Kako Se Pripremao Balkanski Rat
Sporazum u Rambouilletu Predvidio Okupaciju Čitave Jugoslavije
Peter Schwarz
14. aprila 1999
Odbijanje Milo�evićeve vlade da potpi�e sporazum Rambouilleta dalo je NATO-u legalno opravdanje za njihov rat protiv Jugoslavije. Međutim, za dugo vrijeme, tačan sadr�aj ovog sporazuma je bio nepoznat. Kontakt Grupa, odgovorna za pregovore u Rambouilletu i Parizu, se slo�ila da o tome �uti. Kompletan sadr�aj je samo nedavno bio stavljen na internet sajt Centra Albansko Kosovske Krize.
Kao �to se sada mo�e vidjeti, sporazum sadr�i odredbe koje bi cijelu Jugoslaviju potčinile NATO-voj okupaciji. Zvanične izjave su neprestano tvrdile da je to samo pitanje autonomije za Kosovo, koja bi bila osigurana postavljanjem "mirovnih snaga" na Kosovu. Međutim, Appendix B (Dodatak B), "Status Multi-Nacionalnih Izvr�nih Vojnih Snaga," dozvoljava NATO-u slobodno kretanje "po čitavoj Jugoslaviji", t.j., Srbiji, Crnoj Gori kao i na Kosovu.
Tekst Člana (Artikla) 8 ovog Appendixa pi�e: "NATO-vo osoblje će u�ivati, skupa sa svojim vozilima, brodovima, avionima i opremom, pravo na slobodno i neograničeno kretanje i nesmetani prolaz kroz čitavu FRJ [Federativnu Republiku Jugoslaviju] uračunavajući zračni prostor i teritorijalne vode. Ovo treba da obuhvati, ali ne i da bude ograničeno na, pravo na noćenje na otvorenom, manevrisanje, odredi�ta i upotrebu svih područja ili objekata koji budu potrebni za potporu, vje�be i operacije."
Član 6 garantira okupacionim snagama potpuni imunitet: "NATO-vo osoblje, pod svim okolnostima i u svako vrijeme, treba da bude imuno od partijskih sudova u pogledu svih civilnih, administrativnih, kriminalnih, ili disciplinskih prekr�aja koji bi mogli biti počinjeni od njih u FRJ."
Član 10 osigurava NATO-ou besplatnu upotrebu svih cesta, aerodroma i luka Jugoslavije.
Da je vlada Jugoslavije potpisala ugovor, ona bi se odrekla svih prava suvereniteta nad svojom teritorijom. Berliner Zeitung je zapazio, "Prihvaćanje ovoga izgleda kao potpisivanje predaje poslije kapitulacije u ratu...Činjenica da predsedjnik Jugoslavije Milo�ević nije htio potpisati takav ugovor je razumljiva."
Način na koji je jugoslovenska vlada pozvana da potpi�e ovu naredbu--podnijetu kao ultimatum--i tajnost u pogledu njenog sadr�aja, sugeri�e da su konferencije u Rambouilletu i Parizu imale u cilju da pru�e izgovor za rat, a ne političko rije�enje sukoba na Kosovu.
"Sporazum kao �to je ovaj ne mo�e potpisati ni jedan vladar suverene dr�ave," obja�njavaju radikalne novine Taz, prve njemačke novine koje su �tampale odlomak iz ovog sporazuma.
"Ako su ti razgovori stvarno imali u cilju da proizvedu saglasnost, a ne samo da poku�aju ubijediti one sumnjičave o neizbje�nosti NATO-vih napada, onda je tekst sporazuma zaista neshvatljiv."
Orginalni prijedlog Kontakt Grupe, koji je slu�io kao temelj za konferenciju u Rambouilletu, nije sadr�avao te spomenute stranice. Pregovori su prvo trebali da odlučuju pitanje kosovske autonomije, pa tek onda uzeti u razmatranje vojne mjere koje bi se uspostavile da se to izvr�i do kraja. Ovo je bila osnova za jugoslovensku vladu da učestvuje na konferenciji.
Tokom pregovora, koji su trajali od 6. do 23. februara, pet članica Kontakt Grupe--SAD, Britanija, Nijemačka, Francuska i Italija--su otvoreno počele da prihvataju stanovi�te kosovskih Albanaca, koji su insistirali na postavljanju NATO-ove vojske unutar Kosova. Na posljednji dan konferencije, bio je predstavljen zaključni plan sporazuma, uklučujući prije spomenuti Appendix B.
Počev od tada, neizmijenjeni plan koji obuhvata kosovsku autonomiju--sa kojim se jugoslovenska vlada uglavnom slo�ila--i prijedlozi za postavljanje NATO-ve vojske unutar Kosova su bile karakterizovane kao jedan "nerazdvojni paket." Jugoslovenska delegacija je dobila jedan gadan izbor: ili da svare ultimatum, ili da potpuno odbiju sporazum u cijelini, �to su oni i uradili.
Na iznaneđenje NATO-a, kosovski Albanci su također odbili da potpi�u. Prema tome, konferencija se opet bila privremeno odgodila, sve dok Kosovari nisu potpisali isti plan 18. marta. NATO se tada dokopao izgovora koji mu je trebao da lansira napad. 24. marta, pale su prve bombe.
Izgleda da nije samo nekoliko političara, koji snose odgovornost za lansiranje rata, bilo neinformisano u vezi toka događaja. Oni su se slo�ili da napadnu Jugoslaviju čak i bez čitanja teksta koji je bio upotrijebljen da to opravda. NATO-va kampanja la�nih informacija koja se koristila od početka rata, nije određena samo za običan narod, nego i za parlamentarce i vi�e dr�avne slu�benike.
Prema izvije�taju novina Taz, koje su ispitivale Njemačko Ministarstvo Vanjskih Poslova, dva od trojice najvi�ih zastupnika--Ministar Dr�ave Gunther Verheugen (social demokrat) i Ludger Volmer (zeleni)--su bili sasvim iznenađeni. Oni tvrde da je Član u Appendixu B njima "potpuno novi." Treći zastupnik--Stalni Sekretar Wolfang Ischinger--tvrdi da taj dio sporazuma proizilazi iz jednog ranijeg, koji vi�e nije aktuelna verzija, i koji je jasno opovrgnut činjenicama.
Članak u Taz novinama se pita, Koliko je Ministar Vanjskih Poslova Njemačke Joschka Fischer zaista znao? Oni postavljaju drugu mogućnost: "Da li je federalna vlada namjerno varala parlamentarce i javnost."
Mnogi parlamentarni izaslanici su se ljutito izrazili prema vladinoj igri �murke. Tekst sporazuma je bio zvanično prestavljen njemačkom parlamentu tek pro�li četvrtak, vi�e od dvije sedmice od kako je rat počeo.
Angelika Beer je napisala pismo svome kolegi u Zelenim Joschki Fischeru, u kome ka�e da bi se ona izrazila protiv zračnih napada da je znala sadr�aj sporazuma.
Izaslanik Socijal Demokratske Partije Hermann Scheer je rekao, "Da smo imali priliku da pročitamo ovaj sporazum čim je bio gotov, onda se argumenat da su svi politički i diplomatski manevri bili iscrpiljeni, i da je sve �to je ostalo prijetnja bombardovanjem, ne bi mogao odbraniti."
Scheer optu�uje vladu �to prihvata činjenicu da SAD ispoljava previ�e uticaja na NATO-ve odluke.