SAD, NATO Prijete Da Bombarduju Jugoslaviju
Martin McLaughlin
20 marta 1999
NATO-ovi ratni avioni bi mogli napasti ciljeve u Jugoslaviji ove sedmice, upozorili su predstavnici SAD-a i Evrope u petak, poslije neuspijeha razgovora blizu Pariza o budućnosti kosovskog područja. Oko 400 američkih i evropskih ratnih aviona se pripremaju da započnu zračne napade, koje bi slijedili napadi krstarećih raketa sa nekoliko američkih ratnih brodova na Jadranskom i Mediteranskom moru. Američki avioni koji sačinjavaju pola NATO-ovih snaga, uključili bi B-52 bombardere naoru�anim sa dodatnim krstarećim raketama.
Pro�log četvrtka u svjedočanju pred Kongresom, predstavnik Pentagona je rekao da su ciljevi već odabrani u Srbiji, koja je mnogo veća od dvije republike koje sačinjavaju Jugoslaviju. Izjave iz evropske �tampe su naznačile da su predstavnici SAD-a uporno tra�ili da čim vazdu�ni napadi počnu, treba da se postepeno razviju u puni napad na protiv-avionsku odbranu i vojne ciljeve, bez predaha za pregovore predlo�ene od strane evropskih predstavnika.
Oko 10.000 NATO-vih trupa su već stigli u Makedoniju, koja se graniči sa Kosovom i Srbijom, sa spremno�ću da uđu u Kosovo ako se predsjednik Jugoslavije Slobodan Milo�ević slo�i sa dogovorom predlo�enim od strane �est nacija "Kontakt Grupe," sačinjene od SAD-a, Britanije, Francuske, Njemačke, Italije i Rusije. Pod ovim planom, snaga od 28.000 NATO-ovih vojnika uključujući 14.000 iz Francuske i Britanije i 4.000 iz SAD-a, bi okupirali Kosovo dok se jugoslovenska armija povuče iz područja.
Veličina NATO-ovih snaga koje bi se poslale jasno sugeri�e da njihov cilje nije samo da �tite Kosovo, već da koriste to pobunjeničko područje kao odskočnu dasku za dalje vojne akcije protiv Beograda. U razmjeru sa stanovni�tvom, tri puta vi�e trupa bi se koristilo, kao u početnom ulazu u Bosnu 1995.
Prema izjavama iz Kosova, trupe jugoslovenske armije pristi�u u pokrajinu, utvrđivajući se posebno u graničnom području sa Makedonijom, koje je ulazna vrata za NATO-ove snage, i postavljaju protiv-avionske instalacije po čitavom planinskom području.
Usred svih ovih znakova vojne katastrofe koja sve vi�e prijeti u biv�oj Jugoslaviji, politika Clintonove administracije u području mo�e se sa�eti kao "prvo bombarduj, pa onda postavljaj pitanja". Kao �to je Washington Post primjetio, u izvje�taju na prvoj stranici, o pokretu prema vojnoj akciji, bez ikakve očevidne ironije: "Zapravo kakav je cilj vazdu�nih napada treba i dalje da se objasni od strane administracije."
Američko Vojno Pro�irenje
Uprkos humanitarne retorike, perspektiva koju je Clinton izlo�io na svojoj konferenciji za �tampu mo�e se tumačiti kao nevjerovatno �iroko obrazlo�enje definicije američkog "nacionalnog interesa," da bi se uključilo uglavnom svako područje na kugli zemaljskoj i akcije svake vlade. Ne samo da SAD tvrde da je čitava kugla u sferi njihovih interesa, nego su spremni da upotrebe vojnu snagu da prisile pokornost svom političkom diktatu, posebno protiv manjih lokalnih sila--takozvanih "lupe�nih dr�ava" kao �to su Irak, Srbija i Sjeverna Koreja--koje izgledaju kao prepreka dominacije SAD-a.
Clinton je izjavio da je američka vojna intervencija potrebna da prisili Milo�evića da povrati autonomiju Kosovu. On nije zapazio--niti iko od ograničenih predstavnika američke medije koji su mu postavljali pitanja--da je autonomija Kosova bila dio ustava Jugoslavije, zemlje koja se raspala. Niti je on objasnio, za�to su SAD, pomagajući takva kr�enja ustava Jugoslavije, kao odcjepljenje Hrvatske i Slovenije i uspostavljanje bosanske dr�ave, trebale iznenada odlučiti da uspostave takav ustav pomoću bombi i raketa.
Protivriječnosti se gomilaju na protivriječnosti. Prije osam godina Washington je poslao vi�e od pola miliona vojnika u Perzijski Zaliv da napadnu Irak, na osnovu toga da invazija i aneksija Kuvajta od strane Sadam Huseina sačinjava nepodno�ljivo kr�enje nacionalne nezavisnosti i internacionalnih granica. Ali na Kosovu, SAD i NATO su sami upleteni u zloglasno kr�enje nacionalne samostalnosti i priznatih internacionalnih granica.
Clintonova administracija tvrdi da je njena namjera na Kosovu da spriječi dalje masakre nad većinskim albanskim narodom i da im obezbijedi pravo za njihovu samoupravu. Ali vlada SAD-a je jako selektivna u svojoj osudi prema pokoljima i svojim zahtjevima za prava na autonomiju ili nezavisnost za nacionalne grupe.
Takve brige nisu izrečene u odnosu na Tursku, gdje mnogo veći broj ugnjetanog naroda--15 miliona Kurda--�ive pod čak i vi�e okrutim i te�kim uslovima nego oni koji vladaju na Kosovu. Turska je jedna od glavnih klijent dr�ava američkog imperijalizma na Srednjem Istoku, i temeljni kamen planova SAD-a da interveni�u u naftom bogatim--gdje je slu�beni jezik turski--dr�avama Centralne Azije. Prema tome, tu nema američkog osuda turskih vlasti zbog ugu�ivanja prava Kurda, i nema američke prijetnje da će bombardirati Ankaru ili Istanbul.
Bilo je to prije samo tri sedmice kada je američka tajna slu�ba pomogla Turskoj da uhapse Abdullah Ocalana, vođu Kurdske Radničke Partije (PKK). Ocalan, koji je molio turske vlasti da otvore pregovore za autonomiju i demokratska prava kurdskog naroda, je sada podlo�en mučenju, suđenju i sprema mu se smrtna kazna. Dok je Clintonova administracija hvalila hap�enje vođe kurdskih gerila kao udarac protiv "internacionalnog terorizma", ove sedmice će uručiti dobrodo�licu delegaciji kosovo-albanskih gerilskih vođa u Washingtonu.
Milo�ević je nadgledao okrutna ubistva hiljada na Kosovu, i isto tako je podstakao kampanju etničkog či�ćenja od strane srpskih snaga u bosanskom građanskom ratu. Ali u biv�oj Jugoslaviji međutim, iste metode su bile kori�tene od strane svih nacionalističkih demagoga. Franjo Tuđman, predsjednik Hrvatske, nije manji ratni zločinac nego Milo�ević, ali on je po�tovani saveznik Amerike.
Washington Post, u jednom uvodniku o krizi, izjavljuje da je jedini ozbiljni cilj američke politike bio uklanjanje onoga �to zovu "glavni razlog ubijanja i destabilizacije na Balkanu--srpski predsjednik Slobodan Milo�ević." Ali istina je da je Balkan bio prizor bratoubilačkih etničkih sukoba mnogo prije nego �to se Milo�ević rodio. Kao u slučaju iračkog predsjednika Sadama Huseina, američka vladajuća klasa poku�ava da demonizuje jednog pojedinca sa namjerom da zamuti komplikovano istorijsko pitanje i da opravdaju upotrebu vojne sile.
I ko je Washington da bude sudija i porota? Clinton se upravo vratio sa putovanja po Centralnoj Americi gdje je stajao pred gvatemalskom legislaturom i javno se izvinio za genocidno ratovanje koje je Amerika pomagala tri decenije protiv majansko-indijskog naroda te zemlje, od kojih je 200.000 bilo pogubljeno. Milioni su bili pogubljeni od strane američkih vojnih snaga i diktatora koje su SAD podr�avali, u Aziji, Africi i Latinskoj Americi. Vojne intervencije u biv�oj Jugoslaviji koje SAD potpoma�u samo će povećati taj broj mrtvih.
Ovo je vanjska politika izvanredne nesmotrenosti. Kao �to je Clinton opazio, kriza na Kosovu je "sukob bez prirodnih granica," koja brzo mo�e uključiti Albaniju, Makedoniju, Grčku, Tursku i druge evropske dr�ave. Američke jedinice ostaju u Bosni, tri godine poslije datuma kada je Clinton obećao da će ih izvući. Intervencija na Kosovu dovodi u mogućnost period dugoročnog i neodređenog američkog vojnog uplitavanja na Balkanskom poluostrvu.
Dok Clinton odbija da objasni bilo koje strate�ke namjere SAD-a u ovoj intervenciji, i dok ulizička medija krije ova razmatranja, tu su stvarni imperijalistički interesi u pitanju u odvijajućoj intervenciji na Kosovu. SAD neprestalno tra�e da upotrebe nadmoćnost svojih vojnih snaga da uspostave svoju hegemoniju kroz čitavu oblast koja se prote�e od Balkana, preko Turske i Srednjeg Istoka u Centralnu Aziju.
U deceniji od kako je propao Sovijetski Savez, američka vanjska politika se sve vi�e i vi�e posvećuje postizanju političke, vojne i ekonomske dominacije nad čitavim područjem, koje sadr�ava vitalne zalihe prirodnih sirovina, uključujući glavninu svijetskih rezervi nafte. Ovo su stvarni interesi koji sačinjavaju osnovu pripreme Pentagona da sije bombe i rakete na Beograd i ostale jugoslovenske gradove.