Politika SAD-a Prema Kurdima--Gomila Kontradikcija
Martin McLaughlin
20 februara 1999
Vlada SAD-a je odigrala va�nu ulogu u otimanju i hap�enju kurdskog nacionalnog vođe Abdullah Ocalana od strane turskih organa. Prema izvje�tajima, FBI agenti su obavjestili turske vlasti o prisutnosti Ocalana u Nairobiji, Keniji. Kada je Ocalan stigao u lancima u svoj ostrvski zatvor blizu Istambula, predstavnik Bijele Kuće (White House) Joe Lockhart je pozdravio njegovu otmicu kao trijumf u borbi protiv "međunarodnog terorizma."
Američke vlasti uvijek tvrde da su podstaknute u svojoj vanjskoj politici vječnim moralnim principima: odbrana demokracije, pravo na samoopredjeljenje, otpor prema agresiji itd. Ni�ta jasnije ne demonstrira licemjerje ovih tvrdnji nego upotreba epiteta "terorist", za bilo koju grupu koja je iz dana u dan u sukobu sa zahtjevima američkog imperijalizma. Kao �to se to od strane Washingtona upotrebljava, taj biljeg "terorist" nema drugog sadr�aja u očima američkih političara, od onoga da ga smatraju kao prepreku globalnog apetita američkih poslovnih interesa.
Ocalanova politička organizacija, PKK (Kurdska Radnička Partija) je označena u listi američkog ministarstva vanjskih poslova (State Department) kao "teroristička organizacija". Ali je ta lista sadr�avala, ne tako davno, takve organizacije kao �to su PLO (Palestinska Oslobodilačka Organizacija), Irska Republikanska Armija i Afrički Nacionalni Kongres, sa kojima američke vlasti sada u�ivaju prijazne odnose.
Gerry Adamsu, vođi Sinn Feina je bilo zabranjeno mnogo godina da uđe u SAD. Ali kada je odgovaralo interesima SAD-a da upotrebe pritisak na Britaniju za Sjeverno-Irsku pogodbu, "terorista" Gospodin Adams je postao počastni gost Clintona u Bijeloj Kući.
Jaser Arafat je bio označen decenijma kao terorista prije njegove političke transformacije u "političara" i kodobitnika Nobelove nagrade za mir, za uzvrat njegovom slaganju da kontroli�e Zapadnu Obalu i Gazu u ime američkih i izraelskih interesa.
A onda je tu i Nelson Mandela, jo� jedan biv�i "terorista" koji postade dobitnik Nobelove nagrade za mir. Po jednom reakcionarnom američkom zakonu, koji se uspostavio 1980-h, skupljanje pomoći za Mandelinu ANC bio je kriminalni prekr�aj. Pro�log mjeseca je Bill Clinton, za vrijeme nastupa u Detroitu, izjavio da je Mandela najbolji čovijek kojeg je ikada sreo za vrijeme svog predsjedni�tva.
To �to američka vlada naziva "terorizam", je politička opozicija svakoj represivnoj vladi koja je u savezu sa SAD-om.
PKK je masovna politička organizacija ugnjetanog kurdskog naroda koji sačinjavaju većinu stanovni�tva na jugoistoku Turske. Na Bliskom Istoku ima 20 miliona Kurda, koji �ive po planinskom području, odvojeni dr�avama kao �to su Turska, Iran, Irak, Sirija i Armenija.
Najveći broj Kurda �ivi unutar Turske, gdje su ne samo ekonomski osiroma�eni, nego su im uskraćena sva politička i kulturna prava. PKK se istakla tokom 1980-h, vrijeme značajno po bijesnom ugu�ivanju kurdskog naroda od strane turskog militarističkog re�ima.
Poznati učenjak, David McDowall, je opisao metode koje turska vojska koristi protiv Kurda:
"Prvo, poku�ali su ugu�iti kurdsku kulturu. U oktobru 1983. su uveli zakon 2932 koji zabranjuje kurdski jezik. Odveć, pojam 'kurdski' je bio takav bauk da je zakon na�ao novi oblik riječi da bi napravio njegovu zabranu jasnom bez spominjanja prljave riječi. Takva zabrana je uglavnom dejstvovala na pismene klase i aktiviste. Ali administracija je i�la dalje da upozori i nepismene da će se svi tragovi kurdskog identiteta zabraniti. U decembru 1982. ministar �kolstva je opomenuo sve pokrajinske guvernere da bi se narodne pjesme na istoku i u jugoistočnoj Anatoliji mogle upotrijebiti za etničke i separatističke namjere i samo se mogu pjevati na turskom jeziku�. Oni koji su djeci dali kurdska imena su prona�li da se (pod zakonom 1587) imena koja, 'protivriječe nacionalnu kulturu, moral i tradicije i vrijeđaju javnost, ne mogu legalno upisati u knjigu rođenih'. Bilo je dosta slučajeva gdje su se djeci promijenila imena. Lak�e je bilo promijeniti imena mjesta. Do 1986, 2.842 od 3.524 sela u Adijamanu, Gaziantepu, Urfi, Mardinu, Siirti i Dijarbakiru dobili su nova imena da bi izbrisali kurdski identitet. Nema Kurda da je mogao biti nesvjestan onoga �to se događalo. Neminovno, međutim, armija je smatrala najva�nijom ulogom osiguravanje fizičke kontrole. Tokom 1980-ih broj trupa određenih za kontrolu Kurdistana se neprekidno povećavao dostignuv�i 200.000 početkom 1990-h.
"Dr�avni jaram je bio najnadmoćniji i najperverzniji u području fizičkog zlostavljanja i mučenja. Jedino sela naklonjena vlasti nisu imala iskustva u rutini racija snaga bezbjednosti, u kojima su stotine bili neosnovano pohap�eni i tučeni, da bi se od njih iznudilo priznanje njihove podr�ke PKK-u. Nesumnjivo, mnogi su, putem uvjerenja ili prisilom, pomagali PKK hranom, utoči�tem ili su samo gladali na drugu stranu dok su ovi prolazili. Ali način na koji su snage bezbjednosti tra�ile dokaz od pritvorenika se računao kao najubjedljivija hrana za PKK-ovo sopstveno regrutovanje novaka.
"Malo ih je izbjeglo du�evni �ok ili učestalost operacija snaga bezbjednosti. U nekim slučajevima 'zarobi i ubij' naređenja su bila izdata. Po riječima jednog tra�ioca azila, 'Djeca bi postala toliko upla�ena da, kada bi god policajac do�ao u kuću oni bi odmah stavili ruke na glavu u znak predaje.' Oni koji su bili pritvoreni dr�ani su u neljudskim uslovima i često su dobijali bastinado (falaka), električne �okove ili su bili seksualno zlostavljavani. Po riječima jednoga seljaka, 'Bio sam spreman da priznam da sam ja ubio sto ljudi zato �to su doveli moju �enu i sestru, svukli ih i prijetili da će ih silovati pred mojim očima'" (A History of the Modern Kurds, New York: 1996, pp. 424-25).
Sve do 1991. bilo je nezakonito za kurdske majke da govore svojoj dijeci na kurdskom jeziku dok bi i�li putem. Jo� je nezakonito izdati knjige, emitovati radijo-programe ili voditi bilo koje javne poslove na kurdskom. Ne postoje kurdske �kole ni novine, a jedina politička partija naklonjena kurdskim te�njama, će se uskoro zabraniti.
Braniti osnovna demokratska prava i te�nje kurdskog naroda, u suprot takvog planskog i krutog jarma, znači suprostaviti se turskom zakonu i turskoj dr�avi. Na kraju krajeva, ovo se jedino mo�e postići oru�anom borbom. To je ono �to je PKK radila, i za ovo suprotstavljanje je prozvana "terorističkom" organizacijom, prvo od strane Ankare, a potom i Washingtona.
U slučaju Kurda se nagomilava licemjerje na licemjerje. Prema američkoj propagandi, opresija Kurda je principijelni zločin Sadama Huseina. Irački diktator je gasovao kurdski gradić Halabju tokom rata između Irana i Iraka. (On je također upotrebljavao gas protiv iranskih trupa za vrijeme rata između Irana i Iraka 1980-h. Ali to je bilo počinjeno po odobravanju vlade SAD-a).
Ustav Iraka zapravo odobrava zakonito priznanje kurdskog naroda, koji je imenovan kao jedan od sastavnih etničkih i jezičkih grupa u zemlji, zajedno sa većinskim Arapima. Po zakonu zemlje podpredsjednik je Kurd, i kurdskom narodu je garantovano pravo podučavanja na njihovom jeziku.
Dozvoljena, ova prava su uglavnom teoretska pod nemilosrdnom diktaturom Sadama Huseina, ali turski ustav dopu�ta čak i manje--poričući njihovu samu egzistenciju kao narod. Nijedna vlada SAD-a nije preporučila da se Turska bombardira ili da se njena vlada obori, kao kazna zbog okrutnosti počinjenu nad Kurdima, iako je mnogo vi�e kurdskog naroda pobijeno od strane Turske nego od Iraka.
Suprotnosti u američkoj politici su čak i očiglednije kad se ravnodu�nost SAD-a prema Kurdima suprostavi sa stavom zabrinutosti prema albanskoj većini na Kosovu. U jugoistočnoj Turskoj, većini kurdskog naroda su uskraćena demokratska prava okrutnom vojnom okupacijom. Turske vlasti tvrde da je Kurdistan sastavni dio turske dr�ave i optu�uju kurdski otpor kao "teroristički."
Na Kosovu, većini albanskog naroda je isto tako uskraćeno demokratsko pravo putem okrutne vojne okupacije. Srpske vlasti tvrde da je Kosovo sastavni dio srpske dr�ave i optu�uju albanski otpor kao "teroristički."
Vlada SAD-a osuđuje srpsku diktaturu i objavila je plan da se Beograd bombardira već iduće subote, 20. februara, da bi prisilili zahtijev za NATO-ovu okupaciju Kosova. Prema tvrđenju Clintonove administracije, uni�tavanje srpskih �ivota je potrebno da bi se spriječila "humanitarna tragedija" na Kosovu pod srpskom okupacijom.
Ovakve mjere, naravno, nisu predlo�ene da se spriječi humanitarna tragedija na kurdskom području u Turskoj. Naprotiv, poslije otmice Ocalana s pomoću SAD-a, turske trupe su započele novu ofanzivu protiv gerila PKK-a u Turskoj, i van granica u Sjevernom Iraku.
Suprotnosti i otvorene la�i, čega je politika SAD-a prepuna prema PKK-u, se otkrivaju, čim se povici vladinih predstavnika podvrgnu čak i samo povr�noj, objektivnoj analizi. Zato je uloga medije, nigdje toliko potkupljena i podmićena nego u SAD-u, toliko va�na. Vlasti nastavljaju sa saznanjem da nijedna od njihovih tvrdnji neće biti podvrgnute kritičnom ispitivanju od strane televizijskih stanica ili dnevnih novina. Neće biti ispitivanja istorijske i političke pozadine otmice Ocalana ili otpora Kurda. Naprotiv, vlastima su osigurane slobodne ruke u svojoj namijeri da pogre�no informi�e i manipuli�e javno mi�ljenje.
Iza javnog stava prema "anti-terorizmu" stoje hladne kalkulacije o strate�kim i ekonomskim interesima američkog imperijalizma. Ovo je dugo bio slučaj, osobito na Srednjem Istoku.
U 1980. Irak je bio na listi američkog ministarstva vanjskih poslova, koja sadr�ava nacije optu�ene za financiranje terorizma. Tada je Sadam Husein naredio svojoj armiji da napane Iran, usred pat pozicije sa Washingtonom oko okupiranja njihove ambasade u Teheranu. Lista ministarstva vanjskih poslova se zbog toga izmijenila--Irak je bio izbrisan, dok je Iran, američki neprijatelj, bio dodat. Značajno, pro�le sedmice, Iran je konačno izbrisan sa ove liste "lupe�nih dr�ava," po�to je Clintonova adminstracija tra�ila da pridobije njihovu podr�ku protiv Iraka.
Stvarne materijalne interese američkog inperijalizma u ugnjetavanju Kurda nije te�ko otkriti. Jedna od njih je temeljna, strate�ka zabrinutost za odr�avanje turske dr�ave, zajedno sa Izraelom i Saudi Arabijom, jednih od najva�nijih saveznika Amerike na tom području.
Naknadan i sve vi�e va�an faktor je uloga nafte. Washington se suprostavio gradnji naftovoda iz naftom bogatog Kaspijskog mora kroz Rusiju ili Iran. Naklonjeni su, zbog strate�kih razloga, skupljem, zaobilaznom putu, kroz Gruziju i Tursku do luke Cejhan na Mediteranu. Ovaj put bi proveo naftovod pravo kroz jugoistočnu Tursku, područje naseljenom Kurdima.
Kada Washington mijeri profit od milijardi barela nafte prema demokratskim pravima 10 miliona Kurda, tu nema dileme.