Neodgovorena Pitanja U NATO-Rusija Sporazumu
Martin McLaughlin
8. maja 1999.
Predstavnici Grupe Osam (G-8)--Sjedinjene Američke Dr�ave, Francuska, Britanija, Njemačka, Italija, Kanada, Japan i Rusija--su objavili u utorak da su postigli dogovor o okvirima zakjučenja rata na Balkanu, poslije sedmica diplomatskih manevara između sila NATO i Rusije. Ali sporazum je izostavio pregr�t neodgovorenih pitanja o budućnosti Kosova.
Najva�nije, sporazum uop�te ne spominje bombardovanje, i prema tome ne daje znak pod kojim uslovima će zračno bombardovanje Jugoslavije prestati. Predsjednik Jugoslavije Slobodan Milo�ević je u petak upozorio da njegova vlada neće sarađivati u nikakvim diplomatskim naporima sve dok bombardovanje ne prestane.
Dok su se ministri G-8 slo�ili o internacionalnim snagama na Kosovu, njihov sastav (NATO, ne-NATO, Rusija itd) i nivo naoru�anja su ostali nejasni, kao i pitanje da li Beograd mora odobriti sporazum i dozvoliti ulazak ovih snaga u, �to je po internacionalnom zakonu, jugoslovenska teritorija.
Druga nerije�ena pitanja su uključivala da li jugoslovenske snage treba da se potpuno povuku sa Kosova, �ta bi značila "demilitarizacija" Oslobodilačke Vojske Kosova i kako bi se to sprovelo, i kakva bi se vrsta unutra�nje administracije uspostavila na Kosovu pod uslovima buduće resolucije UN Savjeta Sigurnosti.
Od najveće političke va�nosti je činjenica da plan G-8 ne donosi garancije ni za Srbe ni za kosovske Albance da imaju ikakvog udjela u određivanju uslova pod kojim bi se rat okončao ili područje Kosova politički reorganizovalo. To bi bilo potpuno u rukama UN Savjeta Sigurnosti--tj. pet velikih sila sa pravom veta--i NATO-a.
Ovo izra�ava potpuno nedemokratski karakter diplomatije velikih sila na Balkanu. Za sve američke izgovore o zabrinutosti za sudbinu Kosovara, za svu demagogiju iz Moskve o stajanju uz srpsku braću, narodi biv�e Jugoslavije, �to se tiče Clintona, Jeljcina, i evropskih imperijalista, nisu ni�ta vi�e nego pioni na �ahovskoj tabli.
Uloga Jeljcinovog re�ima u balkanskoj krizi je veoma značajna. Prvi put od raspada Sovjetskog Saveza, Rusija interveni�e u jednoj velikoj internacionalnoj krizi kao bour�oaska sila. Njene akcije izra�avaju interese rastuće bur�oaske klase u Rusiji, koju simbolizuje biv�i premijer Viktor Černomirdin, koga je postavio Jeljcin kao svog glavnog predstavnika na Balkanu.
Biv�i �ef Gazproma, monopolija industrije nafte u biv�em Sovjetskom Savezu i sada jedna od najvećih korporacija u kapitalističkoj Rusiji, Černomirdin je prestavnik od najkoruptiranih slojeva biv�ih staljinističkih birokrata preokrenutih u kapitalističke milionere. On ima bliske odnose sa njemačkim kapitalistima, koji imaju �iroke investicije u Gazpromu kao i u čitavoj ruskoj industriji gasa i nafte.
Prema tome, imenovanje Černomirdina označava odluku ruskog re�ima da se priključi Njemačkoj i protiv politike SAD-a na Balkanu. Ova činjenica je dobro poznata u vladajućem krugu Amerike ali nije javno komentarisana--sa iznimkom zlobnog uredni�tva Wall Street Jurnala u petak, koji optu�uje G-8 sporazum kao izdaju u korist Milo�evića i sugeri�e da Njemačka i Rusija stvaraju zajednički front protiv SAD-a.
I ruska i njemačka bu�oazija su zabrinute zbog dugoročnih posljedica obimnog američkog vojnog prisustva na Balkanu, posebno u vrijeme agresivnog prodora američkih gasnih i naftnih kompanija u Kaspijsko područje.
Razgovori G-8 su pokazali ne samo bitne razlike između SAD-a i Rusije, nego i sve veće razlike između evropskih sila i SAD-a, a i među samim Evropljanima. Dok SAD nastavljaju da tra�e potpuno povlačenje jugoslovenske vojske i policije sa Kosova, nekoliko evropskih NATO sila, zajedno sa Rusijom, su istakle da se ovo sudara sa nastavkom jugoslovenskog suvereniteta na ovom području.
Ponovna pojava na scenu Ibrahima Rugove, koji je vodio nezvaničnu albansku vladu Kosova u posljednjoj deceniji, je vidljivo zbunila i prestra�ila američke predstavnike. Američki State Department se okrenuo prema OVK-u kao svome glavnom istrumentu na Kosovu, i pro�log mjeseca su �irili glasine da je Rugova ubijen od strane Srba.
Dolazak Rugove u Rim na razgovore sa italijanskim premijerom Massimo D' Alemom i ministrom vanjskih poslova Lamberto Dinijem je, prema tome, do�ao kao posebni udarac Washingtonu. Američki predstavnici su sugerisali da je oslobađanje Rugove taktika Milo�evića da oslabi italijansku i njemačku podr�ku NATO bombardovanju, �to je pokazatelj gdje Clintonova administracija vidi opasnost svojoj politici na Balkanu.
Javno iskazivanje entuzijazma Clintonove administracije prema sporazumu G-8 nije zbog neminovnosti diplomatskog rje�ena krize na Balkanu. Naprotiv, razgovori u Bonu su dali State Departmentu priliku da govore o miru dok sve �e�će vode rat.
Prihvatanjem diplomatije, SAD zadovaljavaju rastuće protivratne osjećaje u Evropi, dok idu naprijed sa čak i jo� okrutnijom i neobuzdanijom kampanjom bombardovanja, i u�urbanim pripremama za kopneni rat. I sve se ovo odvija, bez pravljenja ikakvih većih ustupaka Jugoslaviji ili Rusiji, ili evropskim rivalima američkog kapitalizma.
Ruske indikacije da se oni neće protiviti NATO-vim te�njama za hegemoniju na Balkanu, podr�avanjem američke agresije i nepromi�ljenosti, ustvari čini �iri rat vjerovatnijim.
Diplomatski manevri od pro�le sedmice imaju samo jednu korisnu posljedicu. Oni počinju da skidaju retoriku humanitarizma, i da razotkrivaju stvarne političko-ekonomske interese koji su podsticali SAD-NATO intervenciju na Balkanu.
Kako se sukob pojačava, događaji na Kosovu će biti od manje va�nosti od �irih spornih pitanja koja razdvajaju glavne kapitalističke sile. Onda će oni koji su sebi dozvolili da budu manipulisani od strane medije, imati razloga da budu malo posramljeni zbog svoje lakovjernosti.