Istrage Poriču NATO-ve Tvrdnje "Etničkog Genocida" Na Kosovu
Chris Marsden i Barry Grey
9. novembra 1999.
Bitni dokazi su se pojavili koji poriču glavno opravdanje NATO-vog rata protiv Srbije�tvrdnje da je Milo�evićev re�im vodio "etnički genocid" protiv Albanaca na Kosovu.
Za vrijeme rata su sile NATO-a tvrdile da su srpske snage pobile negdje između 100.000 (prema izjavi ministra odbrane SAD-a William Cohen-a) i 500.000 (prema izjavi ministarstva inostranih poslova SAD-a u aprilu 1999.) kosovskih Albanaca. Te pretjerane tvrdnje su već bile opovrgnute pri kraju rata u junu.
Ali sada već dosta smanjene zvanične procjene od 10.000 mrtvih Kosovara su se pokazale neistinite kao rezultat istrage Ha�kog Suda za Ratne Zločine i drugih agencija. Većina izvje�taja je procijenila da stvarni broj �rtava koji se mo�e pripisati srpskim snagama ni�i od 2.500.
31. oktobra Sunday Times u Londonu je izjavio da je jedan sve-partijski komitet predstavnika parlamenta tra�io od britanskog ministra vanjskih poslova Robin Cook-a da odgovara za zavaravanje javnosti o razmjeru civilnih �rtava na Kosovu. Laburistički predstavnik Alice Mahon, koja predsjedava nad balkanskim komitetom, je rekla, "Kada uzmete u obzir da je 1.500 civila ili vi�e pobijeno za vrijeme NATO-vog bombardovanja, vi treba da se pitate da li je ova intervencija bila opravdana."
Trećeg novembraToronto Star je objavio članak Richard Gwynn-a koji je do�ao do slijedećeg zaključka: "Ako nema genocida, to znači da nema opravdanja za agresiju koju je NATO počinio nad nezavisnom dr�avom. Samo slučaj neizbje�nog genocida je mogao zakonito opravdati agresiju o kojoj ni Savjet Bezbjednosti UN-a nije raspravljao."
Ministarstvo inostranih poslova SAD-a tvrdi da je pronađeno oko 1.400 le�eva u 20 posto mijesta u kojima se sumnja da su počinjeni masakri. Prednost je bila data mjestima za koja se smatralo da sadr�e najvi�e le�eva. Publikacija iz Teksasa Stratfor je pro�log mjeseca zapazila da "se dokazi masovnog ubijanja nisu pokazali na nivou koji se koristio da se opravda rat." To je uprkos činjenici da se tu nalaze timovi iz 15 nacija koji vode istragu.
Stratfor navodi da od 150 istra�enih mijesta za koja se sumnja da sadr�e �rtve, "le�evi se otkrivaju u jako malim brojevima�daleko manjim od broja onih koji su otkriveni poslije bosanskog rata." Od pobijenih civila koji su do sada otkriveni, izgleda da ih je dosta bilo strijeljano, ali su ostali poginuli u borbi između srpskih snaga i Oslobodilačke Vojske Kosova koju je NATO podr�avao, a neki su poginuli od NATO-vih bombi.
Za vrijeme rata, rudarski kompleks Trepča, navodno sredi�te srpskog etničkog či�ćenja, je bio uspoređivan u engleskoj �tampi sa nacističkim koncentracionim logorima. NATO i OVK su tvrdili da je svakog dana skoro 1.000 le�eva bilo bacano u jame, spaljeno ili rastopljeno u hidrokloričnoj kiselini. Međutim, odmah poslije rata, istra�ivači su obi�li ovaj rudarski kompleks i nisu prona�li nikakvih dokaza o ovim zločinima.
U dva putovanja na Kosovo od kraja rata, američki FBI je prona�ao ukupno 30 mijesta sa oko 200 le�eva. Jedan �panski tim, koji je istra�ivao jedno područje Kosova, nije prona�ao ni jednu masovnu grobnicu i svega 187 le�eva, pokopanih u zasebnim grobnicama. Jedan član tima, Emilio Perez Pujol, je rekao, "Na Kosovu nikada nije bilo genocida. Bilo je pogre�no i nepo�teno od zapadnih lidera da na početku usvoje taj izraz da bi ovoj operaciji dali moralno odobrenje."
Zapadna medija je, uglavnom, ignorisala ove izvje�taje. Ali neki podr�aoci NATO-vog rata su poku�ali da izvr�e protiv-napad. LondonskiTimes je objavio jedan članak koji izjavljuje da "stvarni broj pobijenih civila" nije bio "va�an". "Zaustavljanje masovnog ubijanja i etničkog či�ćenja, na bilo kojoj razini, ostaje ratni cilj kojim NATO treba da se ponosi," izjavile su novine. Novinar Guardian-a Frances Wheens je skovao izraz "kosovski revizionisti", ravnajući one koji osporavaju NATO-vu tvrdnju o genocidu, sa desničarskim istoričarima koji osporavaju nacistički genocid protiv Jevreja.
Ovakve izjave unaprijed obrazla�u i opravdavaju svaku vojnu intervenciju koju bi SAD, Britanija i NATO mogu odlučiti da poduzmu, na osnovu navodnog zlostavljanja ljudskih prava, protiv svake suverene dr�ave. Ako samo-zvani policajci svijeta�koji su najbogatije i vojno najmoćnije nacije�nisu čak obavezani ni da doka�u da je napadnuta zemlja kriva za ubijanja i zlostavljanja na masovnoj razini, onda oni imaju dozvolu za dominaciju u stilu kolonijalnih sila, koja se nije vidjela od doba "tereta bijelog čovijeka", na kraju pro�log stoljeća.
Napad novinara Guardian-a Wheens-a na "kosovske revizioniste" je jedno izvrtanje stvarnosti. Ignori�ući ustanovljene činjenice za određene�i reakcionarne�političke namjere, on ustvari imitira nacističke zagovornike koji potcijenjuju Hitlerove zločine.
Komentatori Wheens-ovog kova, koji poku�avaju da odbace i pobiju brojne dokaze NATO-vih la�i, uop�teno pripisuju svojim protivnicima najprezrivije i najpodlije motive. Oni opisujuju ljude koji zahtijevaju od NATO-vih vlasti da odgovaraju za svoje akcije, kao ravnodu�nim prema nevoljama kosovskih Albanaca, i kao politički saglasnim sa Milo�evićem i njegovim zločinima protiv etničkih manjina.
Ali ako razmjer navodnih zločina nije va�an, za�to je onda NATO odlučio da sistematski falsifikuje stvarnost na Kosovu? Ili ako neko tvrdi da su prenaduvani izvjev�taji o ubijanju, silovanju, itd., bili prosto rezultat naivnih gre�aka, kako se onda mo�e objasniti činjenica da su se te gre�ke uvijek odnosile na preuveličane procjene srpskog nasilja?
Uglavnom, branitelji NATO-ovog rata izra�avaju inzvanredan talenat za krojenje svog moralnog ogorčenja koje je prilagođeno potrebama vanjske politike njihovih dotičnih vlada. Oni su začuđujuće obuzdani oko pitanja neprekidnog turskog rata protiv Kurda, pusto�enja Tamila od strane re�ima �ri-Lanke, decenijama dugog izraelskog ugnjetavanja Palestinaca, i jednog stvarnog zločina protiv čovječanstva�neprestanog uni�tenja Iraka od strane SAD-a i Britanije.
Opozicija NATO-vom bombardovanju Kosova i Srbije nikako ne podrazumijeva ravnodu�nost prema patnji kosovskih Albanaca u rukama Milo�evićevih snaga, ili podr�ku politike nacionalističkog re�ima u Beogradu.World Socialist Web Site (WSWS) je insistirao, međutim, da su nakazno uveličavane tvrdnje protiv Srbije od strane NATO-a izra�avale skrivene političke ciljeve, koje nisu imali ni�ta sa humanitarnim pretvaranjem SAD-a, Britanije i drugih zaraćenih sila.
U jednom članku 25. juna, WSWS je napisao: "Da bi javno mnjenje prihvatilo razaranje koje su počinile SAD/NATO bombe, trebalo ga je ubijediti da se rat poduzeo da bi se spriječio drugi genocid (prvi genocid se odnosi na uni�tenje Jevreja�prim. prev.). Fabrikacija broja mrtvih je bila bitni i osnovni sastojak propagandne kampanje koja je nastojala da zbuni javno mnjenje, izopači pozadinu rata, i tako sakrije stvarne političke ciljeve i materijalne interese koji podupiru odluku da se ide u rat protiv Jugoslavije."
Odluka SAD-a da idu u rat protiv Srbije�usvojena sa punom podr�kom Britanije�je bila bazirana na određenim geo-političkim kalkulacijama Velikih Sila. Tvrdnja da se bore protiv etničkog či�ćenja je bila upotrijebljena da bi se opravdala agresija da se onesposobi Srbija, za koju je Washington smatrao da je prepreka američkim ekonomskim i političkim interesima na strate�ki značajnom Balkanskom poluostrvu, i naftom bogatom kavkaskom i kaspijskom području na istoku.
SAD su namjerno izazvale rat, koristeći kao izgovor pretjerane tvrdnje o srpskom kr�enju ljudskih prava nad kosovskim Albancima. Do kraja 1998, politika SAD-a prema separatističkoj Oslobodilačkoj Vojsci Kosova se promijenila od osude terorista, do politike da ih naoru�aju, dok su nametnuli sankcije na Srbiju i podupirali NATO-vu vojnu pripravnost u Albaniji i Makedoniji. Sredinom jula, SAD i NATO su zavr�ile eventualni plan za vojnu intervenciju na Kosovu, uključiv�i vazdu�ne napade i slanje pje�adijskih jedinica.
15. januara 1999, izvije�taj o srpskom zločinu u selu Račak, čija vjerodostojnosti je i dalje u pitanju, je NATO-u dao izgovor za agresiju na Srbiju. Na pregovorima u Rambouillet-u u februaru, Milo�evićevom re�imu je dat ultimatum na koji nije mogao pristati, koji je uključivao postavljanje velikih, dugoročnih NATO-vih snaga na Kosovu i slobodno kretanje NATO-vih vojnih snaga u svim dijelovima Jugoslavije. 24. marta su pale prve NATO-ve bombe.
Čim je bombadovanje počelo, i čim su Srbi odgovorili svojom ofanzivom na Kosovu, SAD-u je bilo potrebno da poveća uloge u propagandnom ratu. Dok su SAD i NATO bombe sijale na Beograd i ostale gradove i mjesta, razarajući fabrike, bolnice, �kole, crkve, mostove, rafinerije, instalacije za dovod vode i struje, čak i televizijske stanice, medijska kampanja za demonizaciju srpskog neprijatelja se pojačala.
Niz u�asnih bombardovanja srpskih i kosovskih civila, uključiv�i uni�tenje putničkog voza i napada na albanske izbjeglice, i bombardovanje kineske ambasade u Beogradu, je potpalio zabrinutost javnosti i nepovjerenje u NATO-ve tvrdnje. Odnosi sa Rusijom i Kinom su se pogor�ali. Neslaganja između NATO-vih sila su se povećala oko razmjera bombardovanja i moguće upotrebe pje�adijskih jedinica, u kojim su SAD i Britanija uglavnom bili na jednoj strani argumenta, a Njemačka, Francuska, Italija i Grčka na drugoj.
Krajem maja, da bi kontrolisali javnu opoziciju i natjerali svoje tvrdoglave saveznike NATO-a u liniju, SAD i Britanija su opet pojačale glasnost anti-srpske propagande. Milo�ević i četiri druga srpska lidera su bili optu�eni za ratne zločine od strane Internacionalnog Kriminalnog Suda za biv�u Jugoslaviju (ICTY). Sve vi�e, zapadni predstavnici i medijski punditi su krivili čitavi srpski narod za anti-kosovske zločine, i bili su smatrani krivcima zbog navodnog podr�avanja "novog Hitlera"�Slobodana Milo�evića.
Odmah poslije rata, zvanični izgovori su sve vi�e postajali goli i providni. Nasilje OVK-a protiv kosovskih Srba, i njihov tiranski i korumpirani način vladavine nad albanskim stanovni�tvom, su (discredit**-razotkrile i omalova�ile) namjere zapada da predstave ovu organizaciju kao snage za demokratiju i nacionalno oslobođenje. Sada�nje tvrdnje o genocidu su se također razotkrile.
NATO-va propagandna kampanja je na�la vjerne slu�aoce kod sloja starijih biv�ih liberala, biv�ih radikala i nekada�njih protiv-ratnih protestanata, koji bez kritike prihvataju tvrdnje NATO-a i medije, i opisuju vojnu akciju protiv Srbije kao prekretnicu u svjetskoj istoriji�prvi rat velkih sila koji se vodio iz "humatiranih" razloga. Na primjer, u izdanju Dissent časopisa ljeta 1999, predstavnik američkih Demokratskih Socijalista za Socijalističku Internacionalu, Bogdan Denitch, je opravdao svoju podr�ku ratu odnoseći se na "genocidnu prirodu kampanje jugoslovenske armije na Kosovu."
"I genocid nije prejaka riječ," izjavio je Denitch.
Čak i otvorenije i odu�evljenije nego za vrijeme građanskog rata u Bosni, ove snage su se dokopale SAD-NATO-vog rata protiv Srbije da bi javno pokazali da su uspostavili mir sa imperijalizmom. Ako je iko sklon da pomisli da će se Denitch i oni poput njega osjećati primoranim, zbog izbijanja činjenica na vidjelo, da ozbiljno preispitaju i politički odgovaraju za svoj pro-ratni stav, njemu bi bilo najbolje savjetovati: Uzaludno čekate.