom pokretu. Za ovo su odgovorne ba� te radikalne tendencije srednje klase, koje su formirale osnovu "protesta" zahtijevajući "slanje armije".

Njihova evolucija u organizovane navijače imperijalističkog militarizma nije slučajna. To proizilazi iz nerazdvojive logike njihove politike, koja je uvijek bila zasnovana na odbijanju nezavisne uloge radničke klase.

U poslije-ratnom periodu, politika protesta nije bila zasnovana na radničkoj klasi, nego na birokratiji koja ih je dominirala. Upravo kao �to je radikalnim tendencijama staljinizam izgledao kao "stvarni postojeći socijalizam," tako se u razvijenim zemljama "stvarni postojeći radnički pokret" sastojao od socijal demokrata, radničkih sindikata i aparatusa komunističkih partija. U ugnjetanim kolonijalnim zemljama, radikalci su uzvi�avali sitno-bur�oaske nacionaliste i pokrete gerila na osnovu toga da oni vode "oru�anu borbu" protiv imperijalizma.

Ali sa propasti Sovijetskog Saveza i staljinističkog re�ima i brzim preokretom radničkih i sindikalnih birokratija prema desnici, tu je do�lo do podudarajuće promjene u "radikalnoj" politici. Dugotrajno odbijanje svake nezavisne uloge radničke klase sada pronalazi potpuni odraz u zahtijevima za imperijalističku intervenciju�prvo na Balkanu i sada u Istočnom Timoru.

Evolucija Xanana Gusmao-a i ostalog istočno-timorskog vodstva ilustruje ovaj proces. Gusmao ne apeluje milionima indonezijskih radnika, studenata i seljaka, koji su u borbi za �ivot i smrt protiv vojnog re�ima u D�akarti.

Tačnije, dok slijedi put Mandele i Arafata, on je iskočio iz indonezijskog zatvora u imperijalističke krugove. Ove sedmice je u jednom danu dijelio podijum u New York-u sa ministrom vanjskih poslova SAD-a Madeleine Albright-om, a slijedećeg dana posjećuje Washington da pregovara sa predstavnicima Svjetske Banke i Internacionalnog Monetarnog Fonda. Bez sumnje ih je on obavijestio o inzvanrednim i povoljnim prilikama za investicije, posebno za SAD, portugalske i australske rudarske kompanije, koje će im CNRT omogućiti u "nezavisnom" Istočnom Timoru.

Neprekidna tragedija u Istočnom Timoru, na kraju krajeva, je posljedica odsutnosti bilo kakve nezavisne borbe istočno-timorske, indonezijske i internacionalne radničke klase. To je stra�na cijena koja se plaća zbog dugotrajne dominacije oportunističke politike i rezultirajuće krize političke perspektive.

Ako se, i sve dok se ova kriza ne prebrodi, putem borbe da se ponovo osnuje internacionalni radnički pokret na bazi internacionalne i socijalističke perspektive, ova cijena će se i dalje plaćati�u Istočnom Timoru i internacionalno.

Borba za ovu perspektivu neće donijeti brzo rije�enje. Tu nema kratkog puta u rije�enju dugoročnih nerije�enih istorijskih problema. Ali odbacivanje ove perspektive, na osnovu toga da je jedino izvodljivo rije�enje intervencija imperijalističkih armija, će sigurno stvoriti nove uslove za nova krvoprolića.

Ako Vi podr�avate vojnu intervenciju onda, �eljeli Vi ili ne, Vi snosite odgovornost za pusto�enje �to ona donosi. Treba se prisjetiti da su SAD intervencije u Panami i Somaliji, da spomenemo samo dva primjera, pogor�ale situaciju za masu stanovni�tva.

Rije�enje problema sa kojima se suočava narod Istočnog Timora ne le�i u uspostavljanju dr�avice na polovini jednog ostrva, uspostavljene kao vojni protektorat pod kontrolom imperijalističkih sila. Bogatstvo od rezervi nafte ispod Timorskog mora��to nije beznačajan faktor u pobudama imperijalističkih sila�neće teći narodu Timora, nego će biti brzo prisvojeno od tranznacionalnih kompanija, bile one američkog, portugalskog ili australskog porijekla.

Jedini put naprijed le�i u razvitku udru�ene borbe radničke klase i ugnjetanih masa Istočnog Timora, Indonezije i čitavog područja protiv imperijalizma i njihovih sluga u nacionalnim vladajućim klasama.

Snage za realizaciju takve perspektive se već pojavljuju na vidiku. Čak i dok trupe mar�iraju u Dili-ju, studenti, omladinci i radnici vode bitke na ulicama D�akarte protiv postupaka indonezijske armije da uspostave novi "vanredni zakon" dok se sprema da nastavi sa nasiljem počinjenim u Istočnom Timoru protiv radničke klase i naroda �irom arhipelaga.

Ovaj pokret koji se razvija mora biti naoru�an sa pravom socijalističkom perspektivom, zasnovanoj na usvajanju i asimilaciji svih pouka 20. stoljeća. Samo se na ovaj način mo�e savladati stra�no naslijeđe imperalijističke dominacije i otvoriti novo poglavlje u borbi da se osigura budućnost bez izrabljivanja.

Iskreno,

Nick Beams

Pismo od WSWS čitaoca

1. oktobra 1999.

Po�tovani WSWS,

Zahvaljujem vam se na odličnim člancima i posebno na va�oj odličnoj reporta�i situacije na Kosovu. Ja sam se nadao sličnoj reporta�i o Istočnom Timoru, ali sam do sada malo razočaran. Vi ste izgleda preuzeli isti stav prema oba sukoba, dok ja ne mislim da se oba trebaju analizirati na isti način.

Ja vjerujem da postoje velike razlike između onoga �ta se de�ava u Istočnom Timoru i onoga �ta se desilo na Kosovu. Suprotno kosovskoj krizi, ova intervencija ima UN odobrenje, ne uključuje napade na civile (ili bilo koje vojne) ciljeve, i ne kr�i suverenitet ni jedne nacije (snage su tamo isljučivo na poziv Istočnog Timora, i Istočni Timor nije dio Indonezije). Najbitnije, snage koje idu u Istočni Timor su očigledno tamo da odr�e mir, a one koje su bombardovale Kosovo su bile namjerene za rat.

A kako drugačije se nasilni napadi na Istočne Timorce mogu zaustaviti, osim putem intervencije vojnih snaga? Dalja pregovaranja su mogla biti efektivna ali ne izgleda da bi pru�ila dovoljno brzu reakciju. Svakako izgleda da su se ogromne gre�ke napravile u odnosu na vjerovatni rezultat glasanja za nezavisnost, i malo pa�nje se dalo za�titi stanovni�tva protiv mogućnosti nasilnih odmazdi. Čak �ta vi�e, sada kada situacija zahtijeva pa�nju, postoji malo �ovinizma i stepen političkog pretvaranja. Ali ja i dalje ne vidim �ta se drugo moglo uraditi da bi se za�titio narod koji �ivi u Istočnom Timoru?

Hvala,

NR