World Socialist Web Site
 

WSWS : Srpskohrvatski

Da li će kopnene trupe biti slijedeće?

SAD bombarduju Glavni Grad Jugoslavije

Uredni�tvo
3. aprila 1999.

Krstareće rakete SAD-a i ratni avioni NATO-a su udarili na centar Beograda rano u subotu ujutro (petak veče, po SAD vremenu) u prvom direktnom napadu na glavni grad Jugoslavije, grada sa milion stanovnika, od kada je počeo vazdu�ni rat prije deset dana.

Televizija Srbije je izvjestila o bučnim eksplozijama u glavnom birou Ministarstva Unutra�njih Poslova i Ministarstva za Odbranu, dvije od najvećih zgrada u centru grada. Policija je zatvorila prostor koji je bio pun odpadaka od eksplozije. Očevici su rekli da se eksplolozija mogla čuti ili vidjeti �irom grada.

Ovo je prvi put od drugog svijetskog rata da je jedan od glavnih gradova Evrope izlo�en vazdu�nom bombardovanju. Srpski podpredsjednik Vuk Dra�ković je osudio američki napad na grad, ukazujući na zadnji put kad je Beograd bio bombardovan na Veliki Petak od strane nacista 1941, na početku njihove invazije i okupacije Jugoslavije--koja je poslije Sovjetskog Saveza najvi�e stradala u rukama Hitlera.

Inicijativu za ovaj kriminalan napad na gusto naseljeni gradski centar je preuzela vlada SAD-a, koja je vr�ila pritisak na saveznike NATO-a da pojačaju vojni napad na re�im jugoslovenskog predsjednika Slobodana Milo�evića. Brojke koje je NATO juče izdao pokazuju da je nazivanje ovog vazdu�nog rata zajedničkom SAD-NATO operacijom izobličenje činjenica (misnoma). 90% eksplozivne tona�e koja je pala na Jugoslaviju od početka napada 24. marta, pripada američkim ratnim avionima i krstarećim raketama.

Pentagon preplavlja ovaj region vojnom silom, upućujući morski ratni bataljon predvođen nosačem aviona Theodore Rooseveltom, kao i sa novim skvadronom od F-117A stealth bombardera, B-1B bombardera baziranim u Britaniji, specijalizovane avione za uni�tavanje radara i borbe protiv tenkova.

Rastuća diskusija O kopnenim trupama

Očigledan neuspjeh poku�aja Clintonove administracije da bombardovanjem pokori Srbiju je izazvalo bubnjanje zvaničnih izjava medije i slu�benika Washingtona da je intervencija SAD-NATO pje�adije jedino "rije�enje" krize na Balkanu.

Najuticajnije dnevne novine ili otvoreno vode kampanju za prevratak obećanja Bijele Kuće da neće koristiti pje�adiju protiv Srbije, ili sugeri�u da će vrijeme uskoro doći za takvu odluku.

Washington Post, glavne novine u prijestolnici SAD-a, su izdale niz uvodnika zahtijevajući jaču vojnu akciju i kritikovali su Clintona zbog njegovog odbijanja da koristi pje�adiju na početku konflikta sa jugoslovenskim predsjednikom Milo�evićem.

Demokrati i Republikanci, liberali i konzervativci su pisali mnogo članaka u uvodničkoj stranici ovih novina, u kojima su zahtijevali slanje pje�adije i vojnu ofanzivu za prevrat Milo�evića.

31. marta, članak republikanskog senatora Nebraske Chuck Hagela je upozorio, "Ovo je rat. Igranje oko toga i nazivati ga ne�to drugo zapostavlja i omalova�ava stvarnost i ozbiljnost na�ih napora. Jedini prihvatljiv rezultat na�e strategije je pobjeda�. Mi moramo biti spremni da uradimo sve �to je nu�no da bi postigli na�e ciljeve i osiguramo pobjedu, uključujući opciju pje�adije."

Istoga dana članak biv�eg savjetnika nacionalne bezbjednosti Carterove administracije Zbigniewa Brzezinskija je po�urivao da se administracija pripremi da po�alje NATO pje�adiju na Kosovo i počne da daje "političke razloge za takvu intervenciju" koje bi javnost podr�ala.

Slijedećeg dana drugi republikanski senator iz Indiane, Richard Lugar, je napisao u Postu: "Hitno planiranje za kori�tenje pje�adije NATO-a mora početi sa takvim razmijerom potrebnim za otupljivanje srpske ofanzive, stabilizacije Kosova i, ako je potrebno, otjerivanje bilo kojih elemenata srpske vojne snage koji su ostali."

Lugar, dugogodi�nji predstavnik za inostrane poslove Republikanske Partije i drugo-rankirani član Komiteta za Inostrane Odnose (Foreign Relations Committee), izjavio je, "Predsjednik Clinton je trebao telefonirati predsjedniku Milo�eviću da mu ka�e da ako on napadne Kosovo, mi ćemo oboriti njegov re�im u Srbiji."

Liberalni predstavnici su dali Clintonu slične savjete. Članak u petak, napisan od strane istoričara Roberta Dalleka i biv�eg demokratskog člana kongresa Stephen Solarza je izjavio, "Zadatak pred nama je da ispustimo prijedlog da je pje�adija, kao u Vijetnamu, skoro uvijek lo�a ideja. Ona je ponekad potrebna za va�ne strate�ke i humanitarne ciljeve."

Liberalni novinski komentator Richard Cohen je napisao da Clinton treba da se odrekne stava da NATO neće poslati pje�adiju i da počne pripremu u Makedoniji, dok se odluka za invaziju privremeno odla�e. "Ni�ta se ne treba kategorično odbijati," on je ustanovio.

Wall Street Journal, uvijek najkrvavije nastrojena od svih američkih novina, također je napao Clintona zbog njegovog odbijanja da koristi pje�adiju, izjavljujući, "Pouka rata je da ako si primoran da koristi� snagu, koristi je neobuzdano."

Novine koje su pozdravile rat na Perzijskom Zalivu kao dokaz da "sila donosi rezultate" zaključile su da bi to donijelo rezultate i na Balkanu, kad bi Clinton postavio agresivne ratne ciljeve za SAD: "Jedina stvar koja mo�e popraviti ovaj nered koji smo napravili je prevrat Milo�evića. Kritičan korak je da se ovaj prevrat objavi kao cilj."

New York Times je bio oprezniji, ali njegov uvodnik u petak je savjetovao da se bombardovanje pojača uzimajući u obzir takve izbore kao "ograničenu invaziju sa 30.000 trupa" za uspostavljanje bezbjednih utoči�ta na Kosovu, ili kori�tenje 200.000 trupa za anti-srpski rat pune jačine.

Los Angeles Times je, istoga dana, u analizi na prvoj stranici, napisao: "Također postaje sve jasnije da, bez obzira na to �to bi to moglo biti odvratno i te�ko, izbori predsjednika Clintona da izbjegne nezamislivi debakl NATO poraza, mogu se uskoro svesti na jedan faktor: pje�adija."

Novine su primjetile da "u hodnicima Pentagona, pitanje pje�adije je odveć postala Tema A, dok u hodnicima vrhovnog �taba NATO-a u Brusselu, slu�benici su počeli otvoreno da govore o neminovnosti slanja pje�adije u područje."

Promijena u zvaničnoj debati

Vrijedno bi bilo da se zaustavimo da bi razmotrili brzinu sa kojom su se termini zvanične debate Washingtona oko politike prema Balkanu mijenjale. Samo prije dvije sedmice, najjača vojna mjera pod razmatranjem je bila Clintonov plan da po�alje 4.000 američkih trupa, sa srpskom saglasno�ću, kao dio NATO snaga za nadgledanje prekida vatre na Kosovu. Čak se i ovaj predlog smatrao veoma rizičnim od strane kongresnih republikanaca, i dobio je podr�ku sa uskom 58-41 većinom u Senatu. Sada se odvija otvorena diskusija o invaziji Srbije pod vođstvom SAD-a, koja će zahtijevati četvrtinu miliona pje�adije.

Servilna odobravajuća američka medija pridaje ovu promjenu politike u Washingtonu ljutitoj reakciji prema nasilju počinjenim od strane srpskih snaga protiv kosovskih Albanaca. Sa izuzetkom sumnjive preciznosti izvje�taja iz Kosova, potrebno je da se objasni za�to slična ili čak veća nasilja--u turskom Kurdistanu, Čečnji, Sieri Leonu, �ri Lanci i u vi�e nego �est ostalih dr�ava--nisu prouzrokovali slične reakcije u Congressu, Bijeloj Kući i Pentagonu.

Ubjedljivije obja�njenje je da Washington reaguje na ovaj način zato �to su njegovi planovi za intervenciju na Kosovu prouzrokovali katastrofu. Clintonova administracija je evidentno vjerovala da će kombinacija NATO vazdu�nih napada i kopnene operacije OVK-a (potpomagana od strane SAD-a) stvoriti uslove na Kosovu za prisiljavanje srpskog povlačenja. Umjesto toga, kao �to je Post izjavio na svojoj prvoj stranici u četvrtak, slu�benici Pentagon-a i CIA sada vjeruju da je srpska vojna ofanziva rasturila OVK.

Po�to je jedan plan za uspostavljanje sporazuma sa SAD diktatom propao; kongresmeni i specijalisti medije sada zahtijevaju da SAD i NATO vojska "koriste sve načine" da poraze i prevrate re�im Milo�evića. �ta ovo ustvari znači: Invazija Kosova? Okupacija Srbije? Kori�tenje nuklearnog oru�ja?

Dva pitanja se mogu postaviti ovim generalima u foteljama: koliko stotina hiljada Srba su oni spremni da ubiju, u poku�aju da osvoje dr�avu koja se tako �estoko borila protiv Hitlerovog Wehrmachta; i koliko američkih �ivota su oni spremni da �rtvuju u tom procesu?

(Ili alternativno, u varijanti koju je texa�ki republikanski senator Kay Bailey Hutchison tako smjelo sugerisao, koji je predlo�io samo-evropsku pje�adiju, koliko njemačkih, francuskih, britanskih i italijanskih �ivota bi trebalo �rtvovati?)

Predstavnici Clintonove administracije su na početku tvrdili da je cilj vazdu�nih napada bio da zaustave re�im Milo�evića u intenzifikaciji njegovog ugu�ivanja kosovskih Albanaca i da zaustave krizu izbjeglica koja bi destabilizovala područje. Rezultat je bio masivan napad na Albance i najgora kriza izbjeglica od vrhunca bosanskog rata.

Jedan od tri zaključka se moraju izvesti od jaza između početne prezentacije Bijele Kuće i rezultata poslije deset dana ratovanja:

  1. Vlada SAD-a je namjerno prikrila svoje dugoročne namjere da bi dobila javnu podr�ku za preduzimanje vojnog napada. Tvrdnja Clintona da će napad biti ograničen na bombardovanje i njegovo demantovanje o slanju trupa bi onda bile monstruozne la�i.
  2. Vlada SAD-a je potpuno precijenila �ta se mo�e ostvariti bombardovanjem i predla�e čak i drastičnije mjere da bi prikrila prethodni neuspjeh. Ali za�to vjerovati onima koji su iz prvog poku�aja tako grdno i pogre�no procijenili stvari?
  3. Jugoslovenski debakl je kombinacija dva, la�i i pogre�nih procjena, sa ubačenom dozom samoprevare. Ovo je najvjerovatniji scenario. Odveć djelanje Pentagona i Bijele Kuće podsjeća na strategiju eskalacije u Vijetnamu, sa neprekidnim proklamacijama da "je svjetlo na kraju tunela", to jeste, da smo na pragu pobjede, samo kad bi se jo� malo vi�e trupa i bombi ubacilo.

Logika imperijalističke intervencije

Bez obzira na svjesni motiv Clintona i njegovih generala, vojna intervencija na Balkanu ima svoju logiku, i ta logika podrazumijeva prijeteće posljedice. Američki imperijalizam se kreće prema osvajačkom ratu protiv Jugoslavije, ratu koji bi proizveo najgore elemente u američkom dru�tvu.

Uzmite u obzir članak izdanim u Wall Street Journalu od strane penzionisanog generala William E. Odona, biv�eg direktora Nacionalne Agencije Obezbjeđenja (National Security Agency) pod naslovom "Osvojite Beograd." Odom poziva na napore da se "ovaj rat dovede do uspje�nog zavr�etka, ne samo osloboditi Kosovo od tiranije G. Milo�evića, već također uni�titi Milo�evića lično zajedno sa njegovim re�imom."

Pored ubijanja jugoslovenskog predsjednika i prevrata suverene dr�ave, Odom izjavljuje, "Ako je potrebno, mi bi trebali biti spremni da tu dr�imo NATO-vu snagu decenijama da bi ugu�ili bilo koje te�nje među lokalnim političarima da dočekaju kraj okupacije." Drugim riječima, stvaranje stalnog protektorata na Balkanu.

�ta bi ovaj rat značio za američki narod? Kopneni rat na Balkanu se ne bi mogao voditi bez ogromnog povećanja vojne potro�nje i mobilizacije vojnih snaga na razmjeri Vijetnama i Perzijskog Zaliva. U vjerovatnom slučaju da bi rat trajao dugo, ili da se pretvori u dugoročni gerilski okr�aj, bi bilo nemoguće za SAD da odr�ava svoju vojnu obavezu bez obnove obavezne vojne regrutacije vojno sposobnih lica (kao za Vijetnam).

Veoma je va�no da general Odom, u razrađivanju vojne taktike koja bi bila potrebna u kopnenom ratu protiv Jugoslavije, dolazi do slijedećeg zaključka:

"Kopnena invazija ne smije biti ograničena na Kosovo. U stvari, prilaz iz Mađarske--sada saveznik NATO-a--u vojvođansko područje Srbije pa direktno do Beograda je otvoreni ravničarski predio koji je pogodan za brzi kopneni napad oklopnih jedinica. Njemačka vojska je očistila ovaj koridor za vrijeme drugog svijetskog rata, zauzimajući čitavu Jugoslaviju za nekoliko sedmica. Danas, NATO snage mo�da imaju veću kvalitativnu prednost nad Srbima nego �to je Wehrmacht imao u to vrijeme."

Danas su stratezi američkog imperijalizma, dok razmatraju svoje vojne opcije, primorani da preuzmu primjer Adolfa Hitlera. Samo to bi trebalo da natjera one koji razmi�ljaju da malo stanu i jo� razmisle, i u Americi i u Evropi.