Velika Zabrinutost Zbog Neuspjeha Razgovora Svjetske Trgovinske Organizacije
Nick Beams
15. decembra 1999.
Medijski komentari u vezi propalih razgovora Svjetske Trgovinske Organizacije (STO) u Seattle-u izražavaju rastuću zabrinutost oko neuspjeha da se započne takozvana "Milenijumska Runda", i dru�tvenog i političkog značenje protesta protiv STO.
Britanski časopis The Economist je napisao jedan članak pod naslovom "Globalna Nesreća", i ukazao na sve �ire podjele između glavnih kapitalističkih sila oko trgovinskih pitanja. Dok donekle krive Evropsku Zajednicu, navodeći njihove "prenemažene napore da se slože sa odredbom STO-a o bananama i goveđim hormonima", članak je objavio da je neuspjeh razgovora pojačao sumnje o "nespretnoj strukturi" STO-a i "pogor�anja dubokih razlaza ne samo između Amerike i Evrope, nego isto tako između bogatih i siroma�nih zemalja oko buduće liberalizacije [trgovine�prim. prev.]."
The Economist tvrdi da je "uglavnom kriva Amerika �to se nikakav dogovor nije postigao" i optužuje američkog trgovinskog predstavnika Charlene Barshefsky-ja, predsjednika Clinton-a i potpredsjednika Al Gore-a kao tri "krivca" odgovorna za propast ovih pregovora.
Časopis je naglasio da, dok je službeni stav da se napori za obnovu novih trgovačkih pregovora "privremeno obustave", trgovinski pregovarač EZ-a Pascal Lamy je izjavio da su sve tačke o kojima je trebalo pregovarati u Seattle-u sada "mrtve". Rasprave oko poljoprivrede i usluga koje bi trebalo da počnu u januaru, "te�ko da bi mogle da naprave ikakav napredak" po�to su njihovi izgledi "zamagljeni zbog nedostatka dogovorenih ciljeva ili roka za njihovo sprovođenje."
Na drugoj strani Atlantika, Washinton Post je objavio da je neuspjeh pregovora poslao "jako nepovoljne signale" koji mogu "najaviti period trgovinskih napetosti i mogu prouzrokovati da se već veliki trgovinski deficit SAD-a jo� i vi�e pogor�a."
Ovaj članak je citirao internacionalnog ekonomistu Peter Kenan-a sa Princeton Univerziteta, koji je upozorio da neće doći do novih pregovora za duže vrijeme, i da će u međuvremenu "doći do čitavog niza novih trgovinskih problema, koji će se pojaviti i nastaviti da se pogor�avaju."
Prema tvrdnji ovog članka, upravnik Instituta za Ekonomsku Strategiju, Lawrence Chimerine, je izrazio zabrinutost da bi bez mehanizma za otvaranje trži�ta za američku robu i usluge, posebno u Aziji, bilo nemoguće kontrolirati trgovinski manjak u SAD-u, koji sada dostiže 300 milijardi dolara, i da je rastući trgovinski jaz jedna "ekonomska i politička tempirana bomba koja čeka da eksplodira od prvih znakova ekonomskog pada u SAD-u."
On je nastavio sa upozorenjem na sve veće okretanje prema dvostranim ili regionalnim dogovorima, u kojima zemlje pribjegavaju jednostranim sankcijama da naknade �tete prouzrokovane trgovinskim odnosima sa SAD-om. "To bi, zauzvrat, moglo izazvati nepovoljne reakcije i podići op�ti nivo trgovinskih napetosti."
Jedan od vi�e razumnijih članaka je bio jedno mi�ljenje Benjamin Schwarz-a, dopisnika američkog časopisa Atlantic Monthly, koji je objavio Christian Scienice Monitor. Pod naslovom "Lenjin i globalizacija", članak se opoziva na sukob između Lenjina i vođe njemačkih socijal demokrata, Karla Kautskog, oko pitanja istorijske važnosti izbijanja prvog svjetskog rata.
"Nekoliko godina ranije," Shwarz je pisao, "Planski dokumenat Pentagona je tvrdio da je najveće američko dostignuće poslije drugog svjetskog rata bilo stvaranje 'trži�no-orijentisane zone za mir i blagostanje koje uključuju dvije-trećine zemaljske kugle.' Da bi cijenili ovo dostignuće, bilo bi korisno prisjetiti se jedne dobro poznate rasprave između V.I. Lenjina i Karla Kautskog. Lenjin je tvrdio da je svaki internacionalni kapitalistički poredak nasljedno privremen i prolazan, jer će se politički poredak među suparničkim državama, na kojima je on vjerovao da će se taj poredak oslanjati, sa vremenom promijeniti.
"Dok je Lenjin tvrdio da internacionalni kapitalizam ne može prevladati Hobbesian-sku stvarnost internacionalne politike [borba svakoga protiv svih�prim. autora], Kautski je podržavao tvrdnju da su kapitalisti suvi�e razumni da bi uni�tavali same sebe u internacionalnoj borbi, uvidjev�i da bi internacionalna politička i vojna konkurencija ometala i spriječila normalan proces svjetskih financija i trgovine, i da bi umjesto toga podržavali mir i slobodnu trgovinu....
"Kautski je vjerovao da zajednički interesi internacionalne kapitalističke klase odlučuju internacionalne odnose, dok su u Lenjinovoj analizi internacionalni odnosi potčinjeni konkurenciji između država. Lenjin pokazuje da tu postoje nepomirljive suprotnosti između kapitalizma i anarhičnog internacionalnog sistema; Kautski, prije svega, nije shvatio te podjele i suprotnosti."
Shwarz dalje zapaža da su u poslijeratnom dobu stratezi američke vanjske politike nastojali da održe Lenjinove stavove o internacionalnim odnosima "u stalnom zaboravu."
"Jo� od drugog svjetskog rata, SAD su uspostavile novu vrstu internacionalne politike među razvijenim kapitalističkim državama. Dok su ove države nekada težile da za�tite svoje nacionalne ekonomije od vanjskih uticaja i da pojačaju svoju nacionalnu moć u odnosu na svoje konkurente, one sada traže sigurnost kao članovi saveza pod dominacijom SAD-a, i njihovog ekonomskog razvoja kao učesnika svjetske ekonomije koju osiguravaju SAD, prilagođavajući svoje nacionalne ekonomije onako kako ih diktiraju tendencije svjetskog trži�ta. Ali zavr�etkom 20-g stoljeća, suprotnosti i kontradikcije globalnog kapitalizma postaju očevidnije, dok sam uspjeh svjetske ekonomije joj donosi potencijalno razarajuće ili ubitačne izazove."
Ukazivajući na promjene u odnosima između glavnih kapitalističkih država, Shwarz upozorava, "da je globalna ekonomija možda posijala sjeme svog vlastitog uni�tenja."
"Problem sa globalnom ekonomijom koji su stvorile SAD," on nastavlja, "je u tome �to je previ�e uspje�na. Putem trgovine, vanjskih investicija, te �irenjem tehnologije i menadžerskog znanja, ekonomska moć se iz SAD-a raprostranila u nove centre razvoja. Sa premje�tanjem internacionalne raspodijele ekonomske moći, "Pax Americana" će neminovno biti potkopana. Ako se vjera u politiku sile, na kojoj je poslijeratna američka vanjska politika bila bazirana, pokaže pravilnom, onda će se normalni uslovi opet pojaviti dok američka nadmoć slabi. Nezavisne i ljubomorne države, koje se bore za moć i poziciju, će iz čiste potrebe odbaciti vezu sa udruženom globalnom ekonomijom. Kapitalizam�makar razvijeni stepen kapitalizma koji predstavlja globalnu ekonomiju�bi mogao propasti, dok se politički poredak koji ga održava, raspada."
Pored upozorenja o nasljednoj nestabilnosti internacionalnog i političkog poretka, jedna druga vrsta komentara se osvrnula na važnost protesta protiv Svjetske Trgovinske Organizacije (STO).
Washington Post je citirao biv�eg sekretara za trgovinu pod Clinton-om, i dekana Menadžerskog Fakulteta na Yale Unervezitetu, Jeffery Garten-a, koji je upozorio da će Internacionalni Monetari Fond i Svjetska Banka postati mete [narodnog nezadovoljstva�prim. prev.]. "Seattle je pokazalo da mnogo vi�e ljutine ključa ispod povr�ine," on je rekao.
Jedan članak na internetu u publikaciji Salon, pod naslovom "Niko nema pojma u Seattle-u", ukazuje na jaz između izjava vodećih političkih ličnosti, i zabrinutost običnih ljudi u Americi.
"Njihovi odgovori se mogu svrstati od lutajućih i plitkih ('Ja sam za slobodnu i po�tenu trgovinu. Zajedno sa predsednikom nastojim da učinim prava radnika i za�titu okoline važnijim dijelovima pregovora'�Al Gore) do zapanjujuće očiglednih ('Moram da priznam da je moglo biti trenutaka u pro�losti gdje je slobodna trgovina nekima nanijela bol'�George W Bush). I nagrada za besmislenost se dodjeljuje senatoru Tom Daschle-u, D-S.D. 'Tajna uspjeha, kaže on, 'nije da se dalje bježi od globalne trgovine, nego da se ona prihvati dok rije�avate njene negativne strane.' Ovaj manjinski lider očito posjeduje slavnu budućnost kao savjetnik za bračne probleme."
Ovaj članak tvrdi da je najznačajnija pojedinost protesta protiv STO-a bila to "da su oni utjelovljenje �irokog straha i zabrinutosti miliona Amerikanaca koji ne dijele preovladavajuće prepostavke da su ovo najbolja vremena, i koji ustvari predstavljaju američku nezvaničnu treću partiju, koju sačinjavaju oni kojima je ovaj sistem tako odvratan, da su odustali i od glasanja."
Citirajući primjedbe California-ijskog guvernera Gray Davis-a da je njegova administracija spremna na sve �to bi demonstranti mogli planirati u njegovoj državi, ovaj članak podvlači da je "održavanje reda i zakona jedna stvar; ali odgovor temeljnom izazovu i protivljenju ovom političkom poretku je sasvim druga."
Ovaj članak pi�e da "pojava popularnog saveza", koja se probija kroz obe partije i preko generacija, ne nalazi svoje porijeklo "u uličnim protestima od 60-tih, nego u progresivnom pokretu 90-tih�1890-tih."
Sličan zaključak je pro�log mjeseca izveo Jeffery Garten u jednom komentaru o odluci Clinton-ove administracije da poni�ti zakon "Glass Steagall Act-a", koji je spriječavao formiranje mega-financijskih institucija.
Prema izjavi Garten-a, ako ove nemani zateturaju i posrnu "one bi lako mogle za sobom povući i sru�iti čitav financijski sistem."
"Prije ili kasnije," on je upozorio, "možda kada počne iduća ekonomska nizbrdica, SAD će morati da se suoče sa najvećim izazavom ovoga vremena: kako može jedna nezavisna zemlja da efektivno vlada sobom kada je politika nacionalna, a biznis globalan?
Kada odgovori počnu da dolaze, možda će moći da budu i radikalni i dugotrajni, kao reakcije protiv neobuzdane korporacijske sile prvih 40 godina ovoga stoljeća."
Zabrinutost zbog nezadovoljstva i mržnje prema korporacijskoj sili se također ispoljava na stranicama londonskog Finacijal Times-a.
U jednom članku nazvanom "STO: U odbrani globalnog kapitalizma", izdatog 8. decembra, glavni komentator lista, Martin Wolf, obja�njava da reakcija koja se vidi u Seattle-u nije bila neočekivana i pokazuje da "uzbuđenja i strasti koja su označila ovo stoljeće nisu nestala."
Wolf, žestoki branitelj kapitalizma, profitnog sistema i "slobodnog trži�ta" poziva političare da "nađu pozitivno rje�enje protiv anti-trži�nih predrasuda pokazanih na ulicama Seattla."
Prema izjavi Wolf-a, političari su pored ostalog trebali: izjaviti da "dinamična internacionalna ekonomija već ima ljudsko lice"; "dokazati da je trka prema ponoru nepotrebna, jer nemaju namjeru da u njoj učestvuju"; insistirati da STO "ne prijeti politici za zdravu prirodnu okolinu"; ubijediti sindikate da je "životni standard radnika funkcija ekonomskog razvoja"; i "pronaći načina da se STO reformira."
Ako se i�ta dokazalo u Seattle-u, lideri glavnih kapitalističkih vlada imaju isto toliko izgleda da postignu saglasnost i da pridobiju podr�ku za takvu kampanju, koliko bi imali da se dogovore za uređenje sistema internacionalne trgovine.