Javno Lice NATO-a – Jamie Shea
David Walsh
27. maja 1999.
Aprila mjeseca, ispod fotografije objavljene u Washington Post-u, pojavio se natpis: NATO-ov predstavnik za štampu je izrazio žaljenje u vezi sa civilnim žrtvama, prouzrokovanim bombardovanjem kolone u jugoistočnom Kosovu."
"Žaljenje?" Sudeći po fotografiji ne izgleda da čovjek izražava žaljenje. Shea izgleda više kao zadovoljan, kao da su njegovih 10.000 dionica skočile za 5%, ili kao da se njegov protivnik osramotio. Sve u svemu, NATO-ov predstavnik za štampu izgleda da neumjereno uživa opisujući scene nasilja i smrti.
Da li izdizanje Shea, kao NATO-vog predstavnika za štampu, išta govori o ratu i socijalnim slojevima koji ga podržavaju?
Iz dana u dan najmoćnije oružane snage na svijetu bombarduju malu naciju, nemoćnu da se brani. Hiljade bombi i projektila uništavaju industriju, električne centrale i saobraćaj. Civili ginu i cio region je gurnut u bijednu mizeriju. Drugim riječima, velike sile ponovo ganjaju svoj grabljivi cilj. I ovaj varvarizam se vrši u ime "ljudskih prava" i "demokratije". Svjedoci smo, čak više nego svjedoci, nove runde "ubilačkog humanitarizma".
I kome će pasti udio da publici u areni predstavi ovaj festival nasilja i licemjerja? Hajde da pokušamo zamisliti socijalni i psihološki tip. Kao prvo, morao bi da bude lišen principa, i voljan i rad da bude oruđe autoriteta. Proizvod reakcionarnog vremena; recimo oportunista. Neko ko je odlučio da se sav preda sistemu prije mnogo godina i od tada ne sumnja u svoju odluku.
Kad je već prešao na stranu autoriteta, otkrio je nešto opijajuće u tome. Uživao je da gleda oružje. U prisustvu generala i admirala njegova ličnost je cvjetala. Osjećao se moćnim jer je udružen sa silom, manje nego kao računovođa ili zubni asistent. Da li je u prošlosti bio nipodištavan? Možda uživa u nanošenju bola, čak to sa teškoćom prikriva od drugih. Stalno smjehuljenje, na primjer, bi ga moglo odati.
Shea izgleda kao oličenje NATO-vih operacija, njegovo odgovarajuće javno lice. On objavljuje sa uživanjem tamošnje razaranje i negira sa ljutnjom, žestinom, da su posljednje bombe pale na civilne ciljeve…sve do sljedećeg dana, kada priznaje da jesu; on onda "žali" zbog najnovijih žrtava, koje su, međutim, razumljive i neizbježne uzimajući u obzir prirodu sukoba, i tako dalje.
Ko je Shea? Pretpostavljao sam da je on u neku ruku manje važan predstavnik za štampu. Nije tako. On je glavni zvanični predstavnik NATO-vog međunarodnog tima i smatra se kao "akademski kalibar" u tim krugovima. Rođen je u južnom Londonu 1953, skromnog porijekla, pohađao je Sussex univerzitet gdje je diplomirao istoriju i francuski jezik, i Oxford, gdje je pokupio doktorat. Naslov njegove doktorske teze? "Evropski intelektualci i veliki rat 1914-1918."
Kako je počeo da radi u NATO-u 1980, već novembra 1988. Shea je unaprijeđen u asistenta generalnog sekretara za specijalne projekte. Ova uloga je uključivala pisanje govora, pisanje članaka za druge, izjave za štampu i zvanične kominike. On postaje 1991. zamjenik i glavni odgovorni zvaničnik u odjeljenju za planiranje polisa i sekciji za multilateralne odnose u okviru političkog direktorijuma. Jula 1993. je imenovan za NATO-vog zvaničnog predstavnika za štampu i zamjenika direktora za informacije i štampu, dužnosti koje i danas obavlja.
Shea je služio tri generalna sekretara NATO-a. Sudeći po CNN-u, "on je bio uz pokojnog Manfred Woerner-a kada je generalni sekretar NATO-a odobrio vazdušni napad na Bosnu." On je također bio zvanični predstavnik za štampu Willy Claes-u, belgijskom socijal-demokrati i sekretaru NATO-a, koji je dao ostavku nakon što je bio umiješan u skandal sa korupcijom.
Shea je specijalozovao bezbjednost i internacionalne polise, a također ima karijeru kao akademik. Predavao je na Libre de Bruxelles [Slobodni univerzitet Brussels-a], i predavao je francuskim vojnim oficirima internacionalne odnose i NATO poslove na univerzitetu u Lille-u. On je docent u internacionalnim odnosima, na američkom univerzitetu, Washington, DC; radio je kao direktor studija njegovog inostranog programa u Brussels-u. On je bio 10 godina pomoćnik docenta na James Madison College, univerzitetu države Michigan i upravljao je ljetnjom školom u Brussels-u. Sa profesorom Michael Schehter-om je ko-autor knjige NATO 90-tih godina, koja uskoro izlazi iz štampe.
U odgovoru na moj dopis, zamjenik dekana za James Madison College, Dr Norman Graham, me je obavijestio da od 1989. "Shea predaje u okviru predmeta 'Internacionalni odnosi u Brussels-u', ljetni program 'Izazovi evropske bezbjednosti.' On je veoma popularan i zalaže se kao instruktor, naročito sa obzirom na njegovo jako akademsko zaleđe u evropskoj istoriji i njegovo zapažanje evolucije poslije-hladno-ratnih izazova bezbjednosti i odgovora evropskih i atlantskih institucija."
Vezujući akademsku karijeru sa vojno-obavještajnim sistemom, Shea je krenuo korak dalje na ne baš neuobičajenom putu. Da parafraziramo Trockoga, nije svaki predavač na univerzitetu Jamie Shea, ali malo Jamie Shea-a se nalazi u velikoj većini univerzitetskih predavača: priklanjanje sili, fasciniranje vojskom, uzbuđenje koje proizilazi iz rata i nasilja.
Takvih pojedinaca ima mnogo, posebno u današnjem istorijskom momentu. U svojoj slatkoriječivosti i nepromišljenosti, i svojoj neiskrenošću i prikrivanju bez napora, Shea je pravi predstavnik, zajedno sa Clinton-om i Blair-om, generacije i socijalnog miljea koji formiraju značajan procenat političke elite u NATO zemljama.
Relativno istaknuta akademska karijera Shea također svjedoči nešto o trenutnom nivou takozvanog intelektualnog života. Bez obzira na akreditive, on se otkriva kao jedan banalan, u pravom smislu riječi, neuk u svakoj prilici. (Pod skoloastičkim radom, njegova NATO biografija nabraja: NATO i javno mnjenje, 1987, 1988 i 1989 anketa). Kod Shea-a se smjenjuju dva izrazita tona: jadan sadistički i nasilnički, drugi ulizički i licemjeran, ponekad u toku istog javnog nastupa.
Naprimjer, u intervjuu na australskoj televiziji, početkom aprila, Shea je prvo uživao u bombardovanju: "Mi sada vršimo borbena dejstva 24 sata i nadamo se, naravno, da ćemo to moći okončati za par dana. Ali ako to bude moralo potrajati još nekoliko sedmica, mi ćemo to vrlo rado učiniti…"
Kasnije, u toku istog intervjua on izjavljuje pobožno: "Mi nećemo koristiti iste metode kao Milošević. Mi bismo mogli koristiti mnogo rigoroznije metode od ovih koje sada koristimo. Ali smo od početka govorili da ova naša svađa nije sa narodom Jugoslavije. Ustvari, oni su također ozbiljno patili pod lošom vladavinom Miloševića tokom posljednjih 10 godina. Mi se jednostavno svađmo sa ondašnjom vladom i naravno mi želimo da izbjegnemo civilne žrtve i zato pažljivo biramo ciljeve, pokušavajući da izbjegnemo koliko god možemo, bilo kakve povrede civilnim životima ili materijalne štete. Da, mi upražnjavamo uzdržavanje, zato što smo mi demokratije i zato što vjerujemo u određena civilizovana pravila ponašanja." I sve to sa ozbiljnim licem.
Njegovo nasilništvo ponovo izbija. Na konferenciji za štampu 17. aprila, Shea je izjavio reporterima da je NATO imao "još jedan uspješan dan iznad Kosova…. Ovo su takvi gubici koji će sigurno oboriti s nogu jugoslovensku vojsku na Kosovu…."
U toku iste konferencije za štampu Shea je izabrao da igra licemjera Tartuffe-a: "Javno mnjenje je očigledno uzdrmano kad god se desi incident u kome je NATO odgovoran za povredu civila. Pogledajmo istini u oči, mi smo ljudi u ovoj operaciji koji spašavamo živote, da pomognemo, i zato smo se umiješali, zato je ova ogromna mobilizacija, ne u strateške svrhe, ne u cilju klasičnih interesa, već u humanitarne svrhe. Ovo je vjerovatno jedan od vrlo malog broja istinskih humanitarnih sukoba u modernim vremenima i naravno da je za nas sramotno ako je povreda nanijeta civilima."
Ponekada, u toku NATO konferencija za štampu, on ode predaleko čak i za zaleđenu servilnost koja se provlači kao izgovor za zvaničnu štampu. Katherine Butler opisuje u listu Independent, u izdanju od 10. aprila, jedan takav događaj: "Spontani smijeh je prsnuo u prostoriji kada su novinari slušali NATO-vu konferenciju za štampu. Upravo su bili čuli Jamie Shea-a, predstavnika za štampu NATO-a, koji je rekao da je bombardovanje Jugoslavije donijelo ništa drugo do olakšanja ugnjetavanim kosovskim Albancima. Jedna žena, rekao je novinarima, kada je čula zvuk NATO-vih aviona iznad glave, je izjavila da je mislila da je to zvuk anđela."
"Gospodin Shea je zastao na svojoj putanji zbog kikotanja: 'Da, tako je', rekao je, 'zvuk anđela'. Čitajući misli prisutnih, Shea je dodao: 'Ja to nikada ne bi mogao tako elokventno reći.'"
Da li smo mi u WSWS-u jedini koji nalazimo da je Shea odvratan?