Zašto Turska Podržava Rat Protiv Srbije?
Justus Leicht
26. maja 1999.
Turska je dozvolila NATO-u korištenje svojih vazdušnih baza za napade alijanse protiv Jugoslavije, kao i svojim F-16 lovcima da budu pratnja skvadronima bombardera. Zadnjih dana su turski avioni direktno učestvovali u bombardovanju i Turska je obezbjedila nekoliko stotina vojnika za NATO kopnene misije.
Za razliku od Sjedinjenih Država i Evrope, turske medije i političari nisu ograničili svoje obrazloženje za sudjelovanje u ratu lošim stanjem albanskog stanovništva na Kosovu. S vremena na vrijeme oni su prilično otvoreno iznosili na vidjelo stvarne ciljeve rata: kontrola nad Balkanom kao strateški i ekonomski važnom regijom.
17. maja se pojavio komentar u listu Milliyet-u, čiji je autor bivši turski ambasador Sukru Elekdag. Ovaj komentar je opširno razmatrao turske, NATO i zapadne interese u ovom regionu:
"Turska je duboko zabrinuta o bezbjednosti i stabilnosti Balkana zbog svojih geo-strateških interesa, i mora da vodi aktivnu politiku prema ovom regionu. Balkansko poluostrvo je isturena odbrambena zona za Trakiju, Turski Moreuz i Istambul. Prema tome, osjetljivost Ankare prema sukobima i geo-političkim promjenama u ovom regionu ima razumljive razloge…Turska, koja je u ključnoj lokaciji i na raskršću tri kontinenta, ima jedinstven geo-politički identitet u okviru ovog regiona, kontrolišući sve zračne, pomorske i kopnene komunikacije. Zbog ove lokacije Turska predstavlja centralnu silu i fokus ne samo za Balkan, nego i za Kavkaz-Centralnoazijski koridor i Bliski Istok. Ako je buduća strategija Evropske Zajednice da se otvori prema Evroaziji, integracija Turske sa odbrambenim sistemom EZ-a je neophodna" (citirano iz Anadolu Agencije).
Kontrola nad regionom od Jadrana do Azije—istorijski poznatim kao "Put Svile"—je već bila razmotrena u Milliyet-u 26. aprila. Izvještaj o NATO samitu glasi: "Predsjednik Turske Suleyman Demirel, koji je održao govor tokom sastanka zemalja iz 'Puta Svile', koji je organizovan sa učešćem nekih zemalja Centralne Azije i Kavkaza kao dio NATO samita u SAD-u, je dao opasku da je 'Put Svile' još uvijek od izvanredne geo-političke važnosti, i da Turska funkcioniše kao most između Istoka i Zapada. Demirel je također primijetio da se ulažu neprekidni napori da se osigura Baku-Ceyhan naftovod i Tranzkavkaski koridor energije, koji će doprinijeti miru i sigurnosti u ovom regionu" (Anadolu Agencija).
Na Zapadu, vječiti turski rival Grčka i njen saveznik Srbija, njoj stoje na putu. Turska, prema tome, namjerno koristi ovaj rat protiv Jugoslavije da osigura svoju dominaciju nad Balkanom protiv Grčke. 21. maja komentar o ovome se pojavio u listu Hurriyet, neposredno poslije saznanja da se turski bombarderi neće samo koristiti kao pratnja, nego da će aktivno učestvovati u bombardovanju:
"Šta mogu biti razlozi i očekivanja koja su promijenila naš politički smjer? Predsjednik Demirel je odgovorio na ovo pitanje sa izjavom da ne možemo djelovati kao Grčka. Ova izjava pokazuje da je najbitnije da se Turska stavi iznad Grčke, koja je bliska Srbiji. Predsjednik je dalje rekao da je lojalnost jedan od glavnih faktora u odlučivanju smjera turske politike. On je dodao da je Turska prvorazredna članica NATO-a, i kad bi spala na poziciju drugorazredne ili trećerezredne članice, to bi išlo protiv interesa Turske. U NATO-u, Turska se nalazi među pet vodećih država, i ne bi trebala da izgubi ovu poziciju. Ovo znači da je odluka donešena da se konsoliduje pozicija Turske na Zapadu i pojača njen pro-zapadni politički stav" (Anadolu Agencija).
Ogromna ekonomska i politička važnost "Puta Svile" i status naftovoda od Baku-a u Azerbajdžanu na Kaspijskom Moru, do turske mediteranske luke Ceyhan-a, je objašnjena u izvještaju od 17. maja u Turkish Daily News-u na temu Trgovačke Egzhibicije "Petroleum '99", o kojem su pisale i druge turske novine:
"Izvori energije će ostati među najkritičnijim faktorima u nacionalnim ekonomijama 21. vijeka, rekao je [turski] Ministar Energije i Prirodnih Bogatstava Ziya Aktas. Aktas je održao govor na sajmu Petroleum '99 na temu 'Kaspijski Petroleum i Turska Strategija za Transport Petroleuma'. On je rekao da je snabdjevanje za transport, distribuciju, i marketiranje energije isto tako važno kao i posjedovanje izvora energije da bi se pojačala pozicija za međunarodnim pregovaračkim stolom. Turska je prirodni most između Bliskog Istoka i Centralne Azije--gdje se nalazi većina svjetskih izvora energije--i zapadnih zemalja, koje su najveći potrošači energije, dajući Turskoj veliku prednost…. Ministar energije je dodao, kao što su i predsjednik i premijer naglasili, da su Baku-Ceyhan naftovod i Turkmenistan gasovod prioriteti za Tursku."
Ovdje se razjašnjavaju ne samo turski interesi u ratu protiv Jugoslavije, ali također i zašto turska armija prima vojnu mašineriju i znanje od NATO-a za masakre i protjerivanja koje sprovode u turskom vlastitom "Kosovu", t.j., u jugoistočnoj provinciji Turske koja je pretežno naseljena Kurdima. Kakve veze ima to što se ljudski životi gube kada se vodi borba za kontrolu nad "Putem Svile" i milijarde dolara koje se mogu zaraditi od nafte i gasa?!