Crveni Krst izvjestava o ekonomskom pustosenju
Humanitarna Nesreca U Jugoslaviji
Mike Head i Michael Conachy
22. jula 1999
Poslije SAD-NATO bombardovanja Jugoslavije, narod Srbije se suočava sa "dramatično u�asnom" humanitarnom krizom�daleko većom od one na Kosovu�prema izjavi visokog zvaničnika Crvenog Krsta. Ljudi nemaju posla, često su bez vode i struje, i izlo�eni su očajnoj situaciji u dolazećoj zimi.
Govoreći poslije povratka iz posjete ratom-razru�enom Balkanu, Jim Carlton, generalni sekretar Australskog Crvenog Krsta, je rekao da je NATO-ov vazdu�ni rat opusto�io bazičnu industriju i ekonomiju Jugoslavije, uzrokujući �iroku nezaposlenost. Ova patnja je do�la povrh ove već ozbiljne izbjegličke situacije, gdje je vi�e od 500.000 ljudi prethodno bilo protjerano iz drugih dijelova Balkana.
Carlton je pro�log mjeseca posjetio Beograd i nekolicinu gradova koje je NATO gađao, uključujući Novi Sad i Ni�. On je također posjetio Kosovo i izbjegličke kampove u Albaniji.
"Razaranje Novog Sada je bilo nevjerovatno," on je rekao World Socialist Web Site-u. "Vidio sam razru�ene mostove, rafineriju nafte koja je bila sravljena na gomilu kr�a i otpada, i bolnice i �kole koje su pogodile zalutale bombe.
"Bilo je jezivo. Rafinerija nafte mora da je bila pogođena sa najmanje 100 letećih misija. Ostao je samo izgorjeli i iskrivljeni metal�ni�ta nije ostalo čitavo. Poslije prvih sedmica bombardovanja, NATO je pre�ao na ekonomske ciljeve. Većina radnih mjesta su zbrisana s lica zemlje�to je sada glavni problem.
"Humanitarna pomoć koju Crveni Krst mo�e donijeti u Srbiju je minimalna i nebitna u poređenju sa potrebama. Tu je potrebna ekonomska obnova i izgradnja.
"Poslije godina pod ekonomskim sankcijama, ekonomija je već bila u veoma te�kom stanju. Sada je kaput. Dosta mjesta nemaju struju i vodu. Veliki broj puteva je o�tećeno ratom. Trebalo nam je tri sata vo�nje od Beograda do Novog Sada�put koji obično traje sat vremena�zbog skretanja s puta.
"Ovdje se ljudi suočavaju sa masivnom obnovom i izgradnjom, i u međuvremenu su suočeni sa visokim stepenom nezaposlenosti, �to će im ote�ati �ivot."
Carlton je izrazio malo sumnje u to da je NATO-vo bombardovanje rafinerija, fabrika, i drugih radnih mjesta bilo osmi�ljeno. On je opisao napade projektilima kao "nevjerovatno preciznim". Dao je jedan primjer�zgradu civilne za�tite preko puta kancelarije Crvenog Krsta. Ona je bila pogođena sa nekolicinom projektila. Spolja�nji zid je ostao netaknut, ali je unutra�njost zgrade bila poput ocrnjene ljuske.
Pored ekonomske �tete, Jugoslavije je poku�avala da zbrine pola miliona izbjeglica iz drugih krajeva Balkana. Najugro�enije �rtve su bili Srbi koji su pobjegli iz Krajine 1995, a koja je sada dio Hrvatske. Carlton je posjetio �to se naziva "kolektivni centar" za ove ljude u Novom Sadu.
"Oko 60 izbjeglica iz Krajine su bili smje�teni u bijednim uslovima u jednoj sali u selu. Spavali su u malim spavaćim odjeljenjima bez ikakve privatnosti. Bio je tu jedan WC blok pozadi u blatu, sa 2 WC �olje i blokom tu�eva. Uslovi za kuvanje su bili očajni i nedovoljni. Ovo me je podsjećalo na posjetu izbjeglicama u Kambodiji na granici sa Tajlandom 1979.
"Njihovo fizičko i psiholo�ko stanje je bilo duboko �alosno, i njihova sudbina je bila nemoguća da se zamisli u te�kim ekonomskim neprilikama ove zemlje. Izdaci za njihovu pomoć od jugoslovenske vlade su bili 1 DM dnevno po osobi."
Carlton i Međunarodni Crveni Krst su zabrinuti da će zapadna medija nastaviti da ignori�e sudbinu srpskog naroda i izbjeglica iz političkih razloga. On je dao WSWS veb sajtu kopiju članka o situaciji u Srbiji koji je napisao za list Age iz Melburna. Međutim, ovaj list je odlučio da ga ne izda u �tampu.
Dio članka pi�e sljedeće: "U ponedjeljak sam posjetio Novi Sad, najnapredniji grad Srbije. To je jedan lijep grad, sa jakim mađarskim uticajima na njegovu kulturu, i u kojem �ivi znatna mađarska manjina. Australija je mogla vidjeti televizijske slike uni�tenja tri mosta preko Dunava u Novom Sadu, i njegove izgorjele rafinerije nafte. Također su mogli vidjeti slike uni�tenja �kole i dvije stambene zgrade od strane zalutalih projektila. Pravo je čudo da nije bilo poginulih u ovom incidentu.
"Vidio sam sva ova mjesta. Zbog gubitka mostova, ne samo prevoz nego i snabdijevanje vodom su bili presječeni za jednu trećinu grada. Vidio sam nepokrivene skele natrpane sa oko 100 ljudi u gu�vi dok po ki�i prelazi brzi tok i �iroko prostranstvo Dunava, i jo� 100 drugih koji po ki�i čekaju na obe strane. Mislio sam o tome u kakvoj bi nevolji bili u o�troj srpskoj zimi.
"Procjenjuje se da će Jugoslaviji nedostajati najmanje četvrtina zaliha struje ove zime, i to u zemlji koja se dosta oslanja na električnu energiju za potrebe grijanja. Električne nesta�ice i uni�tenje znatnog dijela kapaciteta za preradu nafte, zajedno sa drugim industrijskim postrojenjima, su već povećale broj nezaposlenih, sa malom nadom u brzi oporavak.
"Ova zapa�anja se ne odnose samo na Novi Sad, nego i na cijelu Srbiju, i u većem stepenu i na manju republiku, Crnu Goru. U očima humanitarne organizacije kao �to je Crveni Krst, �rtve ovih u�asnih prilika su većinom običan narod koji se nada �ivotu u miru i bezbjednosti, i koji bukvalno uop�te nema direktnog uticaja na politički proces."
Carlton se ne mo�e optu�iti da je pro-srpski nastrojen, a kamoli pripadnik političke ljevice. On je biv�i visoki zvaničnik australijske Liberalne partije i slu�io je kao ministar u opoziciji prije stupanja sada�nje Howard-ove vlade na vlast. Njegovi komentari izra�avaju zabrinutost Međunarodnog Crvenog Krsta, koji apeluju za fondove da bi se rije�ila ova hitna situacija.
Radnici Crvenog Krsta su ostali u Jugoslaviji tokom NATO bombardovanja, uprkos straha za njihovu bezbjednost, poslije hap�enja dva australska humanitarna CARE radnika, zbog optu�bi za �pijuniranje. Među radnicima Crvenog Krsta na terenu su medicinske sestre, logističari, upravnici izbjegličkih kampova i in�injeri za vodu i sanitacije. Njihovo prisustvo pokazuje da se humanitarni rad nastavio tokom rata, uprkos tvrdnji CARE organizacije da su hap�enja njihove dvojice radnika onemogućili da se ovaj rad nastavi.
Druge agencije, kao UNHCR, su izrazile uznemirenost zbog humanitarne katastrofe u Srbiji. UNHCR procjenjuje da su nekih 100.000 srpskih i romskih izbjeglica prebjegli sa Kosova, i tra�ili utoči�te u Srbiji i Crnoj Gori od kraja NATO-ve 77-dnevne kampanje bombardovanja. Njima je "hitno potrebna pomoć," ka�e medijsko izdanje UNHCR-a. "Ako se hitne zalihe i pomoć ne dostavi ovim ljudima, od kojih su 40 do 50 posto djeca ispod 16 godina, UNHCR vjeruje da bi njihova situacija mogla postati beznade�na kada dođe zima."
Oni procjenjuju da se tu nalazi 530.000 izbjeglica prethodno protjeranih iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, od kojih 40.000 jo� uvijek �ivi u pretrpanim i dotrajalim kolektivnim centrima.
UNHCR tvrdi da srpske vlasti stavljaju znatan pritisak na izbjeglice da se vrate na Kosovo, i citiraju srpsku �tampu da je �kolskim direktorima bilo rečeno da ne upisuju kosovske đake i da se kosovskim izbjeglicama odbijaju penzije i gorivo.
Istovremeno, prema izjavama UNHCR osoblja, situacija kojom se suočavaju ne-albanske manjine na Kosovu "postaje kritična". Kuće se pale svakodnevno, čitave srpske i romske komune su prisiljene da tra�e evakuaciju i za�titu od NATO okupatorskih trupa, i do 10.000 srpskih izbjeglica iz Prizrena je prebjeglo u region �trpca.
Dok se većina zapadnih medijskih izvje�taja koncentri�e na povratak albanskih izbjeglica na Kosovo i izjave o navodnim masovnim grobnicama i srpskim ratnim zločinima, malo vremena se posvećuje nevoljama NATO-vih ratnih �rtava u ostalim krajevima zemlje. Ova cenzura je namjenjena da se opravda NATO-ova dvomjesečna ofanziva i da se sugeri�e da srpski narod jednostavno zaslu�uje sve �to ga je sna�lo.
Ali, zaključak je neizbje�an: pod izgovorom spriječavanja humanitarne nesreće, SAD-NATO bombardovanje je zapravo stvorilo takvu nesreću. Zaista, ono je pogor�alo ogromnu tragediju koja je već postojala zbog ranijih sukoba u Hrvatskoj i Bosni koje su oni sami pokrenuli.