Austrijski Pisac Peter Handke, Evropsko Javno Mnjenje, I Rat U Jugoslaviji
Bernd Reinhardt
11. avgusta 1999.
Premda su mnogi umjetnici njemačkog jezika �utili za vrijeme rata na Kosovu, austrijski pisac Peter Handke se o�tro izjasnio, kritikujući NATO-ve akcije od samog početka kao kriminalne.
"Moral je nova riječ za samovla�će", ovako se on suprostavio svima�kao piscima G�nter Grass-u, Stefan Heym-u, Hans Magnus Enzenburger-u; kabare umjetniku Ellen Tiedtke-u, ili Wolfgang Niedekken-u, glavnom pjevaču njemačke rok grupe BAP�koji su, ili podr�avali bombardovanje iz moralnih razloga, ili su �utili, ili su poku�avali da doka�u potrebu UN intervencije (Intervju Handke-a sa Süddeutsche Zeitung-om, 15. maja 1999).
"Slike i riječi se mogu upotrijebiti kao najveća prevara, a i za zaradu ogromnih svota novca," to je �to je on rekao jednom prilikom o izvje�tajima zvanične medije o masovnim zločinima koje vr�e Srbi. "Niko ne zna �to se događa na Kosovu, jer niko ne mo�e tamo da uđe....Sve izbjeglice govore jednu te istu priču. Za�to bi to moralo biti vjerodostojnije?" [1]
Handke je preokrenuo zvanična opravdanja za bombardovanje, dokazujući da NATO nije spriječio novi Auschwitz, već ga je stvorio. "Tada su bile gasne komore i strijeljački odredi, a danas kompjuterizovane ubice sa 5.000 metara visine." [2]
Samo dva dana nakon �to su prve bombe pale, Handke je izdao svoje prvo otvoreno pismo, koje je govorilo o "Zelenim zločincima". [3] On je tra�io da mu "Njemački Ministar Smrti" (Ministar Odbrane Rudolf Scharping), koji mu je samo prije mjesec dana čestitao rođendan, "vrati moje knjige." [4] Handke je napao sociologa i filozofa J�rgen Habermas-a zato �to je dao moralnu podr�ku ratu. Putovao je nekoliko puta u Srbiju, i vratio je B�chner Nagradu (najveća nagrada za autora njemačkog jezika) kojom je bio nagrađen 1973.
Na ovo je medija odgovorila uvredama i grdnjom. I nisu mu samo njemačke kolege okrenule leđa. "Neki intelektualci, kada su čuli njegove izjave o ratu u Jugoslaviji, su se zakleli da vi�e nikada neće taknuti ni jednu od njegovih knjiga", pisala je Susan Sontag u New York-u. Francuski filozof Alain Finkielkraut je u Handke-u vidio jedno "ideolo�ko čudovi�te", čije su izjave zasnovane na "njemačkoj gri�i savjesti" i "ubjeđenju da je on jedan nepovrijediv genije".
Ova kampanja je dostigla vrhunac, sredinom maja, kada se glumica Marie Colbin izjasnila u otvorenom pismu. Ona je govorila o privatnim svađama, koje su izgleda postale nasilne, iz ranijeg vremena dok je �ivjela sa Handke-om, sa namjerom da ga prika�e kao nasilnika, �eljnog moći, i "uobra�enog autora... koji je u�ivao da sebe javno prikazuje kao 'glas razuma u divljini'." Ona je do�la do zaključka de je on "ideolog modernog balkanskog fa�izma". [5]
Berliner Zeitung je ukazao na Handke-ovo olimpijsko stanovi�te i naivnost, kritikujući knji�evni rad ovog priznatog internacionalnog autora kao "narcisistički umotanim u samom sebi", kao poku�aj da radi na "pjesničkom paralelnom kosmosu", kojeg on "neprestano poku�ava da sagradi kao neprobojnu tvrđavu protiv stvarnog svijeta". [6] �vajcarski pisac Laederach naziva Handke-ovu izjavu o ratu na Kosovu kao slučaj "kronične mentalne magle". Njemačko-�vajcarski PEN Centar je u njemu vidio "slijepog stanovnika kule" čije "pro-srpsko skretanje sa puta", kao �to generalni sekretar PEN-a izjavljuje u Berliner Zeitung-u, odaje "posebno neukusni cinizam".[7]
Međutim, ne postoji ni�ta u Handke-ovim javnim izjavama �to bi ukazalo da je on podr�alac srpskog nacionalizma Slobodana Milo�evića, ili njegove politike. Svako ko je pratio njegovo pisanje posljednih godina mo�e to jasno vidjeti. Njegova posljedna drama o ratu u Jugoslaviji�Die Fahrt im Einbaum oder Das Stück zum Film vom Krieg (Putovanje u čamcu, ili drama o filmu rata)�koja je izvedena prvi put u junu u Vienna Burgtheater-u, isto tako ne pokazuje nikakvog znaka osjećanja srpske naklonosti.
Handke je rekao austrijskom časopisu News da je Milo�ević bio "izabrani predsjednik dr�ave" i da je bio primoran da "brani teritoriju svoje dr�ave". On je dodao, "Svako na njegovom polo�aju u posljednih deset godina bi postupio na isti način kao i on. Nije imao drugog izbora." [8]
U intervjuu sa Süddeutsche Zeitung-om citiranog ranije, on je jasno izjavio, "Ja sam za srpski narod, a ne Milo�evića. Svako ko nije otvoreno protiv Srba se prezire kao da je 'na strani Srba'. Ako neko spomene ime Milo�evića, a da odmah ne doda 'zločinac', 'Balkanski Hitler', 'neka nas Bog za�titi', je optu�en da je na strani Milo�evića." On je dodao polemično, da "je to čast da vas neko danas optu�uje da ste na strani Srba."
Nekoliko godina ranije, Handke se protivio demonizaciji Srba u bosanskom ratu. Jeseni 1995. on je putovao u "zemlju takozvanih agresora" zato �to su svi članci u novinama u njemu pobudile nagon "da prodre u su�tinu stvari".
"Ko to stvarno mo�e reći", on pi�e, "kako takve stvari izgledaju, ako vam je samo prikazana slika?" [9]. Kada je Süddeutsche Zeitung izdao izvje�taj o njegovoj posjeti januara 1995, "Pravda za Srbiju", je bio silovito napadnut u mediji i optu�en da je njegov stav "naklonjen Srbima".
Stvari stoje sasvim drukčije. Svako ko je pročitao njegov tekst nije mogao a da ne zapazi da je čak u i svojoj raspravi sa mladim francuskim knji�evnikom Patrikom Besson-om, Handke izrazio zabrinutost da kada odbijamo op�te medijske predrasude protiv Srba, trebamo da izbjegnemo da ne pređemo na suprotnu krajnost, na jednako op�tu "odbranu Srba". Takvi argumenti "stvaraju opasnost da se izrazi ne�to �to se mo�e uporediti sa glorifikacijom Sovjetskog sistema od strane nekih posjetilaca sa Zapada tokom 1930-ih." [10]
Jedan razlog neprestanog poni�avanja Handke-a se jasno mo�e vidjeti. Upoređivanje intervencije NATO-a sa onom od strane Nacista je i provokacija i propadajuća kritika generacije svih onih anti-fa�ista iz 1968, čiji su moralni apeli decenijama nagla�avali da se nikada vi�e ne smije dozvoliti rat sa njemačkog tla. Sada, kada podr�avaju rat, bilo im je potrebno da izvedu jednu čarobnu majstoriju o drugom Hitleru da bi opravdali ovaj preokret u svom stavu.
Međutim, tu bi moglo biti i ne�to drugo, va�nije, �to se mora uzeti u obzir. Handke se suprostavio dominantnom stavu u Evropi (posebno u Njemačkoj) koji podr�ava, u ime nacionalnog samoopredjeljenja, formiranje brojnih malih dr�avica na Balkanu. On je nazvao ovaj politički stav "potpuno djetinjastim", prema izjavi jednih njemačkih internet novina koje su srdito citirale Handke-ov stav prema "oslobodilačkoj borbi kosovskih Albanaca". [11] Da li je to mo�da razlog �to je Handke �igosan kao neko ko je "na strani Srba"?
Handke očito ne vidi ni�ta pozitivno u podjeli Balkana. 1991, u njegovoj knjizi Abshied des Traumers vom Neunten Land (Opro�taj Sanjara iz Devetog Svijeta), on je govorio protiv otcijepljenja Slovenije od Jugoslavije.
U svom putopisu, nazvanim Pravda za Srbiju, na kojeg se njegovi kritičari neprestano vraćaju, njegovo �aljenje zbog raspada Jugoslavije je očevidno. U Süddeutsche Zeitung-u, Handke izra�ava svoju tugu prema "tragičnom neuspjehu" onoga �to je on nazvao "reformni komunizam" u Jugoslaviji. [12]
Njegova knjiga se zavr�ava izvodom iz opro�tajnog pisma jednog Titovog partizana koji je, iz očaja, izvr�io samoubistvo 1992. "Izdaja, pogor�anje i nered u na�oj zemlji, te�ka situacija u koju je na� narod bačen, rat....u Bosni i Hercegovini, iskorijevanje srpskog naroda i moja vlastita bolest su učinile moj daljnji �ivot besmilenim." [13] O njegovoj �eni, koja je Handke-u ukazala gostoprimstvo, on je napisao: "Sve do kraja njenog �ivota, ona će ostati potpuno odani jugoslovenski�a ne srpski�komunista...čak i danas ovo je jedina mogućnost koju ona vidi za ju�ne Slovene. Prije Njemačke invazije 1941, u kraljevini, jedna �aka ljudi je imala sve. Uz njih je bilo krajnje siroma�tvo. A sada, u ovoj posebnoj srpskoj dr�avi�gdje je sva moć u rukama 'izdajica' kao i u ostalim novim dr�avicama�ovo se ponavlja, sa pohlepnim ratnim profiterima pored polu-smrznutih siromaha." [14]
Kao �to Handke pi�e u svom zaključku, Pravda za Srbiju nije samo usmjerena na njemačke čitaoce, nego je "i na one u Sloveniji, Hrvatskoj i Srbiji". [15] Handke �eli da podsjeti narod biv�e Jugoslavije da oni imaju zajedničku pro�lost. Zbog ovih razloga, on ne obraća toliku pa�nju na sada�nja ratna popri�ta, već primorava čitaoce da misle o, i da se sjećaju običnih, nespektakularnih, svakodnevnih događaja koje su svi narodi dijelili�događaji na koje se ranije ne bi uop�te ni obraćala pa�nja.
Na primjer, on se sjeća kupača koji bi, rano u ljeto, plivali naprijed i nazad od bosanske do srpske obale; da su mnogi ljudi imali muslimanske prijatelje; kako je kozmetika iz Slovenije bila popularna, kao i bosansko voće i povrće koje se prevozilo preko Drine; da su nekada autobusi putovali iz Bajine Ba�te za Tuzlu i Srebrenicu, a to nije bilo ni�ta posebno; u kontrastu sa sada�njosti nije bilo neobično vidjeti auto iz Skoplja parkirano na ulici.
Čitaoc dobija utisak da je bilo normalno da su razni jezici i dijalekti postojali jedan pored drugoga na Balkanu, i kako je to podsvjesno uticalo na svakodnevni �ivot�sve do danas. Kada je Sladko, Handke-ov srpski prijatelj putovao iz Njemačke, da posjeti selo svojih roditelja, "iako sam se naprezao da slu�am, odjednom nisam ni�ta mogao da razumijem�da li su uop�te govorili srpski? Ne, porodica je prirodno počela govoriti rumunski, govorni i privatni jezik većine sela. Porodin je bio poznat kao jedno takvo lingvističko ostrvo. Da li su oni ikada i mislili da su Srbi? 'Naravno��to drugo?'" [16]
Za�to je tu bio tako masovni pokolj?" Handke se upitao. "Ko su bili agresori? Da li su oni �to su izazvali rat isti kao i oni �to su ga počeli? I �ta je značilo 'početi rat'?" [17]
U kontrastu sa zvaničnim medijskim izjavama u Zapadnoj Evropi, on nije bio u stanju da otkrije nikakvu "srpsku paranoju". On je izrazio mi�ljenje da to nije bilo prisutno na teritoriji gdje su se "tri etnička naroda...mije�ala, ne samo u 'multi-etničkoj' prijestolnici, već i od sela do sela, a i u samim selima, čak i od kuća do koliba, �ivjeli su jedan do drugoga i jedan između drugoga..." On je zaključio da su "legendarna zrnca pijeska... bila razbacana i postala velika kao stijene" koje se bačene u ljutinji rata. To se dogodilo u "na�im tamnim prostorijama za razvijanje filmova".[18]
"Kako se ovo mo�e usporediti sa nasilnim �eljama za 'Velikom Srbijom'?" on se upitao.
"I na kraju, zar nije 'Velika Hrvatska' bila ne�to realnije, ili efektivnije, ili mnogo vi�e odlučnije i ubjedljivije, od iluzornih zrna pijeska srpske legende, od čega se nigdje i nikada nije postigao ujedinjeni koncept moći i politike?"
Veoma je o�tro pisao o novoj nezavisnosti slovenačke dr�ave: "Sada sam� stigao u hotel 'Zlatorog'... pri kraju doline, sve je uređeno za njemačke govornike, a na ulazu uokvirene slike Titove posjete su bile uklonjene��to uop�te nije �alosno�i zamijenjene slikama Willy Brandt-a... Na dr�avnoj televiziji�skoro ni�ta osim njemačkih i austrijskih kanala�neprestano su ekonomskim ili inostranim trgovačkim delegacijama pjevali narodne pjesme. Onda bi se na pozornici pojavio slovenački predsjednik. Zar on nije jednom bio sposoban i ponosan funkcioner? Ali sada se pona�a kao konobar, skoro kao ulizica, koji servira svoju zemlju stranim posjetiocima, kao da �eli da zadovolji svaku �elju njemačkog poslodavca ili mu�terije: Slovenci nisu to ili ono, već 'veoma marljiv i voljan alpinski narod'." Prvo pitanje koje je Handke čuo od mu�terije u novom supermarketu je bilo: "Da li su stigle Bild [njemačke novine] ?" [20]
Na svom putovanju aprila ove godine, Handke se �estoko protivio "debelom njemačkom, udvarajuće la�nom francuskom i ekspanzionom američkom" jeziku pregovora, kojeg je on pratio na televiziji hotela, i logici NATO agresije, "koja mo�e da bombarduje i kukuruzna polja i koko�je kaveze, po�to kukuruz, koko�ke i jaja mogu da hrane neprijateljske vojnike".
On se zamislio: "To je njihova vlastita krivica? Krivac, zar to nije sam narod ove zemlje.... �ta ta zemlja ka�e? Ta zemlja ba� ni�ta ne ka�e, samo postaje �utljivija, puno ti�a, i prema tome ni�ta ne ka�e�a to se da bolje izdr�ati. To znači: ne, nismo mi krivi." [21]
Pro�le godine, austrijski novinar za kulturu Sigfrid Löffler je dala govor u Goethe Institutu u Montevideo-u na temu "Peter Handke i spor oko njegovog teksta Pravda za Srbiju." Ona je podr�ala Handke-a i prona�la porijeklo neprekidnog, zlobnog napada medije u temeljnom pitanju koje je Handke izazvao: "Ko stvarno mo�e opravdati rat u Jugoslaviji?"
"Bura negodovanja u mediji poslije �tampanja Pravda za Srbiju... mo�e se razumjeti samo ako se uzme u obzir odista smjela provokacija koju je pjesnik vr�io, koja nije bila opravdana ničim drugim sem umjetnikovom pukom voljom i upornosti. Ovaj pjesnik ne poku�ava samo da kritikuje način rada medije i da stavi znak pitanja nad njima. On �eli da protivte�i svoje pjesničko iskustvo, svoje pjesničko oko, slici Srba koju medija opisuje �irom svijeta. On se svojim pjesničkim glasom protivi superiornoj moći medijskog mi�ljenja o ovom ratu. Jedna osoba se suprostavlja čitavoj svjetskoj �tampi: pjesnik, u sebi i za sebe. I on ima smjelosti da ponovo postavi pitanje: Koja strana snosi krivicu za separatistički rat u Jugoslaviji?" [22]
Handke izjavljuje da većina ratnih novinara "mje�aju svoju ulogu novinara sa onom od sudije, ili čak demagoga, i � gadni su ba� kao i psi rata na boji�tu." Njihove riječi se dr�e "na zategnutoj uzici koja im je data." Umjesto ispitivanja porijekla rata, najva�nije je samo da se "prodaju gole, uzbudljve činjenice namijenjene tr�i�tu, ili la�ne činjenice". [23]
Za Handke-a, istina o ratu nije jedno-dimenzionalna, i ne ide po pravoj liniji, kao �to bi medija htjela da vjerujemo. "Problem�da li je samo moj?�je komplikovaniji, komplikovan mnogim razinama stvarnosti, ili stepenima, i u poku�aju da ga razjasnim, ja te�im nečemu potpuno stvarnom, u kojem svi zamr�eni konci stvarnosti omogućuju da se neodređeno shvati neka vrsta smisla." [24]
Dva filmska re�isera u Handke-ovom Putovanje u Čamcu također to do�ivljavaju. Na kraju, oni odustaju od svog zajedničkog filmskog projekta o ratu u Jugoslaviji. Za njih su događaji na terenu suvi�e zbunjujući i strani da bi napravili jednostavno zacrtanu priču koja bi uzbudila publiku, upotrijebljujući isku�anu i isprobanu formulu, kao �to su isprva namjeravali, gdje se sve "odvija lijepo prema planu".
Nekada su se studenti u Berlinu (prije nego �to su kasnije postali knji�evnici, advokati i političari) okupljali u medijskoj glavnoj upravi Axel Springer-a, izdavača uličnih novina Bild, u protestu "protiv totalne manipulacije". To je bilo 1968. Danas se oni sjećaju te svoje borbe protiv "moći medije" malo nostalgično, ali također sa rastućim nerazumijevanjem. Jer su oni danas, povrh svega, tolerantniji.
Jasno je da Handke ne pripada ovoj grupi. On ide vlastitim putem, kritičan i neimpresioniran aktuelnim op�tim mi�ljenjima. Visoke standarde koje je sebi postavio kao "putnik u borbi za istinu"�kao �to je jedan novinar iz Berliner Zeitung-a snishodljivo primjetio�i time ugro�avajući svoj internacionalni ugled kao umjetnik, zaslu�uje po�tovanje.
Činjenica da je on trenutno slika i prilika jednog usamljenog borca nagla�ava brzinu desničarskog razvoja intelektualne i političke sredine iz koje je i sam Handke potekao, i koja je u pro�lim vremenima proizvela takve kritične umove kao �to su bili J�rgen Habermas, Stefan Heym i Gunther Grass. Optu�ba da je on preuzeo ulogu "glasa razuma u divljini" iz ponosa ili da tra�i publicitet se nabaciva protiv Handke-a samo zato, �to u stvarnosti, ovaj knji�evnik sam brani tu tvrđavu.
Notes:
1. Burgenland-Online, http://www.burgenland.com/Tmh/Zrlokal/Kultur/news-17380.asp
2. SZ 15. May 1999, interview
3. Online-Archiv Munzinger, Peter Handke p. 5
4. SZ 15. May 1999, interview
5. Tiroler Tageszeitung Online 21. May 1999, http://www.tirol.com/tt/Welt/Politik/article_34300.html
6. Berliner Zeitung, 3 April 1999
7. Berliner Zeitung, 31 March 1999
8. Vienna Online, http://www.vienna.at/pubs/news/lokalviol/1999_05_11_14_16_wwn_33.asp
9. "Gerechtigkeit für Serbien"(Part 1), SZ 05. January 1996, culture pp. 1, 2
10. Ebenda, P. 3
11. Burgenland-Online, see Note 1.
12. SZ 15. May 1999, interview
13. "Gerechtigkeit für Serbien" (part 2), SZ 13. January 1996, culture p. 4
14. Ebenda p. 3
15. Ebenda p. 4
16. Ebenda p. 1
17. "Gerechtigkeit für Serbien" (part 1), p. 2
18. Ebenda, pp. 3-4
19. Ebenda, p. 4
20. "Gerechtigkeit für Serbien" (part 2), p. 3
21. "Der Krieg ist das Gebiet des Zufalls" SZ 05. June 1999
22. Sigrid Löffler "Peter Handke und die Kontroverse um seine Streitschrift �Gerechtigkeit für Serbien" unter http://www.goethe.de/hs/mot/vortra//loef-1d.htm
23. "Gerechtigkeit für Serbien" (part 2) p. 4; (part 1) p. 2
24. "Gerechtigkeit für Serbien" (part 1) p. 2