Kosovski Mirovni Pregovori
Neuspjeh Konferencije U Rambouilletu
Peter Schwarz
26 februara 1999
Kosovska konferencija odr�ana u Rambouilletu, blizu Pariza, zavr�ila se pro�log utorka bez ikakvih vidljivih rezultata. Uprkos ogromnog pritiska od strane SAD-a, Britanije, Francuske, Njemačke, Italije i Rusije, ni jedna od sukobljenih strana se nije slo�ila sa zahtjevima "Kontakt Grupe". Ovi su predlo�ili op�irnu autonomiju za Kosovo u okviru srpske dr�ave. Ovo je trebalo da se osigura postavljanjem 28.000 vojnika "mirovnih snaga" pod za�titom NATO-a.
Iako je srpska delegacija izjavila da prihvaća politički dio plana--pravila za uspostavljanje autonomnog Kosova, "podvrgnuta nekolicini malih izmijena"--oni su odbili postavljanje NATO-vih snaga. Ovo se smatralo kao povreda srpske cjelovitosti. Na kraju su samo pristali da diskutuju "internacionalno prisustvo na Kosovu"--formulacija koja dozvoljava najop�irnije tumačenje, ali ne mo�e da se protumačiti kao suglasnost za postavljanje trupa.
Kosovska albanska delegacija, međutim, nije bila spremna odustati od zahtjeva za referendumom koji bi odlučio nezavisnost Kosova. Ovo ne samo da je odbio Beograd, nego i Kontakt Grupa. Oni se pla�e da bi formiranje jedne nezavisne kosovske dr�ave moglo dovesti do nestabilnosti čitavog područja i stvoriti nove sukobe. Ovo bi moglo imati eksplozivne posljedice naročito u susjednoj Makedoniji, gdje postoji velika albanska manjina, a isto tako u Albaniji, koja je rascjepljena građanskim ratom.
Na kraju konferencije ministri vanjskih poslova Kontakt Grupe su govorili o "djelimičnim uspjesima". Oni su objavili da će se učesnici ponovo sastati 15. marta da bi do�li do finalnog rje�enja. Sudeći po većini komentatora ovo je "ne�to malo vi�e nego prikriveno priznanje neuspjeha", kao �to su to objavile �vicarske novine Neue Zurcher Zeitung. Stvarno je te�ko zamisliti kako bi se duboke razlike mogle prebroditi u iduće tri sedmice. Sve ukazuje na novu rundu �estokih okr�aja.
Konferencija u Rambouilletu je do�la kao rezultat vojnih prijetnji. 15. januara su otkrivene �rtve zločina u kosovskom selu Račak. NATO je prijetio sukobljenim stranama avionskim napadima ako ne pođu na razgovore koji su počeli 6. februara, i da dostignu sporazum do 20. februara. Za vrijeme razgovora vojni pritisak se povećao. Oko 430 aviona su stavljeni u stanje pripravnosti, uključujući njemačke Tornadoe, američke Stealth bombrdere i B-52; flotila ratnih brodova naoru�anih krstarećim raketama stajala je nedaleko od jugoslovenske obale.
Siroma�an rezultat konferencije stoji u osobitoj suprotnosti prema �estini ovih vojnih prijetnji.
Određeni rok od 20. februara je pro�ao bez slanja ove koncentrisane vojne sile na područje. Razgovori su bili produ�eni za tri dana, pod vođstvom Madeline Albrighta, dr�avnog sekretara SAD-a. Ona je dr�ala vezu između dvije neprijateljske strane i nastojala je da ubijedi kosovske Albance da popuste. Tada bi Srbija izgledala kao prepreka i onda bi se mogla upotrijebiti sila da bi se Srbi primorali da popuste.
Njene kalkulacije nisu uspjele. Pregovori su preuzimali sve vi�e poni�avajući oblik za predstavnika najmoćnije svjetske vojne sile. Satima je molila Hashima Thaqiju, 28-godi�njeg vođu kosovsko-albanske delegacije da odbaci svoj odbijajući stav. Konačno, čak je telefonski pregovarala sa Adem Demaćiom, zastupnikom OVK-a koji je bojkotirao konferenciju i ostao u Pri�tini. Bez uspjeha.
Razlog nije samo kosovsko-albanska upornost za referendumom u pogledu nezavisnosti. Djelimično rje�enje autonomije bi mo�da bilo prihvatljivo, po logici odvijajućih događaja. Međutim, va�nija prepreka je bila odbijanje OVK-a da se slo�i da razoru�a svoje jedinice. Oni bi ih razoru�ali samo pod uvjetom da su oni priznati kao zakonite policijske snage na autonomnom Kosovu. Pored toga, sama albanska delegacija je duboko podijeljena. Prospekt budućih polo�aja u vlasti i administraciji sa svojim dodatnim privilegijama i uticajima, nije nimalo pomogao da rije�i ova neslaganja.
Albright je dobila jako malo podr�ke od evropskih članova Kontakt Grupe. Oni su radili na suprotnom pravcu, poku�avajući uvijeriti srpsku stranu da popuste. Čak su za uzvrat obećavali Beogradu podizanje ekonomskih sankcija. Dok je Albright poku�avala da stvori uslove za vojnu intervenciju, Evropljani su to smatrali kao prijetnju ako ni�ta drugo ne uspije, i čija se upotreba treba izbjeći koliko je god to moguće.
Rusija je bila protiv svake vojne intervencije i dala je do znanja da će smatrati svaki napad NATO-a kao ozbiljno nepo�tovanje upereno protiv njenih interesa. Ministar vanjskih poslova Rusije je čak upozorio da bi napad na Srbiju mogao dovesti do "Vijetnama na Balkanu".
Drugi određeni rok, 23. februar, je do�ao i pro�ao bez postignuća ikakve odluke. Konferencija je propala ne samo zbog kontradikcije između Srba i kosovskih Albanaca, nego također kao rezultat neslaganja u Kontakt Grupi. Mnogi su komentatori mislili da razlike u mi�ljenju nisu bile izra�ene o�trije samo zbog toga �to Albright ne �eli da dovede u opasnost dolazeći vrhovni sastanak za proslavu NATO-ove 50-godi�njice.
Dok se SAD uglavnom interesuju da deaktiviraju sukob na Balkanu i pokazali su vrlo malo savijesti u biranju metoda da bi postigli taj cilj, Evropljani strahuju od posljedica vojne eskalacije. Oni računaju da ovo mo�e dati maha jo� većoj seobi izbjeglica na Zapad. Čak �ta vi�e, ogorčeni odnosi sa Rusijom bi bili nepogodni rezultati za susjedne istočno-evropske zemlje, koje su prilo�ile molbu da se pridru�e Europskoj Zajednici u bli�oj budućnosti.
Međutim, neuspjeh u Rambouilletu nije uklonio opasnost od vojne intervencije.
Na Kosovu, olujni se oblaci navlače. Prema izvorima američke tajne slu�be, Srbija je koncentrisala jo� 6.500 vojnika na granici Kosova, sa 250 tenkova i 90 komada artiljerije. OVK je također povećala vojne aktivnosti. Pro�log ponedjeljka �estoke borbe su protjerale 4.000 civila iz njihovh kuća, najveći nedavni broj. OVK poku�ava da izazove Srbe da izvr�e okrutni kontranapad, tako da izazovu NATO da interveni�e, a da ne popuste ni jednom od njihovih zahtijeva.
NATO-ove snage ostaju u borbenom stavu. U oficijalnim krugovima, a tako i u �tampi NATO-vih zemalja čisto razočarenje za neuspijeh u Rambouilletu je izazvao sve vi�e bijesnih urlika: "Dosta je vi�e. Samo po�aljite bombadere"! U devetnaestom vijeku, njemački vojni strateg Clausewitz je opisao rat kao nastavak politike na druge načine. Danas, on je sve vi�e zamjena za bilo koju racionalnu politiku uop�te.
Potpuno neznanje dru�tvenih i političkih problema na ovom području, koja le�e u srcu nacionalističkog bjesnila i etničkog či�ćenja, je uvijek bila karakteristika akcija velikih sila na Balkanu. Ovdje je dru�tveno pitanje nerazdvojivo povezano sa nacionalnim pitanjem.
Rascjep Jugoslavije i uspostavljanje kapitalističkih odnosa u vlasni�tvu je uglavnom uni�tilo postojeće ekonomske strukture i izlo�ilo masu naroda gorkoj bijedi. U biv�oj Jugoslaviji stvarne plate su pale na nivo 1959-ih, nezaposlenost stoji na 26%, a jedan u pet od onih koji rade ne dobija platu.
Ali u isto vrijeme sloj novih bogata�a (nouveaux riche), ratnih profitera i semi-kriminalaca su isplutali na povr�inu, i sada određuju politički ton. Oni svjesno igraju nacionalističku kartu. Na jednu ruku poku�avaju da dobiju ekonomsku nadmoćnost nad njihovim rivalnim nacionalističkim klikama, a na drugu, odvraćaju očajnost naroda ka bratoubilačkom putu.
Politika velkih sila je neprestano podr�avala i hrabrila ovo odvijanje. Ovo je počelo sa priznanjem odvajanja Hrvatske i Slovenije u ime "nacionalnog samoopredjeljenja". Njemačka je u ovom igrala vodeću ulogu. Kada je ovo gurnulo Bosnu u građanski rat i kada je talas krvavih osveta slijedio--kao �to su upozorili dalekovidni promatrači--Zapad je počeo svoju vojnu intervenciju. Oni su uvijek imali namjeru da ojačaju jednu nacionalnu kliku protiv druge--Tuđmana protiv Milo�evića, Izebegovića protiv Karad�ića itd.,--potpaljivajući �ovinističke vatre umjesto da ih gase.
Daytonski dogovor je tada uspostavio "mir" koji je cimentirao i ustanovio nacionalne antagonizme umjesto da ih savlada. Balkan je postao utisnut u steznik malih dr�avica i kantona koji unaprijed isključuju racionalno ekonomsko razvijanje, ovjekovječujući bijedu i zaostalost. Jedine grane ekonomije �to i dalje cvijetaju su krijumčarenje i prodavanje ukradenih dobara, i nepo�teno zarađivanje od onih koji tra�e azil u inostranstvu. Kada bi se milijarde, koje se sada rasipaju na vojno odr�avanje ovog nerazumnog ka�njavanja, upotrijebile za ekonomski razvitak, nacionalistički duhovi bi brzo nestali.
Ova politika se nastavlja na Kosovu. Godinama Kontakt Grupa nije marila za brutalno ugu�ivanje albanske većine, zato �to im je bila potrebna beogradska podr�ka da uspostave Daytonski sporazum. Kada se sukob pro�irio, oni su poku�ali nasilno upostaviti mir preko glava onih kojih se to direktno tiče. Takav poku�aj mora neizbje�no propasti.
Kako se cinično velke sile pona�aju mo�e se vidjeti kada se uporedi njihov stav prema Kurdima i PKK-u. Sudbine Kurda i Albanaca razotkrivaju mnoge paralele; u pro�lom vijeku zadnje su prekrstili kao "Balkanske Kurde". Danas kosovski Albanci, kao i turski kurdi, �ive kao manjina pod re�imom koji surovo ugnjetava njihova demokratska prava, njihovu kulturu i njihov jezik. Ali dok su kosovski Albanci podr�ani, a OVK-u je dato diplomatsko zastupanje, Kurdi su prepu�teni svojoj sudbini a PKK je osuđena kao teroristička organizacija.
Također postoji mnogo paralela između OVK-a i PKK-a. Obe mogu pronaći svoje porijeklo u maoističkim organizacijama; obe stoje na bazi oru�ane borbe i vode malo računa o civilnom narodu. Ako i�ta, PKK se nedavno pokazala donekle vi�e spremna na nagodbe i prilagode nego OVK.
Jedina razlika između turskih Kurda i kosovskih Albanaca je da ovi prvi stoje na putu NATO-vih interesa, koji smatraju Tursku kao njihovu osnovu na Srednjem Istoku. Drugi predstavljaju korisni način za pritisak na srpski re�im, kojeg sada smatraju kao prepreku zapadne dominacije na Balkanu. U oba slučaja, nema ni znaka o principu; to je čisto stvar golih interesa.
Ko god se nadao da bi dolazak na vlast vlada �irom većine Evrope koje sadr�avaju socijalne demokrate, zelene i biv�e komuniste dovelo do drugačije politike u pogledu Balkana, je već izvukao pouku. Rje�enje krize na Balkanu je samo moguće ako se sla�e sa dru�tvenim interesima onih koji sada tamo ispa�taju: većina radničkog naroda. Oni se moraju ujediniti na osnovi svojih zajedničkih klasnih interesa i treba ih pridobiti za izgradnju socijalističke federacije na Balkanu.