Iza I Mimo Propagande: Zašto SAD Bombarduju Srbiju?
David North
2. aprila 1999.
Zašto SAD I NATO bombarduju Srbiju? Jednostavan odgovor, prema izjavama svih vlada uključenih u ovom djelu, je zaštita ljudskih prava i zaustavljanje "etničkog čišćenja" Albanaca na Kosovu.
Upravo je ova tema odzvanjala kroz mediju, koja je išla u takvu krajnost da proglasi da napad na Srbiju predstavlja potpuno novu vrstu rata, to jeste, onu čiji je smisao čisto humanitarni. Kao što je Max Boot iz Wall Street Journala naglasio u izdanju od 1. aprila:
"Iako se može učiniti čudnim da se vanjska politika poveže sa dobrotvorom, čini se jasnim da je NATO-va uloga na Kosovu prvenstveno humanitarna. Bez obzira ako bi se ta misija završila dobro ili loše, cilj je jednostavno da se zaustavi etničko čišćenje kosovskih Albanaca. Ukratko, F-16 i B-2 avioni se koriste u djelu milosrđa na visokoj razini."
Samo se može zamisliti kako bi George Orwell (Džordž Orvel) reagovao na ovu nevjerovatnu izjavu za Newsweak (Vijesnik): bombardovanje opisano kao dobrodušno milosrđe! Čini se da ovo otvara vrata zagonetnim mogućnostima. Zašto jednostavno ne proglasiti ovaj rat kao širokogrudu dobrodušnu vježbu, i dati mu novo ime, Operacija Nesebičnost?
U svakom imperijalističkom ratu, ogromna propagandna sredstva se ulažu za manipulaciju javnog mnenja. Nijedna kapitalistička vlada ne očekuje da osvoji podršku javnosti za rat na osnovu poštene diskusije u vezi financijskih, komercijalnih i drugih interesa velikih sila, koje u stvari i motivišu njihove vojne akcije. Prema tome, one pokušavaju da preokrenu javno mišljenje apelovanjem na časnija i uzvišenija osjećanja masa: "Vodite Rat koji će Okončati Sve Ratove", "Stvorite Svijet koji je Bezbjedan za Demokraciju", "Odbranite Slobodni Svijet", i tako dalje.
Kruna takvih propagandnih kampanja je demonizacija neprijatelja, koji navodno predstavlja antitezu svih ovih uzvišenih ideala. Samo se on treba eliminisati da bi se raj na zemlji onda mogao uspostaviti. U svom najrazvijenijem obliku, ovo je poznato kao "Teorija 'Lošeg Hitlera' u Istoriji".
Kad se George Bush (Džordž Buš) pripremao za invaziju Paname, medija je odjednom otkrila šokantne sličnosti između Noriege (predsjednika Paname), svojevremeno korisnog aduta CIA, i Hitlera. Godinu dana kasnije, Bush je proglasio Sadama Huseina kao "Hitlera koji se ponovo ukazao". Sada je došao red na Miloševića.
U sedmicama prije bombardovanja Srbije, štampa je nedvosmisleno priznala da je Clintonova administracija zapala u poteškoće da razjasni američkoj javnosti zašto bi Sjedinjene Države trebale da idu u rat protiv jedne male zemlje na koju ogromna većina Amerikanaca nije ni gledala kao na neprijatelja. Odista, Clinton je priznao pomalo s kajanjem da većina Amerikanaca ( i ovo se vjerovatno odnosi na većinu medijskih zvijezda) ne bi bila u stanju da pronađe Kosovo na karti svijeta.
Na kraju je Clintonova administracija zaključila da bi tvrdnje o gnusnim prekršajima ljudskih prava od strane Srba--jezivo opisanih kao "etničko čišćenje" i dočaravajući slike nacističkog genocida--bile najefektivniji način da se pridobije javna podrška za kampanju bombardovanja.
Sa stanovišta Clintonove administracije, tvrdnja da se rat vodi da bi se zaustavilo "etničko čišćenje" se smatra posebno efektivnom zato što služi da se de-legitimiše sva opozicija ratu. Na kraju krajeva, koji bi se pošten čovjek mogao suprostaviti ratu koji se vodi prosto da bi se spriječilo masovno ubistvo.
Efektivnost ovakvih pojednostavljenih argumenata se pojačava činjenicom da je medija u mogućnosti da kontroliše i manipuliše snimcima iz rata koji se prikazuju preko TV stanica. Na kraju krajeva, prosječan gledalac nije u stanju da preispita komentare koji prate video snimke izbjeglica, dok sjedi ispred televizije. TV stanice su te koje prezentiraju ovaj komentar i kontekst. TV gledalac nema načina da nezavisno utvrdi zašto i od koga izbjeglice bježe.
Na primjer, medija jednostavno ne izjavljuje da je jedan od najbitnijih sastavnih elemenata nasilja koje je uzrokovalo navalu izbjeglica, okršaj između Oslobodilačke Vojske Kosova (OVK)--koja uživa povećanu političku i logističku podršku od SAD-a--i srpske vojske. Mi nemamo sumnje da su srpske trupe ciljale na kosovske civile i da snose odgovornosti za dosta očaja i smrti. Ali oni nisu jedini učesnici u ovoj tragediji, i odbijanje medije da utvrdi ulogu OVK-a samo služi da iskrivi istinu i prikrije političke ciljeve koji su podloga američke intervencije.
Ranije ove godine, 2. Februara, director CIA (Central Intelligence Agency), George J. Tenet, je svjedočio pred Komitetom za Oružane Službe Senata (Senate Armed Services Committee). Opisujući Kosovo kao "najoštriji problem" Balkana, Tenet je podvukao da će se Oslobodilačka Vojska Kosova pojaviti poslije zime bolje obučena [od strane koga?], bolje opremljena [ponovo, od strane koga?], i bolje vođena nego prošle godine. Dok ni Beograd ni kosovski Albanci ne žele kompromis u ovom trenutku, proljeće će donijeti teže borbe i više stradalih, osim ako međunarodna zajednica ne uspije u uspostavljanju političkog rješenja."
Tenet je podnio sažeti pregled istorije OVK-a: "Do 1996, pojavila se natenane organizovana pobunjenička grupa, Oslobodilačka Vojska Kosova ili OVK--posvećena zbacivanju beogradske vlasti putem sile. OVK je brzo narasla i prošlog proljeća je bila u stanju da povede napade nižeg stepena protiv srpske policije, čak i da efektivno drži pod kontrolom neka područja centralnog Kosova."
Po Tenetovom mišljenju, kontrapobunjenički napori srpske vojske su postigli samo ograničene rezultate, i OVK je uspješno iskoristila prekid vatre za koji se Beograd složio u oktobru, "da usavrši svoju obuku, komandu i kontrolu, kao i da se snabdiju sa više i boljim oružjem. Kao posljedica toga, OVK je postala jača, solidnija sila nego ona s kojom su se Srbi suočili prošlog ljeta. Naša je procjena da tu ima nekoliko hiljada regularnih OVK-ovih boraca nadopunjenim hiljadama neregularnih, ili kućnih gardi. Čak šta više, fondovi koje albanska Dijaspora u inostranstvu sipa u OVK-ovu kasu su se naglo povećali poslije masakra u Račku."
Tenet je potom ponudio slijedeću prognozu:
Naša je procjena, da ako se borbe razbuktaju u proljeće--kao što očekujemo--biće krvavije nego prošlogodišnje. Beograd će nastojati da rasturi OVK za sva vremena, dok će pobunjenici imati sposobnosti da nanesu teže gubitke srpskoj vojsci. Obe strane će vjerovatno pojačati napade na civile. Već ima dokaza da bi se OVK mogla osvetiti za ubistva albanskih civila od strane srpskih snaga bezbjednosti napadanjem srpskih civila. Nedavni napadi na srpske kafiće i restorane u Prištini i Peći bi mogao biti početak puta ka krvnoj osveti čija će se žestina pojačati dok se borbe rasplamsavaju. Teže borbe će isto tako donijeti još jednu humanitarnu krizu, vjerovatno veću po mjeri nego prošlogodišnja, koja je stvorila 250.000 izbjeglica i razbacala osobe koje su ostale bez kuća po unutrašnjosti tog područja, i uzrokovala stotine uništenih zgrada i kuća" (naglašeno).
Više značajnih političkih zaključaka proističe iz ovog svjedočenja.
Kao prvo, nasuprot propagandnoj prezentaciji, ljudska tragedija na Kosovu se odvija u sklopu ljutog građanskog rata između rivalnih nacionalističkih snaga za kontrolu ovog područja. Sjedinjene Države su predvidjele da bi se kosovski civili mogli zahvatiti između dvije vatre u ovom okršaju.
Iznijeti ovu činjenicu ne znači prihvatiti nasilje ili bespomoćno sleći ramenima dok se posmatra ova ljudska patnja. Ali je potrebno da se ukaže da upotreba fraze "etničko čišćenje" nasumice spriječava jedno objektivno i ozbiljno proučavanje političke dinamike--regionalne i međunarodne--uzroka i razvoja ovog sukoba.
Drugo, Tenetovo svjedočenje pred komitetom Senata razotkriva pojedinosti u kalkulacijama Sjedinjenih Država. Clintonova administracija je vjerovala da su se kosovski pobunjenice razvili u značajnu vojnu silu. U sklopu autonomne regije--na koju se trebala prisiliti srpska vlada u razgovorima u Rambouilletu--OVK bi se mogao razviti pod američkim pokroviteljstvom u jedan korisni regionalni adut SAD-a, koji bi se mogao koristiti da bi održao stalni pritisak na Beograd.
Ali su se SAD prevarile. Očekivale su da će srpska vlada, suočena prijetnjom vazdušnog bombardovanja i povećanom efektivnošću OVK-a, koju podržava SAD i NATO, popustiti pod pritiskom koji im se postavio u Rambouilletu i prihvatiti autonomiju Kosova.
Umjesto toga, srpska vlada je odbila da im ustupi. Potom je odgovorila na lansiranje SAD-NATO kampanje vazdušnog bombardovanja sa mnogo većom brzinom i efikasnošću u borbi protiv OVK snaga nego što je Clintonova administracija očekivala. Prema rezultatima prošle sedmice, izgleda da je CIA grdno precijenila borilačke sposobnosti OVK-a.
Ne može se izbjeći sumnji da se medija opako okomila na srpski otpor, u mnogo većoj mjeri zbog sudbine OVK-a nego zbog sudbine kosovskih civila.