Prvomajski Govor Bivšeg Lidera SPD-a Izaziva Probleme Njemačkoj Vladi
Lafontaine Poziva Na Prekid Bombardovanja Jugoslavije
Peter Schwarz
7. maja 1999.
Tradicionalne prvomajske demonstracije, organizovane od strane sindikata, su jasno ukazale na rastući rascjep njemačke koalicione vlade, koju sačinjavaju Socijal Demokratska Partija (SPD) i Partija Zelenih, zbog nastavljanja rata protiv Jugoslavije.
Većina članova vlade su naišli na jaku opoziciju i bili su dočekani zvižducima dok su držali govore na raznim prvomajskim sastancima, održanim širom Njemačke. Najoštriji protesti su bili ostavljeni za SPD Ministra Odbrane, Rudolpha Scharpinga, na sastanku u Ludwigshafen-u. Nakon rasprava između pojedinačnih sindikata, sastanak se prenio u prostoriju iz koje je policija nasilno odstranila grupu anti-Scharping protestanata, prije nego što je sastanak počeo. Uprkos policijske akcije, Scharping je jedva uspio da okonča govor, koji je bio popraćen prodornim zvižducima i povicima "ubica".
Ministar za Zaštitu Okoline, Trittin, iz Partije Zelenih, je držao govor u Göttingen-u, gdje je kao omladinac bio aktivan u pro-staljinističkoj organizaciji. On je bio dočekan jednoglasnim povicima "ministar za rat!", "ubica" i "hipokrit", i na njega su bacali jaja dok je držao govor. Dieter Schulte, lider njemačkog sindikatskog pokreta je također izazvao negodovanje kada je branio rat, na centralnom DGB sastanku u Dortmundu. Određeni broj govornika iz SPD-a i sindikata su doživjeli sličan prijem širom zemlje.
Najviše pažnje je privukao prvomajski sastanak u Saarbrücken-u, gdje je Oskar Lafontaine bio glavni govornik. Umjesto uobičajenih 5.000 došlo je njih 12.000, uključujući i brojne novinare. Nakon ostavke na sve političke funkcije, početkom marta, bez popratnog objašnjenja, Lafontaine je prekinuo sve veze sa vladom i nije davao nikakve zvanične izjave po političkim pitanjima. Zbog toga su se mnogi članovi vođstva SPD-a pribojavali da će on pokušati da zabije vladi nož u leđa.
Na sastanku, Lafontaine je oštro kritikovao sadašnju vladu i pozvao da bombardovanje smjesta prestane. Broj grešaka je počinjen u Jugoslaviji, rekao je, mnoge od kojih datiraju godinama ranije. Imenovao je, naročito, akt priznavanja Slovenije i Hrvatske, na kojemu je njemačka vlada insistirala, uprkos "otporu u Parizu, Londonu i Washingtonu". Dodao je da je bilo pogrešno "dati priznavanje tim mini-državama, koje su se zasnovale na etničkim razlikama".
Napomenuo je da "nije samo jedna etnička grupa u višenacionalnoj Jugoslaviji bila protjerana". Srbi su, također, bili žrtve protjerivačke politike. Bio je potpuno ubijeđen da "ne možemo nastaviti na osnovi po kojoj je jedna etnička grupa demonizirana dok se druga postavlja na stranu dobrih".
Na političkom polju, rekao je Lafontaine, vlada i NATO su počinili dvije "ozbiljne greške". UN su potisnute ustranu a sadašnja slabost Rusije je iskorišćena da se ta zemlja izbjegne. Oni koji traže mir moraju da pojačaju zakone a da "međunarodne zakone mogu ustanoviti samo UN, ne drugi koji to preuzimaju na sebe". Nastavio je da bez Rusije ne može biti mira na svijetu.
Također je kritikovao vojne akcije. Kao član vlade je insistirao da se vojni planovi detaljno prodiskutuju prije nego što se usvoje. To se, pak, nije dogodilo do njegove ostavke. Ako je zaštita naroda sa Kosova najvažniji cilj vojne operacije "onda je sadašnja vojna akcija meni potpuno nerazumljiva, u svakom pogledu nerazumljiva". Po njegovom mišljenju, zemlje NATO-a su "zapale u slijepu ulicu". Bombardovanje je "oblik kolektivnog kažnjavanja. Sve veći broj nevinih će biti žrtve bombardovanja".
Za razliku od onih koji su govorili u prilog ratu, govor koji je održao Lafontaine je izazvao frenetični aplauz.
Javni nastup Lafontaine-a protiv rata je ohrabrio i druge iz SPD-a da izraze svoje kritičko viđenje. Do sada, Partija Demokratskog Socijalizma (PDS), kao nasljednik vladajuće staljinističke partije u GDR, je jedina u njemačkom parlamentu koja se otvoreno protivi ratu. Sa samo nekoliko izuzetaka, delegati SPD-a i Partije Zelenih su ostali na liniji vladine discipline i šute--mada je izvjestan broj njih rezervisan. Sada je Lafontaine izrazio mišljenje mnogih, ne samo unutar vlade već i konzervativne opozicije. Već izvjesno vrijeme CDU/CSU Zajednica i Liberalna FDP upozoravaju o posljedicama proširenja rata.
U ovim krugovima, izdvajanje UN-a od strane NATO-a pod dominacijom SAD-a, se smatra kao pokušaj da se uspostavi američka dominacija u Evropi u doglednoj budućnosti. Iz istog razloga boje se slabljenja Rusije: ranije, kao protivteža Americi, Rusija je davala njemačkim i evropskim spoljno-političkim stavovima prostor za manevrisanje. Ovo je izgubljeno ukoliko Rusija oslabi. Čak štaviše, pogoršanje odnosa sa Rusijom prijeti da destabilizuje cijelu istočnu Evropu, gdje Njemačka ima ogromne ekonomske interese.
S obzirom da je rat sve više osuđivan od širokih narodnih masa, Lafontaine je stvorio značajne probleme vladi. Sudeći po Berliner Zeitung-u, značajni konflikti su nastali između Kancelara Gerhard Schröder-a, koji je naslijedio Lafontaine-a kao lidera partije, i ostalih članova uprave partije, na sastanku održanom 3. maja. Izvjestan broj uprave partije je kritikovao vladino vođenje rata na Kosovu. Schröder se našao uvrijeđenim, reagovao je razdražljivo i pokroviteljski, ali je naišao na ozlojeđenost njegovih kritičara. Sudeći po jednom učesniku "on nije bio prihvaćen kao vođa partije jer se ne ponaša kao takav."
U međuvremenu, sve veći broj istaknutih članova partije izražavaju svoje protivljenje ratu.
Peter von Oertzen, dugogodišnji član SPD vođstva, u svojoj 75-oj godini uspoređuje sadašnji odnos partije prema ratu na Kosovu sa situacijom 1914, kada je SPD glasala za vojne kredite i uvukla Njemačku u prvi svjetski rat--akcija koje je imala "katastrofalne posljedice za njemačku politiku i za njemačku radničku klasu". Upozorio je da "netolerantnost i nekritično neodstupanje od početne greške mogu dovesti do razvoja strašnog kao prije 85 godina".
Krugovi oko Willy Brandta iz SPD-a su izdali izjavu u kojoj se objavljuje da je rat u sukobu sa ustavom. Objavu su potpisali, između ostalih, Peter Brandt, sin SPD veterana, i Gunter Gaus. U Berliner Morgenpost-u Ministar Pravosuđa, Erhart Körting (SPD), ostaje pri tome da bombardovanje mostova, fabrika, radio i televizijskih stanica nije u skladu sa internacionalnim zakonom, prema tome, bombardovanje Srbije i Crne Gore nije zakonito. Manfred Stolpe, SPD predsjednik za državu Brandenburg, optužuje NATO da pravi "dramatičnu, stratešku grešku".
Partija Zelenih, koja održava specijalnu konferenciju 13. maja na temu rata, ima sve veće probleme zbog stava Lafontaine-a. Sa dvosmislenim signalima i diskretnim upozoravanjem na moguće gubitke zvaničnog položaja i privilegija, izgleda da je izvršni odbor uspio da obezbjedi potrebnu većinu koja je za vladin kurs rata. Sada su protivnici rata u partiji dobili novi podstrek. Ukoliko se većina u partiji izjasni protiv rata to će svakako značiti kraj koalicionoj vladi.
U svakom slučaju jedno je jasno: što duže rat traje sve je nesigurnija pozicija koalicije u Bonu. Ako bombardovanje bude trajalo sedmicama i ako se bude pojačavalo u intenzitetu, koalicija će teško moći da očekuje da preživi. A to bi moglo dovesti do mogućeg rasula Partije Zelenih, pa čak i SPD-a.