Bombardiranje Iraka
Sramotno Poglavlje U Američkoj Istoriji
David North i Martin McLaughlin
19 decembar 1998
(Readers: Please set View>>Encoding to Central European Encoding ISO-8859-2)
Ljudi koji su odgovorni za bombardiranje Iraka pi�u sramotno poglavlje američke istorije. Američke bombe i krstareće rakete su već pobile i osakatile hiljade ljudi, �ena i djece. Broj poginulih će biti i mnogo veći. Čak je i Pentagon predvidio da bi u napadu samo srednje jačine vi�e od 10,000 ljudi moglo da pogine, a da i ne govorimo o napadu pune �estine koji je u stvari i počeo 16 decembra.
Ako za trenutak stavimo na stranu reakcionarne namjere Klintonove administracije, akcijama Pentagona predaje se zao i kriminalan karakter, pogotovo ako se uzme u obzir ogromna razlika potencijala i moći između SAD-a i Iraka. To �to se danas odvija na Srednjem Istoku vi�e i ne liči na rat između dvije zemlje, nego na smrtnu presudu Amerike nad Irakom. Ali u ovom slučaju osuđenik nije jedan individualac, nego jedan čitav nenaoru�an narod jedne bespomoćne zemlje.
Bijela Kuća, Pentagon, Kongres, i naravno sva �tampa pjeva himne hvale "na�im herojima i herojkama u Perzijskom Zalivu". Ustvari, svaki Amerikanac treba da se osjeća duboko osramoćen od svega �to je naređeno ovim "herojima" da rade u ime Amerike. "Heroizam" čak i u najmanju ruku, sadr�ava u sebi elemente ozbiljnog rizika i opasnosti. "Heroji" nisu oni koji ubijaju, nego oni koji su spremni da poginu. Na osnovu ove definicije, stanovnici Bagdada zaslu�uju mnogo vi�e po�tovanja i divljenja nego oni koji ih proganjaju i muče iz svojih relativno sigurnih ubilačkih ma�ina visoke tehnologije.
Nije naročito hrabro pritisnuti dugme za lansirnje raketa, dok krstarite na Perzijskom Zalivu na ratnom brodu, ili dok letite na B-52 bombarderu 1000 milja od Bagdada.
Američki vojnici u Perzijskom ratu 1991-ve su imali ni�i postotak poginulih nego njihove kolege koje su ostale kući. Vi�e ih je poginulo u saobraćajnim nesrećama nego od iračkog oru�ja. Rizik kojim se američka vojna lica suočavaju u posljednjih sedam godina se i dalje sni�ava. Američko naoru�anje se i dalje usavr�ava, dok je iračka odbrana doslovice uni�tena. Osim toga, UN inspektori i �pijunski sateliti koji su kru�ili nad Irakom neprekidno u zadnjih osam godina, navodili su američke pilote na njihove ciljeve.
�to se tiče komandira koji vode ovu prljavu operaciju, istorija će im suditi na isti način kao huljama koji su nadgledali mučni pokolj Indijanaca u 1870-im i 80-im. Ali ovo je sigurno, 50 godina od sada niko neće praviti filmove o njihovim podvizima, kao �to su Patton, The Longest Day ili Saving Private Ryan.
Nije se potrebno slo�iti sa politikom generala iz drugog svjetskog rata, kao �to su Eisenhower, Bradley, Patton i Nimitz, da bi se priznalo da su vodili svoje armije protiv neprijatelja koji je barem bio u stanju da uzvrati. Dana�nji generali nisu ni�ta vi�e nego birokrati masovnih ubistava, koji se uspinju ljestvicom Pentagonove hijerarhije, provodeći mandat na vrhu dok izdaju naloge za uni�tenje bespomoćnih naroda, i onda se povuku u dobro plaćene pozicije u TV mre�ama kao "komentatori" slijedećeg američkog blicrkriga.
Strahote drugog svjetskog rata su dozvale u�asne impresije koje su ostavile duboke uticaje na političku svijest nekoliko generacija. Pored impresija koje su otvaranje nacističkih logora smrti proizvele, najnezaboravnije slike su bile one od njemačkih Luftwaffe-la sijući bombe na neza�tićeni narod�po Var�avi, Roterdamu, i najpoznatije od svih, Baskijsko selo Guernica. Upravo je ovaj zadnji zločin Pikaso transformisao na platnu u univerzalno-poznati izra�aj gadosti i bijesa prema nehumanosti fa�izma.
Iako je Amerika, u najvećoj mjeri, bila po�teđena strahota drugog svjetskog rata na svom zemlji�tu, događaj koji je uveo Ameriku u rat�bombardiranje Pearl Harbour-a�je izazvao duboku javnu reakciju. �to znači, sa stanovi�ta istorijske analize, postoji malo sumnje da je Rooseveltova administracija vje�to navela japansku vladu u situaciju iz koje nije imala drugoga izlaza, nego da ide u rat protiv Sjedinjenih Dr�ava. Ali način na koji je Japan počeo napad�bombardiranje Pearl Harboura bez najave�razjarilo je milione. U slijedećim decenijama, izraz "podmukli napad" je postao sinonim izdaje najpokvarenije vrste. Za vrijeme raketne krize, 1962-ge, skoro 20 godina poslije drugog svjetskog rata, Robert Kennedi je dao kao jedan od razloga protiv invazije Kube da bi za takavu akciju bio potreban "podmukli napad" koji bi ocrnio američki istorijski ugled.
I pored toga, u 1998-oj, američka vlada�bez ikakvog straha od javne nesaglasnosti�otvoreno izjavljuje da je bombardiranje Iraka počelo bez upozorenja, a da ne govorimo o formalnoj objavi rata!
Ni u jednoj drugoj navodno demokratskoj zemlji ne postoji takvo ograničenje političkog izra�avanja. Rezolucija koja je ovlastila vojni napad je pro�la kroz Skup�tinu (Congress) sa samo pet glasova protiv.
Mas medija�televizija, novine, radio�su u potpunosti uključeni u američku ratnu ma�ineriju. Nema ozbiljnog poku�aja da se procijeni uticaj zračnog napada ili da se objasni američkom narodu u�asna stvarnost modernog rata. Medija ponavlja gnusnu Pentagonovu propagandu, predstavljajući sliku higijenskog, bez-rizičnog rata, u kojem hiljade bombi i raketa mogu pogoditi Irak, a da ubiju samo nekoliko desetina ljudi.
Stvaran broj poginulih u toj izmučenoj i gladnoj zemlji se mo�e bolje procijeniti ako uzmemo u obzir eksploziju koja je raznijela američku ambasadu u Keniji. Ako jedna primitivna bomba, te�ine jedne krstareće rakete SAD-a mo�e da pobije skoro 300 ljudi, �ta se mo�e očekivati od hiljada takvih bombi koje su padale na Bagdag, metropolu veličine Chicaga.
Napad Klintonove administracije na Irak iskori�tava političku zbunjenost koja prevladava u radničkoj klasi, eksploati�e naivna patriotska osjećanja i brigu za sinove i kćeri upisane u armiju, u velikoj mjeri zbog nedostatka economskih uslova.
Međutim, Bijela Kuća i Pentagon su jako svijesni nagomilanog potencijalnog otpora novome ratu u Zalivu. To su shvatili u februaru, tokom generalne probe za sada�nji napad, kada su predstavnici administracije SAD-a bili pogrđeni na javnom simpozijumu o iračkoj krizi, na Ohio Univerzitetu. Buduća odluka da se zračni napad izvr�i bez prothodnog upozorenja ili dugoročne medijske propagande, je napravljena, ne toliko da bi dobili taktičku nadmoćnost nad Irakom, već da predstave Američkoj javnosti fait accompli.
Za američku mediju nema obja�njenja koje je suvi�e apsurdno, ili la�i suvi�e besmislene. Nesaglasnsti u zvaničnoj verziji događaja rastu iz dana u dan. Kada je Klinton najavio napade, rekao je da im je cilj iračko, nepostojeće "oru�je za masovno uni�tenje" -- nuklearno, hemijsko i biolo�ko. Ali predstavnici SAD-a sada priznaju da nijedno takvo postrojenje nije bilo pogođeno od američkih aviona i raketa. Razlog koji je dao Pentagon�koji je čista la��je briga o iračkim civilima koji bi smrtno stradali od ispu�tanja biolo�kih i hemijskih agenata. Stvarni razlog je da tu nema proizvodnje oru�ja ili oru�anih zaliha, i vojska SAD-a neće traćiti bombe ili rakete na postrojenja koja ne postoje.
Stvarni cilj bombardiranja je iračka konvencionalna vojna imovina�trupe, tenkovi, protivavionsko oru�je�i njihova industrijska infrastruktura. To �to Pentagon naziva "mogućnost" za proizvodnju hemijskog ili biolo�kog oru�ja, su pivare, mljekare, fabrike pesticida i druga postrojenja koja slu�e za preradu hrane i hemijske proizvodnje, �to je zajedničko svakom industrijalizovanom dru�tvu.
Čim istina izbije na vidjelo o stvarnoj prirodi rata SAD-a protiv Iraka, talas ogorčenja će se osjetiti u Americi.